novinarstvo s potpisom
Nekad davno, davno, kad sam prvi put sreo i upoznao Radomira Konstantinovića, na jednom skupu o Krleži na kojemu sam i sâm sudjelovao, kad je na njega došao red svoj je govor počeo rečenicom: ”Naša je kriza velika, dakle naše su šanse velike”.
Često se toga sjetim i svaki put u toj rečenici otkrijem, sukladno kontekstu, istinu više. Ne zato što cijeli svoj život, kao i većina svijeta na našim prostorima, živim neku krizu i trajnu priču o reformama, nego zato što uviđam koliko je malo (u promilima) ljudi koji to razumiju, a uopće nema onih (na poziciji moći) koji bi to razumjeli i krizu pretvarali u novu šansu za sve.
Oni se okupe samo onda kad je nova šansa da se zaklapi nova lova, da se još štogod stavi na vlastiti (obično u inozemstvu) račun. A da bi u takvim slučajevima sami bili što manje vidljivi u prvi plan guraju ovoga ili onoga koji potom sebi umisli da je pametan i da je došlo njegovo vrijeme naređivati, nekoga od onih koji, a to znaju svi koji su ikad bili u vojsci, imaju kaplarsku pamet.
Evo, po tko zna koji put oštećeno mostarsko partizansko groblje uglednog srpskog arhitekta Bogdana Bogdanovića, ničim izazvanog u prvi je plan ponovno izbacilo premijera FBiH da kaže koju, a onda je njega krenulo:
– Partizansko groblje dolazi od riječi partizani. A partizani nisu bili obični ljudi. Oni su se borili protiv antifašizma!
Svi koji su dotad mislili da na ovakve pametne izjave copyright ima gradonačelnik Sarajeva, zabrinuli su se, jer se najednom pokazalo da ima nešto zaraznije od virusa korone. Ovdje već nebrojeno puta identificirani virus gluposti.
A da je to gola istina potvrdio je šef Kriznog štaba u FBiH koji nas je obavijestio, pazite, dobro se koncentrirajte, o jednoj novini:
– Bit će zabranjeno okupljanje više od jedne osobe.
Nemojte se smijati. Možda se konačno i on sam okupi u svoju osobu, pa to po ugledu na njega postane zaraza i mnogi iz njegove i sličnih stranaka konačno se sastanu sa svojom pameću, sjete se da su išli u osnovnu školu, ako su već koju diplomu nakon toga i morali skupo platiti jednako tako skupim stranačkim posluhom.
Da te riječi ne ostanu bez odjeka, a što je glas bez odjeka, pobrinuo se predsjednik Srbije koji će, kaže, na koljenima moliti patrijarha da na Uskrs mise drži bez naroda. Onako, valjda, kao papa. Vjernik taj predsjednik. Narod bije ko usred Indije (društvenim mrežama kruže snimci udaranja neposlušnih!), a crkvene će velikaše moliti na koljenima, on koji ni pred bogom ne kleči.
Je li to predsjednik Srbije živi u sekularnoj ili u teokratskoj, nekoj iranskoj Srbiji, gdje je Irinej neki pravoslavni ajatolah?
Je li onda, pitamo se, predsjednik Srbije stvarno predsjednik ili je tek potpredsjednik patrijarhu? Svome vjerskom vođi, ajatolahu?
I dok bi netko platio kaznu, sav sretan što nije, po indijskom receptu, dobio batina, nekoga se, eto, mora moliti na koljenima.
Da, da, imaju i Hrvati svoga splitskog popa. Većeg katolika od pape! On nešto ne bi slušao ni biskupa, ni papu, a ni svjetovnu vlast. A tako i treba. Ima pravo čovjek raditi svoj posao. Od kuće. Držati misu od kuće. A njegova je kuća – Božja kuća. Crkva.
I nije on problem, očito. Problem je država u kojoj je on iznad zakona, a u kojoj su Crkva i država razdvojeni? To pokazuje svu bijedu današnjih političara. Jedne se sankcionira, a druge…
Eto, i u RS-u su čak, pod pritiskom malo veće moći (ucjena: lova ili…?), ukinuli čuveni 190. članak Staljinova Kaznenog zakon o kojemu smo ovdje već pisali. ”E, jest im dugo i trajo!”, rekli bi u Bosni.
E sad, jesu li to svećenici i neki vjernici ravnopravniji od drugih? Orwelle, što veliš ti na ovo? Čisto sumnjam da oni vjernici što brane splitskog popa više vole svoju crkvu i misu od moga druga i njegove raje ili Mide i njegove raje Lambstafarijanaca svoju kavanu.
Pa zašto bi onda jednima bilo dopušteno ono za što bi drugi bili rastjerani, policijski privođeni, kažnjavani? Zar su vjernici, a zakonu lojalni građani, ili ateisti, građani drugog reda u odnosu na one koji toliko vole boga da bez njega ne mogu ako barem jednom tjedno ne prebiju kojeg novinara ili k vragu ne pošalju čuvare reda?
Da. Naša je kriza velika i naše su šanse velike. No za iskoristiti šanse, morate biti Messi, Ronaldo, Džeko, Mandžukić…, a ne mali tupavi igrači seoske lige, koji nabace tetovažu na nadlakticu i misle da su nogometaši. Pa još vrhunski?!
A ti igrači seoske lige možda i jesu političari, ali svakako nisu državnici, jer ne vide da je jednoj Hrvatskoj previše 500 općina, a zagrebačkoj gradskoj upravi previše preko tri tisuće ljudi.
Oni ne vide da je u BiH previše 200 do 300 ministara, četiri razine vlasti, 10 kantona, koliko ono entiteta… dok New York ili London s barem tri puta više stanovnika od cijele BiH ili Hrvatske, ili dva puta više od obje zajedno, imaju tako sramno malo državnih činovnika da se, eno, raspadaju, izumiru od korone…
”Naša je kriza velika, dakle naše su šanse velike” – ostaje velika misao jednog velikog čovjeka i, nažalost, velika nedostižna istina našim malim ljudima (na vlasti!) zatvorenim u onu Konstantinovićevu ”Filosofiju palanke”, u onu Andrićevu ”Prokletu avliju”, u onu…
Dosta, i ovo dvoje im je previše! Da im je nekako naučiti i jezične lekcije iz petog osnovne?!
Tek poslije ide lektira i ono: sazad, partizani, antifašizam, okupljanje i raziđi se druže…
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.