Pandemija hara bez obzira na protivnike – antivaksere

Moja domovina, ”glupa fašistička država”, kako je procijenio predsjednik Republike Hrvatske, već je nekoliko dana u dalekosežnom lockdownu – potpunom za necijepljene, a s ograničenom slobodom kretanja i za cijepljene i izliječene.

Masovne demonstracije protivnika tih mjera potkrijepljenih širokim dijapazonom ideološki motiviranih argumenata, nalikovale su onima u Zagrebu od prošle subote. U Beču su jedino nedostajali ultrakonzervativni aktivisti (poput zagrebačke udruge Vigilare) i časne sestre s plakatima Majke Božje, koje prkose papi Franji, prema čijim je riječima cijepljenje dokaz ljubavi prema bližnjemu, i zato jasna poruka i preporuka njegovu stadu.

U sučeljavanju između razboritih i discipliniranih i onih dijametralno drugačijih stavova, bore se mudrost i ludost, ali i individualna sloboda protiv solidarnosti s drugima te opredjeljenja za smrt ili za život.

Kako bi se u tom dvoboju išta moglo naučiti, potrebno je nekoliko puta oprezno provjeravati stranu kojoj se priklanjamo.

Jesu li informacije kojima se opravdava cijepljenje (dobrovoljno ili obavezno, i o tome će biti riječi) provjeravane, od koga, s kojima metodama i od kojih stručnjaka? Tko su ti stručnjaci i zaslužuju li povjerenje? Ili robujemo samo autoritetima, koji sebe proglašavaju stručnjacima?

U izvanrednim situacijama, poput ove ugroze, ne pomaže šumor divergentnih glasova, nego ispunjavanje obaveze prema sebi i drugima

Moj odgovor na pitanje, po kojem ću razlučiti argumente od alternative facts u prilog cijepljenju, pojasnili su, i to ne nedavno, nego barem prije dva mjeseca, odnosno krajem ljeta, oni koji se svakodnevno susreću s necijepljenima – medicinsko osoblje. No nažalost mudri i educirani su bili nadglasavani od onih koji ne žele ili ne mogu dokučiti pandemijsku stvarnost.

Protivnici, sve dok ne završe na intenzivnoj njezi, razglabaju na demonstracijama i tzv. festivalima slobode o svojim krivim predodžbama hospitalizacije u COVID odjelima, a ne žele ni od koga čuti ništa drugo potvrđeno neospornim činjenicama.

Dva paralelna svijeta, nespojiva, nepovezana.

I protivnici lockdowna kao da su posvađani sa stvarnošću. Neupitna je njihova briga za mlade, kojima su, kažu, nužni socijalni kontakti, što je preduvjet njihova snalaženja u svijetu. Zato, isključivi su u tome, mladima mora biti sve otvoreno i ne smije im se uskratiti socijalni život.

Tko bi im proturječio iako je to samo dio istine. I djeci, i odraslima, mlađim i starijima koji su najugroženiji, potrebna je socijalizacija jer samoća ugrožava i psihičko i fizičko zdravlje. Dok se na svim društvenim razinama raspravlja o tome, pandemija hara među mladima i starima i odnosi žrtve.

Austrijski se političari ne prestaju razmetati obećanjima, da ćemo za ”nagradu” za strpljenje i disciplinu sada, kroz dvadesetak dana Božić i blagdane proslaviti kao u predkoronsko vrijeme, da će krenuti skijaška sezona i da ćemo uskoro vidjeti svjetlo na kraju tunela. To je jedan od takvih alternative fact jer u dubini duše svatko zna da se pandemija ne ravna ni po čijim željama, planovima i prognozama.

Je li svijet poludio? Je li uzalud tri stotine godina prosvjećivanja i izbavljenja čovjeka iz stanja neznanja?

Neki ignoriraju stvarnost i iskustva, carstvo činjenica – jer vjeruju u svoju stvarnost, u svoj ”svemir” želja i predviđanja. Novinari, znanstvenici, praktičari u klinikama rade svoj posao, ali oni se moraju osjećati poput ”proroka kojemu se doma ne vjeruje”.

A sada je austrijska politika, kao prva zemlja-članica Europske unije, ipak reagirala metodama koje su do nedavno spadale u ”carstvo” ultima ratio, ako ne i strogog tabua. Kriterij za lockdown je opterećenost bolnica, i po tom kriteriju će i Nijemci procijeniti potrebu hitnosti donošenja novih mjera.

Istodobno Španjolska je izrazila čuđenje prema primjeni epidemioloških mjera i postupaka ”sjevernjaka”, koji ne uspijevaju osmisliti učinkovite metode suzbijanja pandemije, što je njima, pa i Talijanima ipak pošlo za rukom.

Austrija je kao prva država među članicama Europske unije odredila i obavezno cijepljene od 1. veljače 2022. godine. Ustavni sud je procijenio da je prioritetni postulat zaštita zdravlja i života zbog nesagledivih posljedica pandemije i globalne gospodarske krize, te da je zbog toga moguće zadiranje u osobne slobode.

U sučeljavanju između razboritih i discipliniranih i onih dijametralno drugačijih stavova, bore se mudrost i ludost, ali i individualna sloboda protiv solidarnosti s drugima te opredjeljenja za smrt ili za život

U ovim mjerama nema govora o fašizmu. U zadnje vrijeme je u više zemalja-članica Europska unija morala oštro reagirati zbog zloporabe podjednako učestalog korištenja termina fašizam i antifašizam. Prosvjednici protiv pandemijskih mjera nisu ”antifašisti”, nisu ”progonjeni” i nisu ”novi Židovi”.

Politika ne zahtijeva podređivanje kolektivu, autoritarnoj vlasti, državi – liberalni individualizam i demokracija očito iziskuju jasne granice, i ustavni poreci omogućavaju njihovo određivanje (to je izložila i prof. dr. Sanja Barić u emisiji ”Nedjeljom u 2”, 21. studenoga 2021. godine).

Opća obaveza nije kršenje ustavnih odredbi jer je takvih obaveznih cijepljenja već bilo: protiv ospica, tetanusa, dječje paralize, rubeole, velikih boginja… Protiv takvih epidemija cijepilo se sedamdesetih godine diljem Zapadne Europe, a Zapadna Europa tada zaista nije bila fašistička diktatura.

U izvanrednim situacijama, poput ove ugroze, ne pomaže šumor divergentnih glasova, nego ispunjavanje obaveze prema sebi i drugima.

Zato je opća ljudska obaveza da se ponašamo odgovorno naspram općem dobru. Međusobne povezanosti pojedinaca i kolektiva pokazuju da čiste, apsolutne slobode ne postoje, i da je patos slobode ograničena i u najliberalnijem sustavu.

Zaključujem parafrazirajući književnicu Ingeborg Bachmann, ”Der gute Gott von Manhattan”: ”Neka se čovjek slobodno sučeli s istinom”.

Neosporno je da svatko ima pravo saznati istinu i u tome ga ne treba poštedjeti. Poštedjeti ga treba u korištenju nepotrebnih fraza poput fašizma. Pandemija će nastaviti harati ne mareći za one koji protiv nje istupe s toljagom nazvanom ”fašizam”.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Homilija ostaje zabranjena laicima obaju spolova
    •  Papa na ''pristaništu sramote'' – Remigracija, da ili ne
    •  Papina opomena aktualnim neprijateljima mira
    •  40. godišnjica Černobila. Svijet čeka na poruku Lava XIV.
    •  Godina pontifikata pape Leona XIV. – Lav zna pokazati zube
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje – nasljeđe za budućnost
    •  Otpor redovnica crkvenim vlastima iz drugog kuta gledanja
    •  Pravednost, a ne pomirba s nepravednostima
    •  San i čežnja – Čvrsta ruka i diktator
    •  Katolička stranka je najavljena kao objava rata demokratima

> Svi tekstovi ovog autora