Od izdajnika do heroja

Javier Cercas, ”Anatomija jedne pobune”, Fraktura, Zaprešić, 9/2014.

Španjolski pisac Javier Cercas u svom romanu ”Anatomija jedne pobune” piše o isprepletanju sadašnjost i prošlosti. Možda sadašnjost i nije ništa drugo nego varijacija Prošlosti koja traje li traje, bez pravog kraja i konca? Nismo li svi rođeni kao žrtve Prošlosti ili još nečeg goreg i nesimpatičnijeg, što općenito prepoznajemo kao Povijest?

Pisci, dakako, sebi često opsesivno postavljaju ovakva ili slična pitanja i nije čudo da su sva tri Cercasova romana prevedena na hrvatski donekle varijacija na ovu temu. Pa ipak, ta pitanja se čine nepotrošivima: kako bi to sadašnjost izgledala da se prošlost nekako drukčije odigrala, pogotovo ako se taj drugi rasplet i danas čini zapravo izglednijim?

Povijest i politika su, dakako, pravi sadržaj romana Cercasovih i naravno da ovaj španjolski pisac neće birati bilo kakve prošle trenutke, već baš one važne i nezaobilazne i povijesne. U ”Anatomiji jedne pobune” to je 23. veljače 1981., dan na koji je u Španjolskoj umalo izveden državni udar.

Pisci, dakako, sebi često opsesivno postavljaju ovakva ili slična pitanja i nije čudo da su sva tri Cercasova romana prevedena na hrvatski donekle varijacija na ovu temu. Pa ipak, ta pitanja se čine nepotrošivima: kako bi to sadašnjost izgledala da se prošlost nekako drukčije odigrala, pogotovo ako se taj drugi rasplet i danas čini zapravo izglednijim?

U glavnim romanesknim ulogama nastupaju likovi koji su između sebe toliko različiti da su samo u jednom jedinom – povijesnom – trenutku mogli postati posve slični: da bi svoju ulogu odigrao kako treba, Santiago Carrillo mora postati izdajnik komunizma, Adolfo Suárez izdajnik frankističke desnice, a general Mellado izdajnik vojne hunte. Svu trojicu historija je proglasila izdajnicima, no Cercas ipak u ”Anatomiji jedne pobune” u njima vidi heroje!

Taj 23. veljače 1981. je dakle veliki španjolski i evropski trenutak koji je lako mogao dovesti do povratka diktature i stoga se riječ ”pobuna” ne nalazi slučajno u naslovu ovoga romana: Cercasov junak je pobunjeni čovjek – i to ne jedan nego tri – sposoban zaustaviti kotrljanje mračnog mehanizma povijesti.

Carrillo, Suárez i Mellado nisu salonski protivnici diktature već istinski heroji. Oni, koji su u svom životu već bili protagonisti diktature i to u različitim ulogama, sada su, u jednom važnom historijskom trenutku, za slobodu i demokraciju spremni žrtvovati ne samo svoje političke karijere, već doslovno i vlastite živote.

I zato su Cercasovi književni junaci kamijevski pobunjenici, istinski literarni heroji koji se suprotstavljaju svemu, pa čak i vlastitim biografijama.

Cercas misli da kolektivna dimenzija ne može postojati bez individualne i da nitko ne može spoznati sebe ako ne shvaća što se događa drugima i zato ga zanima taj povijesni trenutak svjetlosti kad su likovi spremni prepoznati sebe u drugima, i to u političkim protivnicima.

U glavnim romanesknim ulogama nastupaju likovi koji su između sebe toliko različiti da su samo u jednom jedinom – povijesnom – trenutku mogli postati posve slični: da bi svoju ulogu odigrao kako treba, Santiago Carrillo mora postati izdajnik komunizma, Adolfo Suárez izdajnik frankističke desnice, a general Mellado izdajnik vojne hunte. Svu trojicu historija je proglasila izdajnicima, no Cercas ipak u ”Anatomiji jedne pobune” u njima vidi heroje!

Cercasova je interpretacija povijesnih događaja u ”Anatomiji jedne pobune”, naravno, literarna a ne znanstvena, nije čak ni publicistička, pa je moguće da autor preskoči ono što ga ne zanima i da se strpljivo bavi njemu važnim temama, poput preispitivanja odnosa lojalnosti i izdaje.

Cercas smije Izdajnike proglasiti Herojima naprosto zato što piše roman, ali istovremeno želi da sve što napiše bude točno i provjereno, pa stoga u ovom romanu on mora hrabro iskočiti iz fictiona u nonficition, jer samo tako može napisati roman koji će raspetljati čitav niz spornih, kontradiktornih, sakrivenih ili nepoznatih detalja.

Da bi u svemu tome uspio, Cercas je morao uložiti golem istraživački trud, a rezultat je stvarno impresivan: tekst brz i napet poput trilera, istovremeno fascinantan kao moralna saga o junaštvu, izdaji, demokraciji i historiji.

U ”Anatomiju jedne pobune” uloženo je mnogo romaneskne mašte: baš je njegov iskorak u nonfiction oslobodio skrivene formalne potencijale i pokazao da inovativni i originalni pristup još uvijek može dovesti do neočekivanih rezultata.

Istraživanje mogućnosti romana očito nije stvar prošlosti!

 

(Prenosimo s portala Novosti).

 

    •  U svakom čitatelju je Židov. Antisemit jedva da išta čita
    •  Lako je, posve prirodno i ljudski postati fanatik
    •  Moćno, kompletno i nezaustavljivo Saramagovo djelo
    •  Što može učiniti iznimna urednica
    •  Eco se nasmijao novinarstvu, politici i samome sebi
    •  Poletno u katastrofu
    •  Vampir je itekako živ

> Svi tekstovi ovog autora