novinarstvo s potpisom

Vojko Obersnel
HDZ je zbilja brana normalnoj Hrvatskoj, brana koja joj ne dozvoljava da živi mirno i sigurno, da radi i stvara, da se ne boji zamaskiranih crnokošuljaša i da se osjeća slobodno.
Prošle nedjelje, 30. studenog 2025., pristojna i normalna Hrvatska je u četiri hrvatska grada hodala, marširala, i nosila poruke i simbole usmjerene protiv rastućeg neofašizma.
Desetci tisuća ljudi bili su te nedjelje na ulicama Zagreba, Rijeke, Zadra i Pule. Uz njih su bile i stotine tisuća pristojnih, miroljubivih građana naše zemlje koji se skupovima nisu mogli pridružiti iz različitih razloga, ali su ih u popodnevnim i večernjim vijestima gledali očima odobravanja, komentarima podrške, shvaćajući da je desetine tisuća glasno poručilo sve ono što stotine tisuća također misli i svakodnevno govori.
Znamo što se na skupovima popratno događalo. U Rijeci su mirno okupljene građane zamaskirani momci gađali petardama i bakljama uz povike ZDS i NDH. U Zadru je okupljenim građanima najprije prepriječen put, a onda su ih zamaskirani momci gađali balonima s crvenom bojom.
Znamo i što se poslije skupova događalo. Mediji su izvijestili i citirali poruke skupova:
o potrebi zaustavljanja sve učestalijeg nasilja – verbalnog i fizičkog, na društvenim mrežama i na ulicama,
o rastućem govoru mržnje koji se više ne može i ne smije tolerirati,
o kukastim križevima i ušatim ustaškim “U” iscrtanim na fasadama zgrada,
o povicima koji veličaju NDH,
o nužnosti adekvatne reakcije državnih institucija s ciljem zaustavljanja ovih pojava,
o ljudima obučenima u crno s fantomkama na licima koji prijete građanima: predstavnicima manjina, stranim radnicima, ženama i djeci, djelatnicima u kulturi, novinarima…
Citirani su i apeli i pozivi državnoj vlasti da upotrijebi mehanizme koje ima u rukama kako bi zaustavila ove pojave rastućeg fašizma u našem društvu.
A što su novinarima na ove apele odgovorili predstavnici državne vlasti?
Ministar Anušić je rekao: “To nije bio prosvjed protiv fašizma. To je bio čisti prosvjed protiv Hrvatske, rekao bih projugoslavenski, a možda još nešto žešće od projugoslavenskog.”
Ministar Božinović je rekao: “Štitimo sigurnost građana jednako, pa i onda kada se prosvjeduje protiv institucija države i protiv same policije.”
Premijer Plenković je rekao: “Pozicija HDZ-a je jedina istinska, prava i zrela – da smo zadnja brana normalnoj Hrvatskoj.”
Ja bih rekao da je premijer u pravu – HDZ je zbilja brana normalnoj Hrvatskoj – ali brana koja normalnoj Hrvatskoj ne dozvoljava da živi mirno i sigurno, da radi i stvara, da se ne boji zamaskiranih crnokošuljaša i da se osjeća slobodno.
Ministar Božinović koji je ove prosvjede protiv fašizma nazvao prosvjedima protiv institucija države i same policije, vjerojatno nije ni svjestan da je na taj način fašističkima proglasio institucije države i policiju.
A ministar Anušić koji je ove prosvjede protiv nasilja, govora mržnje i zamaskiranih ljudi u crnom koji prijete građanima nazvao prosvjedima protiv Hrvatske indirektno je poručio što je njemu Hrvatska, odnosno kada pozive na mir i sigurnost, na poštivanje Ustava i na toleranciju različitosti proglasio projugoslavenskim prosvjedima, otkrio nam je i kakva je za njega bila Jugoslavija.
Ovo je vrlo neobično samorazotkrivanje vodstva naše zemlje!
Znamo i što se dalje događalo.
Za pretpostaviti je da su premijer i dva ministra shvatili da su se u brzini krivo izrazili i da su im se omakle izjave o tome da su baš oni “brana normalnoj Hrvatskoj”, izjave o tome da imamo “fašističke institucije države i policiju”, o tome da je “današnja Hrvatska – govor mržnje nasilje i ljudi u crnom” a “nekadašnja Jugoslavija – mir i sigurnost”.
Svjesni omaške, kako bi drugačije kontekstualizirali svoje izjave, pregledali su valjda do detalja snimke sva četiri skupa protiv fašizma i tad su u prvi plan odlučili postaviti: jedan transparent i jednu zastavu sa skupa u Zagrebu i jednu zastavu sa skupa u Rijeci. Tim trima rekvizitima bavili su se, i do dana današnjeg se bave: HDZ-ovi ministri, desni i “neutralni” gradonačelnici/ce, pojedini novinari raznih ili gotovo svih medija, a ponajviše agilni komentatori na društvenim mrežama.
Pa zašto bih ja bio neki outsajder i zašto se i ja ne bih pozabavio tim rekvizitima? Barem ovim jednim riječkim rekvizitom!?
Za početak, na riječkom skupu protiv fašizma nitko nije nosio jugoslavensku zastavu. I, žao mi je ministre Anušiću, nitko na riječkom skupu nije hodao s ikakvom željom za obnovom Jugoslavije.
Zastava, zbog koje je policija podnijela optužni prijedlog protiv momka koji ju je nosio, je zastava SUBNOR-a.
SUBNOR je bio Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata. Na toj zastavi navedene su i godine na koje se odnosi aktivnost tih boraca: 1941. – 1945. To su borci koji su izborili jednu od temeljnih polaznih osnova Hrvatskog ustava: Odluku ZAVNOH-a o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i drugih okupiranih područja Hrvatskoj.
Zvijezda na toj zastavi simbol je te borbe, ali i ne samo te, nego i borbe cijelog tada ujedinjenog svijeta u otporu koji je pružen fašizmu i nacizmu. Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke kao i Savez antifašističkih boraca i antifašista PGŽ, sljednici su SUBNOR-a.
Zastavu sam na skup donio ja, a nosili su je mlađi ljudi od mene koji su svjesni što ta zastava znači, koji razumiju njenu poruku. Ta je zastava nošena u ime onih kojih više nema, boraca koji su bili na strani antifašizma prije 80 i 85 godina. Pa jedini koje ta zastava zaista može uznemiriti su oni koji ne znaju, ne razumiju ili ne poštuju narodnooslobodilačku borbu, odluke ZAVNOH-a, a time i Ustav RH.
Ne mogu vjerovati, ministre Božinoviću, da ste to – baš Vi! Mislio sam da ste bitno obrazovaniji i da Vam je, barem kod polaganja državnog ispita, Ustav RH nekako dospio u ruke.
Na riječkom je skupu bila ta povijesna zastava SUBNOR-a, a ne aktualna zastava naše udruge UABA Rijeka koja je sljednik SUBNOR-a. No, da je na skupu i bila aktualna zastava UABA-e, tumačenja nakon skupa bi bila ista jer naša aktualna zastava ima – zvijezdu! Pod tom zvijezdom je u oslobađanju Rijeke od fašizma prije 80 godina poginulo preko 2.500 partizanskih boraca.
Za razliku od nošenja zastave SUBNOR-a, čije obilježje direktno simbolizira rečenicu iz Ustava RH o temeljima na kojima je stvorena naša država (podsjetnik za ministra Božinovića: “u odlukama ZAVNOH-a”), povici ZDS i Nezavisna država hrvatska simboliziraju rečenicu iz Ustava RH o temeljima na kojima NIJE stvorena naša država (podsjetnik za ministra: “nasuprot proglašenju NDH”).
Za zapitati se je kako je moguće da jednaku prekršajnu prijavu dobivaju oni koji naglašavaju temelje hrvatske državnosti i oni koji naglašavaju i veličaju simbole koji su eksplicitno navedeni kao nešto što stoji nasuprot temeljima hrvatske državnosti?
Kako je moguće da se, nošenjem i isticanjem simbola upisanih u Ustav RH, remeti javni red i mir i počinjava prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira?
Pa moguće je. Ako ministar misli da je skup protiv fašizma bio skup protiv institucija države i protiv policije, onda je možda Ustav RH samo letimično prošao – pa mu se “nasuprot” pobrkalo sa “na temeljima”, a “ZAVNOH” mu se možda pobrkao sa “ZA-DOM” – i sve otad on vjeruje da su institucije države i policija dužni štititi temelje NDH i Odluke ZA-DOM-a.
Što ćemo sad s tom prekršajnom prijavom protiv momka koji je nosio SUBNOR-ovu zastavu? A ništa, pomoći će mu, pravno, naša Udruga jer je on tu zastavu nosio u skladu s temeljima našeg Ustava, u ime onih koji su stvorili antifašizam o kojem je i danas riječ, u ime onih koji su zaslužni za polazne osnove našeg Ustava i hrvatske državnosti. Super bi bilo da si ministar Božinović uzme malo vremena da pročita Ustav s razumijevanjem. Možda u par slobodnih dana, sad tijekom nadolazećih blagdana.
A sada je vrijeme i da ozbiljno razjasnimo premijeru i ministrima koja je razlika i koja je spona između povijesnog fašizma i antifašizma i suvremenog fašizma i antifašizma. Tako da se znaju snaći u budućim izjavama.
Dio povijesnog fašizma su, primjerice, rasni zakoni NDH, države, točnije kvislinške tvorevine, koja je postojala u razdoblju 1941. – 1945., i čiji su vođe uveli proganjanja ljudi zbog njihove nacionalnosti ili porijekla pa organizirali ugnjetavanja, porobljavanja i mučenja tih ljudi.
To je tvorevina čiji je vođa (zvao se Ante Pavelić) ogroman teritorij naše sadašnje države prepustio tada fašističkoj Italiji i odrekao se hrvatskih gradova, otoka, obale i ljudi koji su na tim područjima živjeli (pojašnjenje za trojac Božinović/Anušić/Plenković – ti ljudi kojih se odrekao bili su naši bake djedovi, prabake i pradjedovi).
Suvremeni fašizam očituje se u veličanju simbola ovog sramotnog i bolnog povijesnog fašizma (kukasti križevi, ušato U, uzvikivanje ZDS i NDH) – to je ono što kao ministri i kao premijer promatraju i ne osuđuju.
A suvremeni fašizam očituje se i u novim profašističkim aktivnostima: u pozivanju na istjerivanje stranih radnika, u maltretiranju i zlostavljanju tih radnika jer su drugačijeg porijekla ili boje kože, u zabranama kulturnih manifestacija pripadnika raznih manjina, u verbalnom vrijeđanju pripadnika manjina – od srpske nacionalne manjine, preko žena koje trpe obiteljsko ili drugo nasilje, do LGBTQ osoba koje su također dio određenih društvenih manjina.
Suvremeni fašizam očituje se u gađanju mirno okupljenih građana petardama i bakljama, u stvarnom fizičkom ugrožavanju ljudskih života, očituje se i u femicidima i bešćutnom gaženju ruža koje simboliziraju ubijene žene. To je ono što premijer i ministri također ne osuđuju, ne komentiraju i ne procesuiraju.
Nasuprot svemu tome stoji antifašizam. Kao što mu i samo ime govori!
Dio povijesnog antifašizma je narodnooslobodilačka borba i njeni simboli (zvijezda, partizani i partizanke s puškom u ruci) koji se nalaze na povijesnim i aktualnim zastavama saveza i udruga koje su proizašle iz te povijesne uloge antifašizma.
To je ono za što ministar Božinović vjeruje da “uznemirava građane, narušava red i mir”.
Suvremeni antifašizam očituje se u suprotstavljanju veličanjima simbola povijesnog fašizma i u podsjećanju na simbole povijesnog antifašizma.
Očituje se i u novim antifašističkim aktivnostima: zagovaranju slobode mišljenja i govorenja, toleranciji i prihvaćanju različitosti, netoleriranju i suprotstavljanju agresiji, uvredama i zabranama, promoviranju i osmišljavanju učenja koja u cilju imaju razumijevanje čovjeka kao ljudskog bića bez obzira na njegovu boju kože, nacionalnost, spolnu ili rodnu ili pak vjersku opredijeljenost.
Suvremeni antifašizam očituje se i u organizaciji mirnih okupljanja, skupova i marševa koji u nazivu i u porukama imaju više nego jasnu sintagmu: “protiv fašizma!”
Dakle u svemu onome za što ministar Božinović kaže da je usmjereno protiv institucija države i protiv policije, a ministar Anušić kaže i da je projugoslavensko i antihrvatsko.
I što sad nakon marševa “Ujedinjeni protiv fašizma”? Desilo se ono što se dešava već dulje vrijeme, godinama – izjednačavanje fašizma i antifašizma, počevši od povijesnog na razini simbola, do suvremenog na razini jednakog pristupa u kontekstu prekršajnih prijava. I što je to? Pa nova mala pobjeda fašizma. Ovo valjda shvaćate, ministre Božinović? Pretpostavljam da ste i nazdravili pobjedi.
Fašizam raste dok slušamo i čitamo pitanja koja relativiziraju njegovo postojanje poput: “gdje oni vide taj fašizam protiv kojeg marširaju?” A rastućem fašizmu, da ojača i zaživi, ne treba ništa drugo nego verbalna podrška u smislu izjednačavanja zla i dobra, njegovih simbola sa simbolima antifašizma.
Fašizmu trebaju ljudi koji će tobože stajati po strani, jer ne poznaju ili ne razumiju povijest, ali će bez problema reći da ih uznemirava bilo koji simbol antifašizma.
Fašizmu treba legitimitet koji mu daje jednako postupanje policije prema zagovornicima fašizma i zagovornicima antifašizma.
Fašizmu treba premijer koji tvrdi da je njegova stranka brana normalnoj Hrvatskoj. Jer normalna Hrvatska je antifašistička Hrvatska.
Svi bismo trebali s nestrpljenjem očekivati (i dočekati!) ishod prekršajnih prijava podnesenih nakon skupa protiv fašizma u Rijeci. Taj ishod će, kao neki lakmus papir, pokazati gdje se trenutno nalazi naša država i jesu li njene institucije na strani obrane Ustava kao temeljnog dokumenta Hrvatske, tj. na strani povijesnog antifašizma utkanog u polazne osnove Ustava i na strani suvremenog antifašizma ili su naše institucije na strani na koju ih, možda nesvjestan da to čini, svrstava ministar Božinović, na strani koja negira temeljni dokument naše države, na strani koja dovodi u pitanje polazne osnove Hrvatskog ustava tj. na strani novog rastućeg fašizma.
Za kraj evo jedna kratka priča o zvijezdi, iz novijeg doba, i iz našeg susjedstva. Mađarski političar Attila Vajnai je 2003. u središtu Budimpešte na jednom političkom skupu na reveru nosio zvijezdu. Mađarski ga je sud zbog toga kaznio, ali Vajnai se žalio Europskom sudu za ljudska prava i presuda tog suda vezala je ruke svima onima koji pokušavaju izjednačiti antifašističku zvijezdu petokraku i fašističke kukaste križeve.
Europski je sud za ljudska prava u tom slučaju zaključio da nošenje crvene zvijezde u javnosti nije propagiranje totalitarne ideologije već simbol zakonitog ljevičarskog pokreta. Sud je kazao da zvijezda još uvijek simbolizira međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvo, kao i neke zakonske političke stranke aktivne u različitim državama članicama EU.
Ne postoji presuda koja bi nešto slično ustvrdila za kukasti križ, ušato U, nezavisnu državu hrvatsku, ZDS, gađanje ljudi bakljama i petardama… na svu sreću još uvijek ne postoji!
Ali pričekajmo ishod prekršajnih prijava koje su uslijedile nakon riječkog marša protiv fašizma.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.





















































