autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Odnos ratnih zločinaca prema prošlosti postali su mainstream

AUTOR: Dragan Markovina / 08.04.2019.
Dragan Markovina

Dragan Markovina

Jedva 24 sata nakon što je javnost čula tužnu vijest o smrti velikog fotoreportera i dobrog čovjeka Hrvoja Polana, u prepunoj kino-dvorani studentskog doma na Savi ugodno su o duhovnim iskustvima i komunikaciji s Bogom razgovarali don Damir Stojić i Dario Kordić.

Stojić je inače poznat po opsesivnoj opsjednutosti seksom i neskrivenoj mizoginiji, o čemu najbolje svjedoči izjava kako vjera traži od žene da obavlja svoje staleške dužnosti, a Dario Kordić je osuđeni ratni zločinac, koga je između ostalog Haški sud proglasio odgovornim za stravičan zločin masovnog ubojstva bošnjačkih civila u Ahmićima, njih 116, među kojima je najmlađa bila tromjesečna beba.

Mnogi će se upitati zbog čega navodim ove suhe činjenice i zašto uopće u istom tekstu spajam velikog čovjeka Polana i ratnog zločinca Kordića? Krenut ću od posljednjeg. Spajam ih zato jer je onu kultnu fotografiju srušenog minareta džamije u Ahmićima uz koju čitav svijet vizualno povezuje tamošnji zločin snimio upravo Hrvoje Polan, na što nas je u dirljivom tekstu na forum.tm-u podsjetio Goran Borković.

Ratni zločinac svjedoči o Bogu studentima u Zagrebu, dan nakon vijesti o smrti fotoreportera čije djelo simbolizira težinu zločina

Ostale je pak faktografske podatke bilo potrebno navesti, dijelom zbog onih, a takvih je sve više, koji ili ne znaju ili ne žele znati tko je doista Dario Kordić.

Drugi razlog zbog kojeg je ta faktografija potrebna odnosi se na činjenicu da bolje lice Hrvatske, koje je sigurno sa svime što je radio, predstavljao Hrvoje Polan iz dana u dan gubi bitku pred besramnošću mnogih. Ovdje su čak najmanji problem sam Kordić i Damir Stojić, od njih dvojice se teško nešto drukčije i moglo očekivati.

Nešto veći problem predstavlja zavičajni klub studenata iz Hercegovine, koji očito smatra da je Kordić netko tko bi trebao biti uzor mladoj populaciji, no još veći problem nalazimo u vodstvu Studentskog doma, odnosnu u ravnatelju te ustanove Boženku Ćosiću, koji je ovakav događaj dopustio. Ta odluka nas pak posredno dovodi u srž problema, a to je odnos društva prema ratnom nasljeđu iz devedesetih godina, u ovom konkretnom slučaju prema zločinima hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini.

Neovisno, naime, o osobnim stavovima ravnatelja Ćosića o ovom pitanju, o kojima ne znamo ništa, iako možemo pretpostavljati kakvi su, teško je da bi on dopustio održavanje ovakve tribine da je klima u društvu drugačija. Međutim kako je čovjek sasvim sigurno u stanju očitavati znakove vremena i društvenu realnost, bilo je za očekivati da mu nije padalo na pamet da uskrati prostor za ovakvo nešto.

Iz istog razloga, koliko god ta ideja bila plemenita, iluzorno je očekivati da će Ćosić prihvatiti prijedlog Inicijative mladih za ljudska prava, da na skoru godišnjicu zločina u Ahmićima u istom prostoru pusti dokumentarni film o tom događaju.

Kako je moguće da je hrvatsko društvo danas puno manje spremno suočiti se sa zločinima počinjenim u ime jedne naopake hrvatske politike, nego što je to bilo čak i u ratno vrijeme kada su se događali?

Sve to nas dovodi do ključnog pitanja o tome kako je moguće da je hrvatsko društvo danas puno manje spremno suočiti se sa zločinima počinjenim u ime jedne naopake hrvatske politike, nego što je to bilo čak i u ratno vrijeme kada su se događali?

Uostalom, značajan dio društva je čitavo vrijeme bio javno protiv hrvatsko-bošnjačkog rata u BiH. Odgovor na ovo pitanje je ono što zabrinjava.

Moguće je zbog toga što je aktivni pritisak od strane nacionalističke i klerikalne desnice u posljednjih nekoliko godina, na društvo i političke procese, očito u tolikoj mjeri urodio plodom, da su njihove ideje, kao i odnos prema prošlosti uz prateću mitologizaciju devedesetih postale toliko prihvaćene da su danas gotovo pa mainstream.

S obzirom pak da je tome tako, jasno je kako takvo stanje svijesti neće moći promijeniti nekoliko aktivista, novinara i manjih stranaka.

(Prenosimo s portala Telegram).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Zašto ogroman dio srpskog društva odbija istinu Srebrenice
     Vlada ustvari legitimizira fašizam
     Zašto ne bi trebalo odustati od ideje ukidanja izbora izvan RH
     Kako smo došli do toga da se Zdravka Mamića u BiH nagrađuje
     Kod KGK zapravo iznenađuje nedostatak straha od javnosti
     Samo se društva bez budućnosti opsesivno bave prošlošću
     Zašto Odboru za veterane smeta Dan antifašističke borbe
     Zašto nitko ne čuje upozoravanja Ognjena Krausa?
     Milanović zabio autogol koji bi ga mogao koštati izbore
     Handke je uložio sav svoj ugled da podrži monstruma

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija