Krucijalne poruke pape Franje biskupima, svećenicima i laicima

Kršćani koji napadaju papu Franju zbog njegovih nastojanja da se otvoreno govori istina u Crkvi ta makar i škodila njezinu ugledu, s jedne strane, te oni koji napadaju Papu jer, navodno, ne čini dostatno da se suzbiju strašni zločini protiv maloljetnika i zavjera prešućivanja tih zločina, s druge strane – svi oni natovaruju na Papina leđa odveć veliko breme. On ga ne može ni ne treba nositi sam.

Zato i poziva sve kršćane, ukoliko još vole svoju Crkvu, da ga svjesno i odgovorno nose s njim. I ne samo s njim, nego sa svakim bićem koje je marginalizirano, obezvrijeđeno, odbačeno ponajprije u Crkvi.

Papa Franjo poziva kršćane da budu kršćani, ne samo na tragu općega pastoralnoga govora kakvo obično ostaje na lijepim riječima i na status quo, nego pozivajući na radikalno obraćenje, na osobnu preobrazbu.

Napisao je 20. kolovoza ove (2018.) godine pismo svim kršćanima da jasno reagiraju na pojave seksualnog zlostavljanja prešućivanoga u Crkvi. Pozvao je u rujnu biskupe na solidarnost s emigrantima i valoriziranje volonterskoga rada (anketa na: www.ccee.eu) s njima na plenarnom zasjedanju Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) u Poznańu.

”Novost života prema Evanđelju, ne dopušta dvostruki život, nego nas ona preobražava: cijelo naše biće, tijelo, dušu i duh“ tako da ne „živimo licemjerno te budemo pripravni podnijeti i mučeništvo radi vjernosti Evanđelju“.

Papa trajno poziva sve kršćane, a posebice biskupe i svećenike, da žive kršćanskim životom. Čini to u svakom svojem govoru, na rimskim misama u Casa Santa Marta, u intervjuima, pismima, samom svojom osobom kojom svjedoči pripadnost Isusu Kristu.

Na jednoj od rujanskih misa u kući Santa Marta, gdje Papa živi, pozvao je biskupe da pamte tri stvari koje su njihova primarna dužnost: da njihova snaga ”leži u tome da budu ljudi molitve“, da ”imaju poniznosti prisjećati se da ih je Bog pozvao u njihovu službu”, te da ”moraju biti bliski narodu Božjem“.

Rekao je: ”Biskup koji voli Isusa ne pokušava se uspinjati ljestvama napredovanja u službi, ne druži se s moćnim pripadnicima društvene elite, ne živi aristokratskim načinom života kakav poništava njegovo posvećenje niti govori s povišenoga mjesta duhovnoga autoriteta – njegov autoritet leži u njegovoj poniznosti, u svijesti da je izabran za svoju službu premda je grešnik, u izloženosti cijeloga njegova bića Isusovu djelovanju“.

Na drugoj jednoj rujanskoj misi u kući Santa Marta upozorio je da ”novost života prema Evanđelju, ne dopušta dvostruki život, nego nas ona preobražava: cijelo naše biće, tijelo, dušu i duh“ tako da ne ”živimo licemjerno te budemo pripravni podnijeti i mučeništvo radi vjernosti Evanđelju“.

 Pozvao je katolike da mole za svećenike, biskupe i papu, ali i njih (i sebe) da budu pripravni odstupiti od svoje službe kada se to pokaže potrebnim. Podsjetio je na sv. Pavla kada je, zbog nesuglasica u zajednici, napustio Efez i krenuo u Jeruzalem, prepoznajući trenutak kada se morao povući. Rekao je da ”u svećeničkoj službi ne smije biti kompromisa“, da je to ”rezultat poniznosti“, svijesti da ”nismo u središtu povijesti“.

Pozvao je katolike da mole za svećenike, biskupe i papu, ali i njih (i sebe) da budu pripravni odstupiti od svoje službe kada se to pokaže potrebnim. Podsjetio je na sv. Pavla kada je, zbog nesuglasica u zajednici, napustio Efez i krenuo u Jeruzalem, prepoznajući trenutak kada se morao povući. Rekao je da ”u svećeničkoj službi ne smije biti kompromisa“, da je to ”rezultat poniznosti“, svijesti da „nismo u središtu povijesti“

Koliko je Papin poziv ozbiljan, svjedoči i činjenica da je u Poznańu, preko nadbiskupa Charlesa J. Sciclune iz Kongregacije za nauk i vjeru, najavio kako će uskoro pozvati predstavnike biskupskih konferencija svijeta da se u veljači 2019. nađu u Rimu dajući im do znanja da je prevencija seksualnih zlostavljanja i zaštita maloljetnika u Crkvi prva briga Crkve i tiče se sviju vjernika.

Jedna od dužnosti biskupa jest i da bdiju nad izborom novih svećenika, ne samo na njihovoj voljnosti za tu službu, nego i njihovoj emocionalnoj, seksualnoj i ljudskoj zrelosti. Ali, jednako tako, da potiču i kršćanske zajednice da sudjeluju u odgovornosti koju svi kršćani imaju kako bi Crkva bila ”sigurno mjesto za svakoga, posebice za djecu i mlade“.

Za susret u Rimu biskupske konferenciju su pozvane pripremiti jasne smjernice za otkrivanje i sprečavanje zlostavljanja u njihovim biskupijama te za suradnju s civilnim vlastima.

Nadbiskup Scicluna naglasio je da ta briga mora biti među prvima i u mjesnim crkvama te da se svi moraju senzibilizirati za ozbiljnost te brige. ”Lijepe riječi i dobre nakane, dokumenti, angažman crkvene hijerarhije – sve to nije dostatno. Cijela Crkva se mora dići na noge!“.

U novom crkvenom dokumentu Episcopalis Communio, predstavljenu javnosti 18. rujna, papa Franjo se zalaže da se dokumenti Biskupske sinode (onaj o pastoralu obitelji i ovaj koji će u listopadu iznijeti zaključke o pastoralu mladih) u pravnom smislu s njegovim potpisom smatraju sastavnim dijelom crkvenoga nauka.

Koliko je Papin poziv ozbiljan, svjedoči i činjenica da je u Poznańu, preko nadbiskupa Charlesa J. Sciclune iz Kongregacije za nauk i vjeru, najavio kako će uskoro pozvati predstavnike biskupskih konferencija svijeta da se u veljači 2019. nađu u Rimu dajući im do znanja da je prevencija seksualnih zlostavljanja i zaštita maloljetnika u Crkvi prva briga Crkve i tiče se sviju vjernika. ”Lijepe riječi i dobre nakane, dokumenti, angažman crkvene hijerarhije – sve to nije dostatno. Cijela Crkva se mora dići na noge!“

Time ponovno pokazuje volju da decentralizira papinsku službu te da u službeni crkveni nauk unese nove naglaske kakvi dolaze s novim problemima s kojima se Crkva susreće u aktualnom vremenu. A zacijelo će to imati posljedice i po hermeneutiku samoga crkvenoga nauka kao živoga, otvorenoga i dinamičnoga sudjelovanja u ”radostima i tjeskobama Božjega naroda“ te partikularnom i zajedničkom traženju odgovora u svjetlu Evanđelja.

Novine koje papa Franjo unosi u hermeneutiku crkvenoga nauka ne odnose se na njegov sadržaj (u tomu je konzervativan i potpuno vjeran tradiciji), nego se odnose na dinamiku te hermeneutike, na sposobnost ponajprije biskupa da žive sa svojom kršćanskom zajednicom, a ne predsjedaju joj s visoka, te na suodgovornost sviju vjernika u razumijevanju i življenju u skladu s tim naukom.

Od Pape nije ni očekivati radikalne zahvate u crkveni nauk, ali od biskupa možemo i moramo očekivati radikalne promjene u njegovu razumijevanju i prenošenju.

Govoreći novozaređenim biskupima (bilo ih je 130) 13. rujna, papa Franjo je opetovano inzistirao na tomu da je njihov prvi poziv u tome da budu potpuno posvećeni nastojanju oko svetosti ponajprije vlastita života.

”Svatko od nas biskupa mora ponizno zaći u dubine svojega bića i pitati se što može učiniti da lice Crkve bude svetije, najprije u njemu samome. Da biste to mogli, morate se suočiti s ranama kršćanskih zajednica, razgovarati s ljudima o njihovim problemima i pitanjima. […] Biti svjesni da svetost ne dolazi od vas, nego iz Evanđelja kojem se treba vraćati jednostavnom radošću i otvorenošću. […] Vašu biskupsku službu ne prate nikakve privilegije ili posebna prava. […] Nemojte očajavati nad teškoćama koje snalaze Crkvu, nego budite svjesni da je njezina sudbina u Božjim rukama. Neka se vaše srce ne otvrdnjuje i vaši horizonti ne sužavaju“.

”Svatko od nas biskupa mora ponizno zaći u dubine svojega bića i pitati se što može učiniti da lice Crkve bude svetije. Da biste to mogli, morate se suočiti s ranama kršćanskih zajednica, razgovarati s ljudima o njihovim problemima i pitanjima. […] Biti svjesni da svetost ne dolazi od vas, nego iz Evanđelja kojem se treba vraćati jednostavnom radošću i otvorenošću…”

Na svojem putovanju na Siciliju 15. rujna, papa Franjo se obratio svećenicima i redovnicima i redovnicama pozivajući ih da prvi budu trajni svjedoci moralnoga života.

”Ne možete živjeti dvostrukim životom: jednim pred Božjim narodom, a drugim u privatnosti vašega doma. Vi ste osobe posvećene Bogu 24 sata dnevno. Svjedok Isusov samo je jedan. […] Ljudi traže u vama jednostavnost svjedočenja. Nisu skandalizirani samo vašim grijesima koje ispovijedate pa ih ponovno činite, nego i vašom voljnošću da surađujete s duhom ovoga svijeta a od njih tražite da žive po duhu Evanđelja. […] Klonite se klerikalizma koji vas stavlja ponad svijeta jer Crkva je u svijetu da bude njegov kvasac i sol. Svaki oblik klerikalizma, hipokrizije i karijerizma mora biti istjeran iz vaše sredine kao perverzan oblik kršćanskoga života“.

Ukoliko biskupi ne budu čuli i odazvali se na Papine pozive, ukoliko cijela Crkva, svi njezini članovi, ne ustanu na noge, tko će se još smjeti u Crkvi smatrati ne samo Isusovim učenikom, nego i svjesnim ljudskim bićem?!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Magnifica Humanitas
    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?

> Svi tekstovi ovog autora