autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Mučenje, umiranje i smrt u Jasenovcu (3)

AUTOR: Ivo Goldstein / 19.12.2019.

jasenovac-ivo-goldsteinŽelja za pukim preživljavanjem navodila je ponekad ljude da posve zanemare drugoga, da mu čak žele i smrt.

Cadik Danon prepričava razmišljanja jednog tuzlanskog Židova kojeg navodi samo po imenu (David), a koji je radio kao grobar: taj mu je čovjek 1942. tvrdio kako se žrtve “masovno ubijaju u Gradini” te je “isticao da je to dobro za nas koji smo u logoru, jer bi svaka nova grupa koja bi ušla u logor izazvala selekciju i likvidaciju postojećih logoraša, pošto je logor predviđen za samo 3000 osoba”.

Ali sve to bodrenje imalo je tek relativnu važnost. Naprimjer vinkovački kožar Filip Schön bodrio je svoje logoraške supatnike riječima: “Drugovi, treba izdržati, dokazat ćemo da smo to u stanju”, ali su ga ustaše već sutradan ubili.

“Lagao bih ako bih rekao da smo svi bili heroji (…) da nismo očajavali. Da, većina nas je lebdila nad ponorom očaja – to je stvarno i istinito”, istakao je u svom kratkom, ali dojmljivom zapisu o jasenovačkom zatočeništvu Dubrovčanin Baldo Bodulić.

Postojali su i rijetki koji su smogli hrabrosti suprostaviti se ustašama u logoru. Mesar iz Podravske Slatine Vlado Mišljenović (1902.) u Jasenovac je deportiran u listopadu 1941. Pravio je i pripremao ustašama kobasice, šunke, kulene i krmenadle, zbog čega im je bio vrlo važan. Bio je presiguran da ga zbog “gurmanskih strasti” ustaše “neće odrediti za klanje”.

Ljubo Miloš, koji ga je dobro poznavao, shvatio je to, pa je Mišljenovića, kako bi ga ponizio, a pred drugim logorašima pokazao moć, na jednom nastupu početkom 1942. izdvojio za likvidaciju – “Eh, Vlado, i ti istupi!”

Kad je Mišljenović istupio, Miloš mu je pred svima predložio da izabere jednog od slabih i nemoćnih logoraša koji bi ga zamijenio među izdvojenima. I dok je drugi izdvojeni mesar brzo sebi našao zamjenu, Mišljenović je skupio hrabrosti da pred svima Milošu “glasno dovikne” kako to “neće nikada uraditi”.

Cadik Danon prepričava razmišljanja jednog tuzlanskog Židova kojeg navodi samo po imenu (David), a koji je radio kao grobar: taj mu je čovjek 1942. tvrdio kako se žrtve “masovno ubijaju u Gradini” te je “isticao da je to dobro za nas koji smo u logoru, jer bi svaka nova grupa koja bi ušla u logor izazvala selekciju i likvidaciju postojećih logoraša, pošto je logor predviđen za samo 3000 osoba”

Miloš je bio iznenađen, ali i dovoljno inteligentan da shvati da, kako bi sačuvao autoritet, ne smije naglo reagirati. I dalje je nagovarao Mišljenovića da nađe sebi zamjenu. Logoraši su pak shvatili da ulog u igri nije više samo Mišljenović, nego svi oni, jer je Miloš htio slomiti ne samo Mišljenovića nego i sve njih, njihovu želju i mogućnost da se odupru sili.

Kad Vlado nije htio popustiti, Miloš mu je priprijetio da će dopremiti u logor i njegovu ženu i dvoje djece (koje je spomenuo po imenima). Miloš je nudio u zamjenu nekog postarijeg seljaka (kasnije se doznalo da se radi o Hrvatu iz okolice Sinja), ali je Mišljenović ponovio da zamjena ne dolazi u obzir.

Izgubivši strpljenje, Miloš je udario Mišljenovića pištoljem po glavi te ga poslao na rad u klaonicu, a sinjskog seljaka prebacio među izdvojene, naredio da ga zavežu i pošalju na likvidaciju. Vlado Mišljenović poginuo je u proboju u travnju 1945.

Vojin Vučenović (1918.) kao partizan je bio zarobljen i doveden u Staru Gradišku. Kad je jedan ustaša krenuo na njega s kamom da ga ubije, Vučenović je neočekivano pružio otpor i ubio ustašu. “Ustaše su u prvi mah bili zbunjeni takvom drskošću, ali se odmah zatim bacaju na Vojina i ubijaju ga.”

Braća Ostoja i Pero Vrmić, zatvoreni sa ženama i djecom u crkvi u Drakseniću, kad su ustaše počeli ubijati, navalili su na njih, ali su ubrzo bili ubijeni. Pričalo se i kako je neki Rom, vezan, na skeli prema Gradini “svom snagom gurnuo ustaškog pratioca u Savu, u kojoj su se zajedno utopili”, a drugi da je “zubima zaklao ustašu”.

Vinkovački trgovac David Fischhof (1882.–1942.) bio “je nagluh”, a u Jasenovcu mu se “stanje pogoršalo. Jednostavno nije više čuo gotovo ništa, pa se, jadan, neprekidno vrtio i gledao što drugi rade, kako bi i on slično radio. Ali nevolja je bila: što ako ustaša nešto kaže, a Fischhof ne čuje?

Jednog dana dva čarkara-dječaka, koji su imali najviše 12 godina, namjere se baš na njega! Nešto su mu rekli, što on nije razumio ili čuo, na što su ga počeli bockati bajunetima.”

Fischhof je “jadan, drečao”, a onda se u jednom trenutku “razbjesnio, zgrabio jednoga od njih i odbacio nekoliko metara daleko. Ali prije nego što je dospio dohvatiti i drugoga, ovaj opali pušku i pogodi ga u trbuh. Tako se završila Fischhofova samoobrana.

Bilo je to prvi put, koliko mi je poznato”, konstatira Erwin Miller, “da se logoraš pokušao obraniti. Tako je Fischhof postao heroj (…) Barem umireš dokazujući ustašama da si se kadar braniti.”

No, za razliku od Fischhofa, većina logoraša za takav otpor nije imala ni prilike, jer su se ustaše zdušno pobrinuli da ovi izgube i minimum fizičke kondicije, pa je već i to učinilo svoje.

Čak i oni koji su samo prosvjedovali zbog, po njihovu mišljenju, nepriličnog postupka ustaških čuvara bili bi brutalno ubijeni – poput novogradiškog gostioničara Jakoba Rottersteina (1907.), kojeg su u Jasenovcu “zaklali s užitkom” jer se “još na putu zakačio s ustašom iz pratnje, rekavši mu da će se potužiti zapovjedništvu zbog lošeg postupka s njim”.

Jedna od opcija bila je počiniti samoubojstvo, ali često ni to nije bilo lako. Zatočenici u ćeliji u Staroj Gradiški, svjesni da su osuđeni na smrt, odlučili su skratiti si muke. Njih petorica prerezala su jedan drugome žile na rukama džepnim nožem koji je jedan od njih sakrio. Usto su nastojali zatrovati rane istruganim vapnom sa zidova natopljenih mokraćom. No nisu umrli, jer su gubeći svijest, zbijeni u ćeliji, držali ruke povijene u laktu na prsima, što je zaustavilo krvarenje.

(S dozvolom autora donosimo feljtonizirani ulomak “Na to se navikava ne čovjek, nego logoraš”, str. 275 i ss. iz VI. poglavlja ”Mučenje, umiranje, smrt” impresivne i sveobuhvatne knjige prof.  Ive Goldsteina ”Jasenovac”, Fraktura, Zaprešić, 11/2018.).

(Nastavlja se).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Ustaše, Hrvati i Židovi
     Hrvatski povijesni revizionizam
     Mučenje, umiranje i smrt u Jasenovcu (10)
     Mučenje, umiranje i smrt u Jasenovcu (9)
     Mučenje, umiranje i smrt u Jasenovcu (8)
     Mučenje, umiranje i smrt u Jasenovcu (7)
     Mučenje, umiranje i smrt u Jasenovcu (6)
     Mučenje, umiranje i smrt u Jasenovcu (5)
     Mučenje, umiranje i smrt u Jasenovcu (4)
     Mučenje, umiranje i smrt u Jasenovcu (2)

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • oceanmore 3

  • oceanmore 4

  • golden marketing 1

  • sandorf 1

  • sandorf 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • durieux 1

  • disput 1

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija