autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži

AUTOR: Boris Labar / 08.02.2023.

Boris Labar

Dana 8. veljače 2023. navršava se četrdeset godina liječenja transplantacijom krvotvornim matičnim stanicama u KBC-u Zagreb.

Kao dio medicinskog tima neposredno sam svjedočio, ali i kreirao evolucijski put ove zahtjevne terapijske metode na Rebru. Da se ne zaboravi, podijelio sam sjećanja zajedno s kolegom Damirom Nemetom u knjizi ”STANICE ŽIVOTA zapisi o transplantaciji koštane srži”. Uskoro se planira promocija knjige.

Već deset godina ne živim svakodnevno s transplantacijom jer sam u mirovini. Međutim transplantacija je bitno utjecala i odredila moj profesionalni put. Zato i danas, deset godina nakon što sam napustio kliniku, osjećam poriv da govorim i pišem o transplantaciji.

Moje misli uvijek izvuku iz zaborava sve one dragocjene detalje koje me vežu za transplantaciju. Već znam kada ću najbolje prizvati misli. U šetnji maksimirskom šumom. Hodam, hladno je. Tek poneki prolaznik remeti zimom okovanu tišinu. Nakon nekoliko minuta više ne osjećam hladnoću jer sam zaokupljen mislima i počecima transplantacije.

Hematologija, relativno mala uža specijalnost interne medicine s kraja sedamdesetih godina nije upućivala na uzbudljivu budućnost. U to vrijeme struka nije bila uspješna. Bolesnici sa zloćudnim tumorima u pravilu su umirali. O biologiji tumora malo se znalo. Nije bilo djelotvornih lijekova, a ni osjetljive i objektivne dijagnostike. Terapijske mogućnosti temeljile su se na primjeni nekoliko citotoksičnih lijekova. No poslije kiše dolazi sunce.

Transplantacija je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća promijenila budućnost hematologije. Struka odjednom postaje atraktivna, liječenje učinkovito. U našoj je sredini znatno utjecala i mijenjala cjelokupnu kliničku medicinu.

Da bi rutinski i optimalno bila primijenjena uz transplantaciju osnivaju se ili se značajno ulaže u modernizaciju brojnih laboratorija. Nove mogućnosti imunologije, mikrobiologije, patologije, transfuzije, citogenetike i molekularne medicine nisu samo na raspolaganju transplantaciji nego sveukupnoj kliničkoj medicini.

Razmišljajući tako dolazim do zaključka kako su mnogi važni klinički događaji nastali prije očekivanog vremena jer u stvari nisu bili odraz ili posljedica dosegnutog razvoja hrvatske medicine. Bolje reći, takvi pomaci nisu bili posljedica sustavnog ili planskog razvojnog puta medicine. Transplantacija je stoga objektivno rođena prije vremena. Međutim, važno je da se dogodila jer je, kako sam naveo, bitno utjecala na razvoj hrvatske kliničke medicine.

Prolazim pokraj jezera. Doplivale su mi patkice očekujući komadić kruha. Da su moji unuci sa mnom i one bi se pogostile. Misli opet odlaze u prošlost u devedesete godine prošlog stoljeća.

Domovinski rat. Velika promjena iz socijalizma u kapitalizam. Transplantacija unatoč ratu živi. I naš znanstveni sastanak o novostima u liječenju akutnih leukemija u kojem transplantacija ima središnje mjesto, preživio je surovi rat.

Od svog početka 1987. godine u Dubrovniku, živi više od tri desetljeća. Dubrovnik je postao prepoznatljivo ime našeg skupa. Kako se tijekom rata u Dubrovnik nije moglo, sastanak je privremeno organiziran u Zagrebu i na Brijunima.

Ipak dočekali smo povratak u Dubrovnik 1998. godine. Osjećali smo da smo zatvorili krug. Unatoč ratnim razaranjima i brojnim objektivnim poteškoćama održali smo se. Nismo izgubili ni u najtežim trenucima tu nit vodilju, nit života, zvanu transplantacija. Nastojali smo uz krevet bolesnika gotovo svakodnevno prkositi ratu boreći se za ljude.

I nije bilo lako; svi smo imali prošlost, većina je nas živjela u Jugoslaviji i sad živi u Hrvatskoj. Slično je bilo i s našim sastankom. Počeli smo ga u Jugoslaviji, a nastavili u Hrvatskoj. Skup se nije promijenio, dapače izrastao je u prepoznatljiv znanstveni i stručni događaj u ovom dijelu Europe.

Našem dubrovačkom sastanku ni politika ni rat nisu mogli nauditi. Tek su nas na trenutak poljuljali, da bismo se, svjesni svoje snage ponovno uspravili i vratili na najbolji mogući način. Skup više nije bio poznat samo po Dubrovniku, zidinama staroga grada i Stradunu. Sada je Dubrovnik u hematološkim krugovima prepoznat i kao mjesto atraktivnog znanstvenog sastanka o zloćudnim krvotvornim tumorima.

Hladnoća je sve veća. Vraća me u stvarnost. Treba što prije kući. Treba i rezimirati 40 godina transplantacije. Pomalo odmaknut od svakodnevne kliničke rutine možda bolje uočavam probleme pa mi je lakše uputiti kritičke opaske.

Što nam danas znači transplantacija? Što znači u zdravstvenom sustavu koje je zarobljeno nametnutim financijskim limitima, i u kojem je odljev zdravstvenih djelatnika iz Hrvatske neprihvatljivo velik? U kojem je stranačko kadroviranje prioritet. U kojem svima dostupno zdravstvo postoji samo na papiru.

Zato bilo koja mjera koja se predloži, samo je gašenje požara da se ne potone do kraja. U takvoj situaciji medicinske proboje poput transplantacije sve više doživljavamo kao nepotreban teret, a ne poticaj za budućnost. Ipak povremeno se dogodi iskorak koji još uvijek isključivo ovisi o pojedincima.

Transplantacija je jasno ukazala što su prioriteti kliničke medicine 21. stoljeća. Timski rad je prvi na listi prioriteta. Nije više moguće posjedovati znanje medicine kao prije pedeset ili sto godina. Broj informacija u tom vremenu bio je mnogo manji, pa su kliničari mogli lakše dosegnuti znanje potrebno za kvalitetan klinički rad.

U medicini 21. stoljeća s velikim brojem informacija to više nije moguće. Stoga se klinička medicina usko specijalizirala te zbog toga često pati od problema sagledavanja bolesne osobe i fokusira se na specifičnosti bolesti. Unatoč tim slabostima takav je pristup potreban, dapače neminovan. Transplantacija je dokaz.

Medicina 21. stoljeća nameće potrebu povezivanja s drugim sličnim kliničkim institucijama, i kod nas i u svijetu. Transplantacija je to potvrdila.

Još je jedan važan iskorak kliničkog rada prepoznat na modelu transplantacije. Svakodnevni klinički rad mora biti dio znanosti, tj. mora polaziti od svih onih postulata koje nameće znanstveni rad. Bez takvog pristupa nije moguće optimalno liječiti. Stoga danas nema dobre kliničke prakse bez timskog rada, suradnje i kliničkog rada koji se temelji i isprepliće sa znanstvenim kliničkim radom.

Uz temeljnu poruku i iskonski zadatak liječenja, ”vratiti bolesniku njegovu izgubljenu budućnost”, transplantacija je jasno pokazala kako treba razvijati kliničku medicinu 21. stoljeća.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Zabrana upravljanja vozilom nije problem liječnika
     Postoji li radno vrijeme u zdravstvu?
     Za kvalitetu u medicini - međunarodna prepoznatljivost
     Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen
     Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
     Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
     Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
     Medicina nije ceh
     SOS za zdravstvo
     Koliko bi u nas trebao zarađivati vrhunski liječnik?

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1