Opasnost od normalizacije mržnje

U Benkovcu, Šibeniku, pa i šire po Hrvatskoj, svjedočimo fenomenima koji nas, nažalost, više ne iznenađuju, nego duboko zabrinjavaju. Ono što je nekad bilo povremeni ispad, danas postaje obrazac ponašanja. Prijetnje Miljenku Jergoviću, šutnja dijela političkog i medijskog establishmenta pred nasiljem, rastuće aktivnosti pojedinih “branitelja-zabranitelja” – sve to jasno pokazuje kako se mržnja i netolerancija postupno normaliziraju, gotovo kao da su dio folklora, društveno prihvaćene “iskre temperamenta”.

To nije lokalni problem; to nije “još jedan incident” u nekom mjestu gdje “uvijek vrije”, kako se često pokušava banalizirati. To je simptom dublje bolesti, globalnog trenda koji sije strah pod krinkom domoljublja.

Europa, ali i svijet, opasno koketiraju s idejama prošlosti – vraćamo se u doba kada se različitost kažnjavala, a dijalog sve više zamjenjuju prijetnje, uvrede i grubosti. Na marginama društva, koje postaju sve bliže središnjim strujama, oblikuje se nova društvena norma: neprijatelj je svatko tko misli drugačije.

Ovdje se ne radi samo o sukobima među političkim opcijama ili sukobima zbog lokalnih interesa. Radi se o sustavnom poticanju straha i podjela – metodama koje su stotinama godina bile najmoćnije oružje autoritarnih vođa. Oni koji vlast doživljavaju kao apsolutističku moć, a ne kao demokratski izraz volje naroda uz obavezu odgovornog upravljanja, koriste te podjele da bi ostali na vlasti ili do nje došli. Trump je možda najvidljiviji simbol toga, ali njegovi politički pandani – i oni deklarirani, i oni prikriveni – šire se poput korova europskim kontinentom. Svima im je zajedničko isto: prijetnje nazivaju “diskusijom”, mržnju “osobnim stavom”, a isključenje, netrpeljivost i agresiju proglašavaju “patriotizmom”.

I dok se to događa, europske zemlje – koje se deklarativno kunu u mir, demokraciju i ljudska prava – pojačano ulažu u naoružanje. Pripremaju se za sukobe koje, paradoksalno, same podgrijavaju. Mediji, upravljeni u senzacionalizam, često tome pridonose – umjesto da gase požar, oni dolijevaju ulje na vatru. 

Suvremeni antifašizam nije nostalgija za prošlim vremenima, kako ga žele prikazati oni koji bi najradije izbrisali sve tragove narodnooslobodilačke borbe iz kolektivnog pamćenja. Suvremeni antifašizam je aktivno, odgovorno, svakodnevno suprotstavljanje svemu što podsjeća na ideologije koje su stotine milijuna ljudi stajale života. I da, jasno i glasno: antifašizam nije ideološki luksuz, nije relikt prošlog režima – on je temelj svakog civiliziranog društva koje želi ostati slobodno.

Upravo zbog toga neugodno me iznenadio prijedlog SDP vezan uz izmjene Kaznenog zakona kojim se pokušava relativizirati značenje pozdrava “Za dom spremi” o kojem se u Hrvatskoji raspravlja već 30 godina.

SDP, barem onaj kojeg sam i ja gradio, bi trebao biti stranka koje će jasno i nedvosmisleno poručiti da je to ustaški pozdrav pod kojim su počinjeni nebrojeni zločini i ubojstva samo zbog nacionalne pripadnosti, vjeroispovjesti ili drugačijeg političkog uvjerenja. Nema ni jedne okolnosti niti događanja u kojem bi se taj sramni pozdrav iz najsramnijeg djela hrvatske povjesti mogao ili smio tolerirati. I točka!

“Branitelji-zabranitelji”, kako sam ih već ranije nazvao, ne vide to tako. Ili ne žele vidjeti. Umjesto da brane slobodu, oni brane vlastiti pogled na svijet, isključujući sve ostale. Ne vide – ili svjesno ignoriraju – koliko je opasno dopustiti da netrpeljivost, šikaniranje i prijetnje postanu društvena norma.

Svaka prijetnja, svaka uvreda, svaki fizički napad, ako je toleriran, ako se relativizira ili opravdava, potkopava temelje slobodnog društva. Demokracija ne umire glasno – ona polako i tiho erodira, kroz šutnju, pasivnost i izgovore.

Benkovac i Šibenik, prijetnje novinarima, napadi na neistomišljenike, verbalni linč na društvenim mrežama, institucionalno prešućivanje problema – sve su to ogledala društva koje polako, ali sigurno, gubi kompas. Kompas bi trebao pokazivati prema slobodi, dijalogu i toleranciji, a ne prema mržnji i isključivosti.

Ne možemo zatvarati oči pred tim, niti se praviti da će netko drugi riješiti problem. Svaka generacija, svaki građanin, svaka politička i društvena institucija ima odgovornost – jasno i nedvosmisleno reći da je mržnja neprihvatljiva.

Snaga društva nije u zastrašivanju, već u dijalogu, solidarnosti i sposobnosti da se različitosti ne samo toleriraju, nego i prihvate kao vrijednost.

Odgovornost suvremenog antifašizma danas leži u institucijama, ali i u svakome od nas.

Ogleda se u tome da ne okrećemo glavu kad vidimo nepravdu, da ne šutimo kad čujemo prijetnju, da ne pravimo kompromise s onima koji bi slobodu zamijenili strahom.

Ogleda se i u svakodnevnom životu – u hrabrosti da se kaže “ne” nasilju, “ne” prijetnjama, “ne” podjelama i u pokazivanju da zajedništvo vrijedi više od mržnje.

Ne smijemo dopustiti da nas strah, grubost i politička kratkovidnost odvedu u spiralu netolerancije iz koje je teško – i često prekasno – vratiti se. Povijest nas tome uči, ali ponavljamo iste greške, nadajući se drugačijim ishodima.

Europa i Hrvatska ne trebaju topove da bi bile sigurne; trebaju razum, empatiju, solidarnost i političku hrabrost da se zalažu za mir, pravdu i slobodu.

Ako ovo zanemarimo, povijest će nas – kao i svaki puta dosad – podsjetiti na cijenu. A cijena mržnje, kako znamo i kako nas uče bolna iskustva 20. stoljeća, uvijek je previsoka.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Fašizam nije za naš dom
    •  Orao i muha
    •  Spustila se gusta magla iznad Imotskog
    •  Gore ne može? Uvijek može
    •  Gromoglasna tišina
    •  Ne ulazi mi u javni prijevoz!
    •  Hoće li maneken biti kažnjen na izborima za mistera države
    •  Ne može se vezati jezik kako gazda kaže!
    •  Dani ponosa i pobjede
    •  Let u Liverpool

> Svi tekstovi ovog autora