Politička taktika transfobije za povratak u neolitik

Od stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka u Europskoj uniji (dalje u tekstu GDPR), pristup gotovo svakoj internetskoj stranici uvjetovan je našim pristankom da ”kolačići” mogu prikupljati i neke naše osobne podatke.

Kao da se u virtualnom smislu ispunio navodni savjet francuske kraljice Marie Antoinette siromašnima: ”Neka jedu kolače”. Toliko kolačića nikad nije bilo kao danas i baš zato jer se radi o našim osobnim podacima, trebali bismo imati povjerenja u stupanj zaštite osobnih podataka koji nam pruža regulativa ne samo Hrvatske, nego cijele Europske unije.

U takvim okolnostima stroge zaštite privatnosti hrvatskih građana, na nedavno održanoj tematskoj sjednici dvaju odbora u Hrvatskom saboru o ”porastu broja transrodne djece i mladih”, kaže gospođa Željka Markić da ona raspolaže informacijama, koje je pokušala što detaljnije prikupiti, da u hrvatskim školama, naročito u Zagrebu i to u Školi primijenjenih umjetnosti, ima velik broj transrodne djece.

Prije nje, službene podatke o broju transrodnih osoba prema medicinskoj kategorizaciji dala je dr. sc. Ivana Pavić Šimentin, zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (dalje u tekstu HZJZ), koja je u završnom dijelu svojeg izlaganja naglasila da ”iako se može uočiti da se ova dijagnoza nešto više bilježi od 2017. godine do danas, ti su podaci tisuću puta niži nego što su podaci u literaturi. Ako gledamo 2021. godinu u dobi adolescenata to je onda po ovim hrvatskim podacima 0.015 posto, a po svjetskoj literaturi se očekuje čak do 1.7 posto”.

Nadalje je dr. Pavić Šimentin istaknula da već po brojkama kojima raspolaže vidljivo je da se ne radi o ”masovnoj situaciji, o nečemu što bi moglo biti javnozdravstveni problem po pitanju da se radi o velikom broju ljudi i o nečemu što dovodi do velikog broja oboljelih ili velikog broja smrtnih ishoda”.

Definicijama pojmova iz članka 4., točke a) i b) GDPR-a propisano je što su osobni podaci i što znači obrada osobnih podataka.

Nedvojbeno je da su podaci o transrodnim osobama u Hrvatskoj koje vode službena javnozdravstvena tijela među kojima je i HZJZ osobni podaci i da se oni obrađuju u statističke svrhe u smislu citiranih odredaba.

Da bi ta službena tijela mogla voditi i obrađivati osobne podatke, primjenjuju se posebna pravila, a ovdje su to naročito odredbe iz članaka 6. i 9. GDPR-a, koja se odnose na zakonitost obrade te obradu posebnih kategorija osobnih podataka.

Neovisno o pristanku roditelja ili skrbnika transrodne djece, njihove osobne podatke može se obrađivati samo ako je to nužno za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade.

Načelno je zabranjeno obrađivanje osobnih podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca, osim ako nije primjenjiva neka od predviđenih iznimaka, pri čemu je dopuštena obrada osobnih podataka i u statističke svrhe, uz uvjet da se poštuju propisane zaštitne mjere (članak 9. stavak 1. te stavak 2. točke g. do j. GDPR-a).

Nedvojbeno je da HZJZ ima pravo obrađivati osobne podatke transrodnih osoba u Hrvatskoj i, među ostalim, o obrađenim podacima, njihovom značenju i utjecaju na javno zdravlje obavještavati hrvatsku javnost.

Ali gospođa Željka Markić i njena udruga nemaju ni takve ovlasti ni obaveze HZJZ-a, pa svejedno prikupljaju, obrađuju i pri tome još pogrešno informiraju hrvatsku javnost.

Treba se zapitati na koji način i putem kakvih izvora gospođa Markić dolazi do osobnih podataka transrodne djece u hrvatskim školama da bi iz toga mogla dobiti nekakve podatke. Pri tome treba imati u vidu i kazneno djelo nedopuštene uporabe osobnih podataka iz članka 146. stavaka 1., 2. i 3. Kaznenog zakona.

Tko protivno uvjetima određenima u zakonu (a to je GDPR) prikuplja, obrađuje ili koristi podatke fizičkih osoba, a to kazneno djelo je počinjeno prema djetetu ili se radi o podacima o zdravlju ili spolnom životu osobe, kaznit će se kaznom zatvora u trajanju do tri godine.

Kako je gospođa Markić izjavila pred najvišim zakonodavnim tijelom u Republici Hrvatskoj da su ona i njezina udruga ”pokušali što detaljnije prikupiti” informacije o transrodnoj djeci u školama, treba dodatno imati u vidu i članak 37. stavak 1. Kaznenog zakona koji propisuje da tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela, kaznit će se kao da ga je sam počinio.

Na koji način je gospođa Željka Markić došla do osobnih podataka transrodne djece, je li poticala ili sama počinila moguće kazneno djelo ili je naprosto izmislila da ima te podatke, na prvom bi se mjestu i to u interesu javnosti i cilju zaštite djece trebali pozabaviti Agencija za zaštitu osobnih podataka te nadležno državno odvjetništvo.

To obrađivanje osobnih podataka transrodne djece trebalo je u Hrvatskom saboru poslužiti kao još jedan od dokaza o ”porastu” broja transrodne djece i mladih, s osvrtom na uzroke i moguće kliničke posljedice.

Radi se o političkoj taktici ultrakonzervativnih organizacija civilnog društva koje iskorištavanjem medicinskih disciplina epidemiologije i psihijatrije nastoje u općoj populaciji izazvati strah od transrodnosti, kao da se radi o opasnoj epidemiji koja će zadesiti i uništiti hrvatsku mladež i stanovništvo.

Takva taktika obično započinje iznošenjem jednostavnih argumenata, kao pitanjem ”Tko (ili što) je žena?” te raspravama koje se općenito svode na biološki determinizam spola i na jednostavne, logične odgovore.

Ženama se kaže, a to tvrdi i jedan dio radikalne feminističke scene u Hrvatskoj, da se više neće smjeti nazvati ženama i da će izgubiti društveni položaj za koji su se izborile kroz niz desetljeća feminističkog aktivizma. Dalje se širi strah da će preranom dijagnostikom, hormonskim terapijama i kirurškim zahvatima stradati djeca, a svi želimo više nego od svega djecu zaštititi.

U tom okruženju sveopćeg straha ni ne čudi da je zastupnica Socijaldemokrata Renata Sabljar Dračevac uopće pristala suorganizirati tu tematsku sjednicu i njome predsjedavati. Iza te cijele taktike zastrašivanja, na koju padaju političari pa i umjerene te lijeve političke provenijencije, stoje upravo oni ciljevi koje žele ostvariti molitelji na trgovima, a to su da postoje jasne definicije rodnih društvenih uloga muškaraca i žena, prema kojima su muškarci autoritet i zaštitnici obitelji, a žene domaćice i (uvijek) majke.

Kod pozivanja stručnjaka da sudjeluju u političkim zbivanjima, političari bi trebali na umu prvo imati svoju odgovornost. Stručnjak za politiku je političar, a oni koji su od naroda odabrani da u Hrvatskom saboru zastupaju interese svih bi u prvom redu trebali prepoznati da njihova odgovornost ne prestaje time što od stručnjaka traže neko mišljenje ili suočavaju stručnjake različitih, i u ovom slučaju, neusporedivih profila.

S druge strane, stručnjaci ne bi htjeli da se na njih politički utječe i to je sasvim razuman zahtjev koji je u raspravi sa spomenute tematske sjednice istaknuo i dr. sc. Goran Arbanas, specijalist psihijatrije.

No za razliku od stručnjaka koji su napustili tu sjednicu, on je ostao kao sudionik na istoj razini i s ultrakonzervativnom aktivisticom koja nego što nego da je širila svoj politički utjecaj na prisutne stručnjake.

Psihijatrija i politika imaju tešku zajedničku povijest o čemu je ranije za Autograf pisala Suzana Večerić: ”Od brojnih zloupotreba psihijatrijske teorije i prakse svakako je među najgorima njena upotreba u političke svrhe. U većem broju se ta devijacija nalazila i nalazi se u autoritarnim i totalitarnim režimima, ali je nažalost prisutna u svim društvima kroz povijest.”

O opasnosti od tih zloupotreba, a naročito o njihovom utjecaju na cijelo društvo, i političari i psihijatri moraju dobro razmisliti prije nego što odluče s nekim sjesti za stol i sklopiti pakt o suradnji.

Ultrakonzervativni aktivisti i političari desnice često se pozivaju da je ”rodna ideologija” nastala u novije doba. No zapravo je jedina prava rodna ideologija upravo ta koju oni zastupaju, a to je da između muškaraca i žena postoje hijerarhijske razlike.

Znanstvenici koji se bave rodnom arheologijom utvrdili su pojavu prvih rodnih nejednakosti između muškaraca i žena na iskopinama na arheološkom području Nove Iberije iz doba neolitika.[1] Deset tisuća godina prije nove ere pojavile su se rodne nejednakosti koje sada oni kojima su najviše koristile žele natrag, a širenje transfobije im je uspješno oruđe.

_____________________

[1] Cintas Pena M., Garcia Sanjuan L. ”Gender Inequalities in Neolithic Iberia: A Multi-Proxy Approach”, European Journal of Archaeology, 22 (4) 2019, 499-522.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  ''Neistine, laži i klevete'' na račun vjerskog fundamentalizma
    •  Porast troškova života je odraz globalne neljudskosti
    •  Oportunističko iskorištavanje homofobije u političke svrhe
    •  U prljavom sustavu pravosuđu nitko ne vjeruje
    •  Svi zajedno protiv fašizma u Njemačkoj!
    •  Pravda za Split Pride 2011.
    •  Ugled policije spašava uklanjanje kukolja iz žita
    •  Ženomrzačko smo društvo jer se nasilje nad ženama ne osuđuje
    •  ''Fali ti jedan papir'' za presađivanje organa
    •  Građanska smrt za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj

> Svi tekstovi ovog autora