Potrebna nam je ženska škola solidarnosti

8.ožujka ili 8. mart, kao Međunarodni dan žena, prilika je da potvrdimo našu čvrstu opredijeljenost da se ravnopravnost muškaraca i žena ostvari, to jest, da je to zadaća da muškarce i za žene. Ima onih koji su politički nekorektni jer implicitno kažu da je organizirana borba za ravnopravnost, pravdu i mir, ”ženski posao”. Netočno! To je posao i muškaraca i žena. Koliko je još važno i potrebno raditi da si mi muškarci utuvimo u glavu da nema muških vrijednosti ili zadaća, i ženskih posebno? Svi smo pozvani da zajedno izgradimo svijet ravnopravnosti i jednakopravnosti.

Svjestan koliko smo mi muškarci tijekom povijesti ženama zatvarali usta i govorili u njihovo ime, najčešće, sasvim pogrešno, danas ću u znaku solidarnosti sa ženama ustupiti im ovu moju kolumnu tako da postanem eho poruka koje su ovih dana sročile naše vrijedne i drage feministkinje i da se s vama pitam što sve dugujemo ženama?

Pritom mislim na naše suradnice, kolumnistice Autografa, pohvalimo ih sada: Nataša Antoljak, Jacqueline Bat, Zdravka Govedarica, Tatjana Gromača, Anna Maria Grünfelder, Svjetlana Hribar, Jelena Jorgačević, Katarina Kruhonja, Jasminka Matić, Zdenka Pantić, Ana Raffai, Sunčana Roksandić, Ivana Šojat, Suzana Večerić, kao i na izvršnu urednicu, moju suprugu Claudiju Keller, te na niz drugih, meni dragih ženskih osoba, i preko njih želim posebno pozdraviti i ohrabriti svaku ženu koja se bori da bude aktivna i emancipirana.

Evo vam dakle, moj glas: Žene Hrvatske, priključite se milijunima žena u svijetu koje solidarno dižu glas za mir, pravdu, ravnopravnost, kreativnost  i bolje uvjete života za sve ljude na ovom planetu. Niste same u odbijanju prijetnji rata i u iskorištavanju svake vrste.

Znamo, žene ne uživaju i ne profitiraju u ratnim zbivanjima, ne priključuju se pljački, ubijanju i silovanjima. Iza svakog ratnog pothvata, ostaju žene koje nastoje pokrpati i održati svoj vlastiti život, život svojih obitelji i život razorene zajednice. Žene su zato prve pozvane da se suprotstave ratu, razaranju i ubijanju.

Žene, vi ste baštinice mira, i zato nije slučajno što su UN spojile obilježavanje međunarodnog dana vaših prava i Međunarodnog dana mira. Ali, iako žene u svijetu i u Hrvatskoj čine 52 posto stanovništva, u državnim politikama i odlukama o ratu i miru, životu i smrti, sudjeluju s manje od deset posto. Zato je u tim odlukama nadglasana i potisnuta ženska politika mira i sigurnosti koja se postiže suradnjom, pregovaranjem, nenasiljem, a ne ratnim sredstvima.

Ako želimo stvoriti bolji, ravnopravniji i ujednačeni svijet u kojem će svaka žena, svaki muškarac i svako dijete moći izraziti čitav spektar svojih emocionalnih i intelektualnih sposobnosti, neovisno o spolu, rasi, vjeri i naciji, onda nam je potrebna ženska škola solidarnosti. Potreban nam je svijet koji uključuje svih u odluke o njegovom opstanku.

U globaliziranom svijetu ljudi se počinju organizirati na nove i drugačije načine, tako da se svi dijelovi povezanog svijeta jednako razvijaju, da ljudi budu odgovorni jedni drugima, i da sva međusobno povezana područja života budu u skladu.

Odbacimo, zato, dominaciju i političke ambicije čija je prvenstvena briga moć i profit. Iako su muškarci možda najvidljiviji u tom organiziranju, žene su, kao i uvijek, kičma mirovnih i alternativnih politika. Njima, zato svaka čast.

Međunarodni dan žena, bila je prilika da španjolska sekcija Amnesty International (AI) upozori na činjenicu da najmanje 36 država još uvijek u svojim zakonodavstvima imaju jake diskriminatorske zakone spram žena. Za AI nasilje spram žena je najsustavnije i prošireniji oblik kršenja ljudskih prava današnjice i ono se hrani diskriminacijom i nedostatkom odgovarajućih kazni za prekršitelja muškaraca.

Diskriminacija je prisutna u kulturi, religiji, politici, ali i u legalnom okviru mnogih država, kako u pitanjima obiteljske legislative, tako u pitanjima zapošljavanja ili gospodarstva. AI koristi svoj izvještaj kako bi se suprotstavio postojanju nejednakosti između muškaraca i žena koja činim mogućim nasilje koje postoji spram žena diljem svijeta. Amnesty International upozorava da diskriminacija hrabri muški šovinizam i nasilje protiv žena.

Iako je već prošlo puno godina od kada su Ujedinjeni Narodi donijeli Konvenciju o eliminaciji bilo kojeg oblika diskriminacije žena (engleska je kratica CEDAW), u mnogim se državama ta Konvencija ne poštuje a u 36 zemalja zakonodavstvo je izričito diskriminatorsko spram žena.

Evo nekoliko primjera. U Saudijskoj Arabiji žene ne mogu biti kandidati na političkim izborima i nemaju pravo glasa niti se smiju kretati same ako to nije uz prisustvo muškog člana obitelji ili samoga muža čak niti kada je riječ o hitnom medicinskom slučaju. Naravno, ne mogu ni voziti automobile.

U Kamerunu je muž taj koji odlučuju hoće li mu supruga raditi ili će ostati doma. U Čileu, ma koliko god se činilo da ta zemlja korača put liberalizma, muž je taj kojeg se smatra čuvarom zajedničke imovine. U Nigeriji ne postoji način da se kazni nasilje muškarca, posebno muževa spram svojih žena. Tako je moguće da muškarac ”koristi fizičko nasilje nad ženama ali samo ako je kazna primjerena neposluhu žene”. U toj zemlji se još, posebno na sjeveru, koristi kamenovanje u slučaju izvanbračne oplodnje i rađanje djece. One su im poput roblje.

Slučaj Libanona pokazuje da se nasilje prema ženama tolerira kada je riječ o ”deliktima u ime časti”. U Gvatemali je moguće da se silovatelju prekine zatvorska kazna ako odluči oženiti žrtvu, ženu koju je silovao. U Sudanu i u Yemenu postoje zakoni o poslušnosti žene muškarcima što uključuje spremnost na seksualni odnos svaki put kada se to prohtije muškarcu i nemogućnost da žena napusti dom u bilo koje svrhe ako za to nema dozvolu muža.

U Maliju i u Alžiru se tolerira poligamija, žena je poslušnošću podređena volji muškaraca i nema pravo pokrenuti brakorazvodni postupak.

Možda najteže jest u Indiji gdje se žene može unakaziti i spaliti ako je to volja povrijeđenog muškarca, preljubom ili lošim domaćinskim uslugama. U nekim afričkim zemljama se žene kupuju kao da su stoka.

Uglavnom, žene su i u mnogim razvijenim zemljama manje plaćene od muškaraca, nemaju isto pravo zastupanja u političkim tijelima jer ne postoji kvota, često su meta nasilnog ponašanja muškaraca i nerijetkog čina silovanja u samome braku. U Španjolskoj, gdje je izvještaj predstavljen, nema dana a da se ne registriraju teška premlaćivanja i ubojstva žena od zakonitog ili nezakonitog partnera.

Investirajmo, stoga, u pravdu, u blagostanje, u brigu za svakoga od nas. A ne u oružje i u ubijanje. Zašto bi militarizam i oružje bili prioritetni? Zašto to ne bi bili obrazovanje, zdravstvo, održivi razvoj, zdrav okoliš?

Primite, dakle, ispriku za svaki oblik nasilja koje ste doživjele i doživljavate od nas muškaraca i povedite nas u humanije sutra. Naučite nas da budemo solidarni. Spasimo, zajedno, ovaj naš jadan ali jedinstven svijet.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Uz vijest o smrti Svetlane Broz, junakinje dobrote
    •  Slovo o papinom pontifikatu i zdravlju
    •  Hvala Miloradu Pupovcu jer svjedoči ustavni patriotizam
    •  Mons. Dražena Kutlešu, izgleda, ne zanima papino zdravlje
    •  Neka nas ne vara The Voice Kids, stanje na HTV-u je loše
    •  Podignimo iznova nebo uz pomoć Teofila Pančića
    •  Važan korak Crkve u Đakovu za suočavanje s grozotama NDH
    •  Što mi reče prijatelj Oleg Mandić o Auschwitzu
    •  Sa strepnjom ulazimo u drugo poluvrijeme Donalda Trumpa
    •  Poučak sestre Simone: žene, ne gubite nadu. Izdržite!

> Svi tekstovi ovog autora