novinarstvo s potpisom
Konačno, nakon tri mjeseca, rodila se nova talijanska vlada. Doduše konvulzivno, u porođajnim grčevima, u čudnoj igri naprijed-natrag, u amplitudama koje su išle od bauka novih izbora (koji bi dali isti ili približno jednak rezultat) do prijetnje prijekim sudom za ”visoku izdaju” predsjednika Republike.
Na kraju se sve posložilo i predsjednik Sergio Mattarella je zaprisegnuo članove nove vlade, čudnu mješavinu političkih ksenofobične i rasističke Lige i populističkog pokreta koji je osnovan pomoću interneta.
Ta čudna mješavina političkih ideologija i interesa koja je osvojila 50% glasova, ali zato u parlamentu ima većinu – doduše u Senatu svega 6 glasova više od oporbe – sada bi trebala voditi Italiju u ”Treću republiku”, u demontažu političkih institucija takozvane Druge republike i u radikalni zaokret – u desno.
Pobjednik izbora održanih 4. ožujka je, nedvojbeno, Pokret 5 zvijezda s 32% glasova, dok mu je partner Liga, bivša Sjeverna liga, poznata po svojim rasističkim ispadima, izazivanju mržnje prema strancima, homoseksualcima i obojenima.
Porođajne muke protekle su u igri povuci-potegni, kada je ta ista Liga, koja je osvojila svega 17% glasova, htjela s jedne strane u novu vladu uvući svog predizbornog partnera Silvija Berlusconija, s druge strane profašističku stranku Fratelli d’Italia (Talijanska braća) i kada je s treće strane osujetila, iako dvostruko manja po broju parlamentaraca, logično imenovanje prvaka Pokreta 5 zvijezda premijerom.
Tako je Luigi Di Maio morao lideru Lige Matteu Salviniju priznati nezasluženi status dijarha, s kojim će ravnopravno utvrditi program vlade i podijeliti resore. Pristao je na ucjenu Salvinija i odustao od pozicije premijera da bi formirao vladu u kojoj su on i Salvini njeni potpredsjednici. A Salvini je za sebe prigrabio najvažniji resor – resor unutarnjih poslova, koji će se pokazati presudnim za zauzimanje vlasti tehnikom državnog udara, kako je svojevremeno poznati talijanski pisac Curzio Malaparte razotkrio osvajanje političkih institucija od strane fašističkog pokreta.
Postoji li tu kakva analogija između onoga što se dogodilo gotovo prije stotinu godina i ovoga sada? Svakako bilo bi pretjerano i neumjesno tvrditi da je Salvinijev program profašistički, neofašistički ili filofašistički – kako god htjeli mi to nazvati. Salvini se uspio izboriti da u zajednički program, temelj vladine koalicije, uđu, međutim, i mjere i politike koje je Umberto Eco, u svojem glasovitom eseju ”Vječni fašizam” (ur-fašizam, kako ga je on nazvao) spadaju u ”sastojke vječnog fašizma”.
Da vidimo koje su to mjere koje će provesti nova talijanska vlada, a koje bi mogle biti pripisane inventaru ”ur-fašizma”: u prvom redu to je nulta tolerancija prema ilegalnim imigrantima koji će biti tretirani kao obični zločinci i u što kraćem roku vraćeni u njihove zemlje.
To znači organizirati i provesti egzodus oko 500 tisuća migranata koji se ilegalno nalaze na tlu Italije, a koji su pobjegli ili zbog političkog terora u njihovim zemljama ili zbog bijede, gladi i boleština koje zapljuskuju Afriku, Bliski istok u stalnom ratu ili čak s europskog istoka. Tu je, primjerice, riječ o Romima, posebno onima iz Rumunjske i Bugarske, koji su preplavili Italiju.
Takvima sada prijeti izgon, a pogotovo stanovnicima ilegalnih romskih naselja. Vladin program predviđa zatvaranje romskih naselja, u prvom redu onih ilegalnih, a zatim i onih koji su nastali uz toleranciju onih gradskih vlasti koje su im omogućile polulegalni status.
Sada će svi ti Romi, po slobodnim procjenama od 30 do 300 tisuća, završiti u ”sabirnim centrima”, što je eufemistički izraz za koncentracijske logore.
U njima će završiti i ilegalni migranti.
Salvinijeva Liga progurala je u vladin program i pravo građana da koriste oružje u obrani ne samo od pljačkaša već i od ordinarnih lopova, pa se otvaranje vatre i ubojstvo lopova neće više tretirati kao ”ubojstvo bez umišljaja”, već kao djelo nužne obrane, pa se tako ubojice lopova ili pretpostavljenih lopova neće više kazneno goniti. A olakšat će se i procedura izdavanja dozvola za nošenje oružja, pa nije isključeno da će se tako naoružati i nastavnici, s obzirom na to da je značajno poraslo nasilje u školama.
To će sve zahtijevati i promjenu politike prema Europskoj uniji. Salvini je pokušao podmetnuti za ministra gospodarstva i financija profesora Paola Savonu, 82-godišnjeg kritičara EU, koji je autor plana kako da u tri dana Italija stvari svoj ”Italexit”: na jednom portalu Savona je objasnio da treba pričekati da se burze zatvore u petak poslijepodne i do ponedjeljka tiskati zamjene za euro u obliku starih lira u omjeru 1:1 te od ponedjeljka poništiti sve dugove prema EU, otpisati sve obveznice talijanskog državnog duga, proglasiti sve obveze Italije prema drugim zemljama ništavnim i tako krenuti u novi život bez EU, u idili suverenističkog sna.
A da bi ipak pridobio ne samo ”populus” – plebs, puk, narod nogometnih navijača i zaglupljenih kroničnih promatrača berluskonijevih TV-igara, kvizova, sapunica i reality predstava, Salvini i Liga zaigrali su na Belrusconijevu kartu smanjenja poreza.
No uvođenje takozvane flat tax, jedinstvene porezne stope od 15%, značajno bi pogodovalo bogatima, dok siromašnima i ne bi donijelo bogzna kakav boljitak.
Ali za to se pobrinuo Pokret 5 zvijezda koji bi uveo ”građanski dohodak” od 780 eura mjesečno po glavi stanovnika, doduše samo za nezaposlene i one koji su izgubili posao.
Sve to skupa stoji 500 milijardi eura kojih nema, no odlično zvuči i – nema problema: s povratkom na liru država više neće morati poštovati maastrichtske parametre i moći će tiskanjem svojeg novca regulirati svoje financije!
Takva količina naivnosti više nije prihvatljiva ni studentima prve godine ekonomije, ali je upalilo i sada Talijani imaju vladu koja će ih odvesti u novu utopiju.
Idila će trajati dok se ne probude, najesen, kada će se morati usvojiti novi proračun za 2019. godinu.
Hoće li uopće Italija preživjeti ovaj populistički udar s jakim autoritarnim natruhama – izraz ”autoritarni” rabimo ovdje tek da izbjegnemo moguće optužbe za ideologizaciju na temu filofašizma, neofašizma ili ”ur-fašizma”.
Kako god nazvali tu čudnu mješavinu populista, ksenofoba, rasista i autoritarnih lidera bez pokrića – suština je ipak tu i cijela će Italija od nje stradati, a s njom i Europa.