Povratak političkoj pornografiji

Gusto koncentrirani travanjski vjerski blagdani netom su iza nas. Politička pornografija nakratko maskirana vjerom i njezinim licemjerno življenim manifestacijama, ponajčešće iskazivanim u obliku praznih floskula socijalne naravi, ponovno je isplivala u prvi plan.

Poklonici, tj. vjernici političke pornografije brojniji su od svih drugih vjernika pod nebom i jedva su dočekali da konačno provire iza maski svojih stranaka i njihovih biltena, koje oni zovu medijima, što ih skupo plaćaju da budu bučni, lajavi psi čuvari na ulazu u njihove zabrane, u njihove tobožnje svetinje.

Amin Maalouf ih je identificirao u svojemu, nimalo drukčijem od našeg iskustva kad je napisao kako jedna zajednica vjernika ne bi trebala biti pleme kojem čovjek pripadne rođenjem. I onda traje li traje zauvijek amputirane svijesti i oslobođen svake kritičke misli…

Jeftina religijska manipulacija plemenom viđena o blagdanima vrhunila je u slici Putina koji se krsti i drži svijeću na uskrsnoj liturgiji.

Ne prestajem se otada pitati postoji li živi stvor na Zemlji koji je i na tren pomislio kako on, Putin, pa čak mu i patrijarh moskovski zajedno s njim, vjeruju u Boga. I u kojega boga? Eto, pitam samo za njih dvojicu koji govore o ”trulom Zapadu” i brane svoj svijet (pravoslavni?) od njega, tog Zapada?!

On, Putin, nasljednik i obožavatelj Staljina, koji je porušio 70.000 raznih bogomolja i pobio milijune ljudi, krsti se i Bogu moli… Kojem? Staljinovu? Ili, plemenskom Bogu, zajedno sa svojim plemenskim vračem?

A ako igdje, tu se vidjelo kako despot i njegov vrag trebaju samo jedan drugog i nikoga više. Jebo narod i vjernike, poručuju nam obojica silno (i fizički!) distancirani od onih koje tako olako šalju u smrt, oni bi rekli – u ”bolji život”.

Ili, može i ovako: Ima li itko da je i na tren povjerovao u religioznost balkanskih političkih čelnika gledajući ih u njihovim crkvama i džamijama kako se krste, pričešćuju, mašu rukama ispred lica, ili klanjaju i dijele sitniš pred džamijama?

Ne, naravno da ne, ali srca naših vjernika zaigrala su od radosti kad su ih vidjeli… Jer ih emocije religijskog i nacionalnog o tim blagdanima posebno uzmu pod svoje pa od toga ne vide ništa drugo.

Razumnu čovjeku ostaje samo, zajedno s Aminom Maaloufom, rugati se iracionalnom i njegovim poklonicima s punom svijesti ”da nam je anđeo razuma uvijek iza leđa”.

I radovati se svim kritički odgovornim vjernicima (ako još pokoji ima?!) i nevjernicima na način na koji ih je ”prepoznao” André Gide pišući kako ”mudrost počinje ondje gdje završava strah božji”, a naši vjernici mazohistički uživaju u strahu, vole biti ”božji robovi” (ne)razumijevajući iz same biti religije kako ”svaka religija odvraća od napretka” te da nema napretka dok se ”ne zbaci jaram autoriteta i tradicije”. Očito je kako je ovdje naglasak na ”jaram”!

Otuda, čini se, iz tih riječi, premda su međusobno udaljene više od osamdeset godina izviru i Maaloufove dijagnoze: ”Ništa ne nedostaje našem orijentalnom narodu… Osim neznanje”, a simptomi neznanja su svađe i neprestani sukobi, licemjerstvo i dvostruki govor, varanje i izdaja, nasilje i ubojstvo… Vrzino kolo.

Dakle, proizvod je to dogmatskog stava prema tradiciji tako tipičnog za svaki fundamentalizam i rigidni tradicionalizam, religijsko, odnosno ideološko razumijevanje svijeta, a posljedice dalekosežno nesagledive… Često civilizacijski prijelomne!

Naravno, nije sve ovo svojstvo samo njegova Orijenta, ali na njegovu suočenju s vlastitom zavičajnom sredinom možemo iščitavati bit svijeta, njegovu religijsko-plemensku svijest (na Zapadu je ona nešto drugačije profilirana!) i razumijevanje kako i zašto ”neprestano imamo dva lica: jedno kojim označavamo svoje pretke, a drugo kojim označavamo Zapad”.

To se u dobroj mjeri odnosi na sve nas koji smo bili višestoljetni zarobljenici osmanlijskog tipa mišljenja i življenja. A kad su Istočnjaci shvatili da ih je Zapad pretekao, govori Maalouf, a pritom nisu shvatili kako se to dogodilo, umjesto da se okrenu esencijalnim vrijednostima, počeli su se trošiti na oponašanje, zadržavajući sve ono što su formalno, tobože religijski utemeljeno, propovijedali, a u praksi radili sve drukčije.

To su nas u praktičnome podučile i Somunove knjige, ali i Maalouf koji pokazuje kako i koliko pripadnici većinskih naroda sanjaju o dominaciji i terorom ostvaruju diskriminaciju nad manjinskim; dok svaka manjinska pozicija sanja o separatizmu, što će reći o oslobođenju.

Svejedno, od Osmanlija, Rusa, Srba… I tako idući nadolje do mikrosvjetova, do mikroprostora. Ovih naših, primjerice. Veliki negirajući postojanje manjih pokazuju da ih ništa ne zanima osim tuđi prostor i imovina. I vladanje nad drugim.

A tek poslije (usp. Iran) potpuna ideološka kontrola drugog i drukčijeg. I to u tolikoj mjeri da su u ime svoga boga ili svoga razumijevanja nekog boga spremni zanijekati i zgaziti sve drugo, napose manjinsko, a pritom ni sami ne znaju što bi, kao posjednici apsolutne istine, sami sa sobom.

Putinov je slučaj danas najegzemplarniji, premda ni izbliza nije jedini. Samo je najveći, najzločinačkiji, najkorumpiraniji, a ne treba daleko ići da se vidi kako je njegova univerzalna matrica posvuda primjenjiva i kako se po njoj radi, točnije nikad ne prestaje po njoj raditi, osim možda i pomalo za tako neke vjerske blagdane kad se svi obuku u malo novije ruho i žele se okolo, u novim odijelima, licemjerno pokazivati kao vjernici, tolerantni i dobri ljudi, i slično.

A ustvari, samo se potvrđuje ona dobro znana da ako su čelnici korumpirani, onda je to zato što je cijela populacija korumpirana… Populacija vjernika svoga boga, svoga naciona, svoje mitologije, svoga vođe i svoga vjerskog vrača… Korupcija kao univerzalni moralni zakon nad nama i u nama!

Tu se, dakako, najbolje snalaze već spominjani psi čuvari, što budno čuče uz noge svojih gospodara i na njegov mig, a za mrvicu nagrade, korumpirani mrvicama s gospodareva stola, krenu u brutalni lavež obračuna sa svim nevjernicima njihova boga, vođe, partije, mita i ideologije.

Već znane metode napadanja na drugost i klevetanja onih koji drukčije misle, a kamoli onih koji kritički sude o vašoj ideologiji, najmanje je što mogu otkako su tako žestoko proskribirani tamo neki hitleri i staljini i njihovi logori smrti, a ne stoji bolje ni s vođama današnjih orijentalnih despocija tipa Rusije, Irana, Sjeverne Koreje…

Rugati se iracionalnom i njegovim poklonicima, jedino je što još ostaje kritičkoj svijesti, a da će svi minorni vjernici svojih korumpiranih despota, više im ne treba ni bog ni svetinja nacije i države, jer oni su samo podanici svojih malih staljina, hitlera, budući da dalje od toga nisu i ne mogu dobaciti, dakle da će svi ti marginalci nasrnuti na vas, pa to je više nego jasno.

Pseće je da laje! Zar to nisu na nebrojenim primjerima i na svim meridijanima ovoga svijeta već iskusili ponajbolji među nama: Lu Sun u Kini, Nagib Mahfuz u Egiptu, Danilo Kiš u Srbiji, Salman Rushdie u Iranu, Orhan Pamuk u Turskoj, Czesław Milosz u Poljskoj, Miroslav Krleža u Hrvatskoj, Ivo Andrić u BiH…

A da o antologiji progonjenih i ubijenih Hitlerovih i mnogo više Staljinovih žrtava, pisaca i intelektualaca, i ne govorim…

I sve zato i samo zato što su se usudili kritički razgolititi (car je gol!) i prokazati političku pornografiju svoje vjerske organizacije, svoje političke zajednice, svoga nacionalno-plemenskog poretka, svoje stranke… Neki od njih ni toliko. Dovoljno im je za krivnju bilo i samo to što su postojali.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Čini mi se da sam se i umiješao i izrekao što se imalo reći
    •  Pandemija ''ludih careva''
    •  Thompsonova reconquista!?
    •  Odlazak fra Stjepana Pavića, veliki latinista
    •  Kriminalno domoljublje: HDZ drži zaposlen Remetinec
    •  Naknadno spašavanje nadbiskupa Šarića
    •  Pjesma stvorova kao ekološka pobudnica
    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti

> Svi tekstovi ovog autora