autograf.hr

Pobjeda Giorgije Meloni, liderice talijanske stranke ”Talijanska braćo” (u vokativu, jer je ta stranka uzela za svoje ime prvi stih talijanske himne: ”Talijanska braćo, Italija se budi…”), otvorila je pitanje pojave neofašizma, postfašizma ili jednostavno – fašizma – u vladi demokratske Italije, zemlje koja je živjela dvadeset godina pod fašističkom vlašću.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Jedna nevelika knjiga zaslužuje da bude prevedena na hrvatski. Nakon mnogih knjiga i spisa, uglavnom prevedenih, o fašizmu i njegovoj aktualnosti u današnjoj Europi (među kojima prednjači pregnantni esej Umberta Eca o ur-fašizmu – vječnom fašizmu), još jedna uspoređuje sadašnji trenutak Europe s 1933., godinom dolaska njemačkih […]

Jedna nevelika knjiga zaslužuje da bude prevedena na hrvatski. Nakon mnogih knjiga i spisa, uglavnom prevedenih, o fašizmu i njegovoj aktualnosti u današnjoj Europi (među kojima prednjači pregnantni esej Umberta Eca o ur-fašizmu – vječnom fašizmu), još jedna uspoređuje sadašnji trenutak Europe s 1933., godinom dolaska njemačkih nacista na vlast.

(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički […]

Jedan je luđak ubio gradonačelnika Gdanjska Pavela Adamowicza u Poljskoj; poremećeni neofašisti pretukli su novinare lista Espresso u Italiji; također u Italiji, u Udinama, jedan je luđak pretukao Brazilku koja je naručila pizzu jer to nije učinila na jeziku kojim se govori u tom kraju; u Hrvatskoj je jedan ”nestašni” mladić obrijane glave čestitao ”srbićima” […]

(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički […]

Konačno, nakon tri mjeseca, rodila se nova talijanska vlada. Doduše konvulzivno, u porođajnim grčevima, u čudnoj igri naprijed-natrag, u amplitudama koje su išle od bauka novih izbora (koji bi dali isti ili približno jednak rezultat) do prijetnje prijekim sudom za ”visoku izdaju” predsjednika Republike.

Populizam je sve popularniji, ne samo u Europi već i u cijelom svijetu. Svojim antielitističkim stavom, prezirom intelektualaca, odbacivanjem demokracije kao birokratizirane, neefikasne i korumpirane populizam raste kao kvasac.

(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo zbog toga što je tema itekako aktualna). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i […]

(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo u povodu smrti velikoga profesora, pisca i novinara, ali i zbog toga što je tema itekako aktualna). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao […]

(Opaska uredništva: Tekst objavljujemo ponovo, nakon više od godinu dana, jer ga mnogi tada nisu pročitali a bilo bi dobro da ga uzmu kao obavezna duhovna vježba i u povodu 70. godišnjice pobjede nad nacizmom odnosno završetka Drugog svjetskog rata u Europi, osobito kada se u Hrvatskoj opet žali za ustašama i zagovara NDH). Godine […]