autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Rodni studij: Tko tu koga u Crkvi – sluša?

AUTOR: Denis Jurić / 03.09.2024.

Priopćenje Komisije Hrvatske biskupske konferencije ”Iustitia et pax” o ”rodnoj ideologiji” nadasve je zanimljivo štivo za retoričke i filozofske analize. Kao uostalom i većina vijesti, priopćenja i dokumenata koje HBK objavljuje na svojoj web stranici.

Ključ ovoga teksta volio bih nadasve potražiti u onim rečenicama koje nisu citati ili zaodjenute mantijama katedri, nego su izrečene poprilično naivno, nabrzinu, spontano. I tu je moguće puno više iščitati, nego što se na prvu čini – jer tu (su)govornik pravi pauzu od svoje uloge i pokazuje nakratko svoje lice i svoju mantru. U ovome slučaju ona glasi: ”Osluškujući glas vjerničkog puka, ali i ljudi dobre volje…”

Povod tekstu je, dakle, aktivno slušanje problema i uzdisanja vjerničkog puka. Pod ljudima dobre volje se vjerojatno misli na one koji ne spadaju u kategoriju vjernika. Stoga se ovdje ne bih njima posebno bavio, nego bih rado razmišljao o tome tko tu koga sluša u samoj Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj.

Nazovimo to fenomenom ringišpila (da izbjegnemo analogiju vražjeg kruga). Okretanje ili vrtnja na ringišpilu, znamo, ne dozvoljava baš pretjerano napuštanje kružnice, nego čuva status quo u obmani kretanja.

Tako Crkveni pastiri u Hrvatskoj slušaju otkucaje naroda i po tome principu djeluju i govore, a vjernički puk, s druge strane, gleda šta ovi rade – te tako misli, govori i djeluje. Tko tu koga, dakle, sluša?

Vjernički puk je stoljećima poučavan prijetećim katehezama i sva mu je duhovna stvarnost pretvorena u pučke pobožnosti, a teologija u očuvanje tradicije. Pastiri su im usadili jednu vrstu mišljenja ili tumačenja i potom to isto mišljenje osluškuju i u skladu s njim reagiraju. A onda ga svima nama ”prodaju” kao ”glas vjerničkog puka”. Ko tu, dakle, koga?

U tome ringišpilu zabavljaju se samo oni koji su zauzeli mjesta i vrte se. Ostali vjernički glasovi čekaju li čekaju, ne bi li i oni došli na red da se i njihov glas i priča zavrte. Oni čekaju ali ne pripadaju u koncept društva za koje se bore pastiri s katedri. Njihov glas oni ne čuju kao ”glas vjerničkog puka”, nego kao ideološko kreštanje koje se ori s ploča nekih zapadnih ili lijevih produkcijskih kuća. A na lijevo uho oni ne čuju.

Oj nevolja, ideologija će ući!

Načusmo od puka

uhom desnim slušajući!

Nadalje; Pitam se, ako su toliko uvjereni da su razlike muška i ženska uglavnom utkane i betonirane rođenjima, zašto se plaše da bi bilo kakva teorija to mogla promijeniti? Pa oni sami su dokaz da čovjekovo mišljenje ponekad ne može promijeniti ni praksa, a kamoli teorija. Oni se još uvijek ne snalaze ni u samim pojmovima.

Nisam stručnjak za pitanja roda, ali čitam ljude koji jesu i mislim da se ovdje opet radi o izvrtanju stvarnosti i retoričkoj vratolomiji koja kulminira zaplašivanjem.

Takvo izvrtanje jedan je od osnovnih alata nečega čega što se zove ideologija. Da, upravo se te ideologije članovi ove Komisije najviše plaše u svojoj Izjavi. Da bi se kroz rodne studije u Hrvatsku mogla uvući neka ideologija.

A ideologija, zna se, počinje nepismenošću, a završava izvrtanjem, prevrtanjem, zaplašivanjem i vrtnjom u krug.

Zar je problem shvatiti da nečiji identitet i samim time i ulogu ne možeš isključivo da odrediš ti, na prvi pogled, na osnovu onoga što vidiš. Kao da u svakoj šahovskoj ploči vidiš navijača Hrvatske reprezentacije, a ne igru s bezbroj mogućnosti. Tako otprilike katolički gornji stalež vidi spol, ali i općenito svoj vlastiti puk Hrvatskoj. S jasnom ulogom i s jasnim granicama.

Oni su svome kršćanstvu davno odredili granice i sada kao geodeti obilaze duše vjernika i svu datu slobodu parceliziraju u dogmatska groblja. Takvo kršćanstvo više nikoga ne oslobađa – ono je u Hrvatskoj postalo čista mobilizacija, bojni poklič i upozoravajuće zveckanje sabljom svakome tko mu se želi približiti. A sve je manje takvih.

U tekstu, dakle, ima zaključaka koji su nametnuti sasvim drugim premisama. Ima, Bogu hvala, kompetentnih teologinja i teologa koji bi mogli štošta poučiti o ovoj temi i razlikovanju pojmova. No meni su osobito zanimljive sve te neke rečenice i misli koje u tekstu isplivaju kao poštapalica.

U njima se krije izvor stvarnog straha i prečesto i stvarnog problema. Ali se to zatim nastoji prekriti obilnom argumentacijom. Tako je osobito zanimljivo, ali ne i iznenađujuće, kako se ipak u završnom dijelu ove Izjave prelazi u rafalnu paljbu razloga protiv uvođenja rodnih studija.

Iako se navelo i pozitivne strane, one su pomno i retorički osmišljene da budu tek uvod za taj napad. Svijetleći meci te paljbe jesu plašenja da bi se svim tim u Hrvatsku ušuljale i one strašne marksističke ideje, koje su u hrvatskom katoličkom miljeu odavno i per se zadobile vražje rogove.

A treba li nam to opet, ta ideologija, pitaju se tako zabrinuti članovi ove komisije slušajući sebe same i svered pišući rukama desnim.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Moral i populizam na izbornim listićima
• Vjera straha gora je od svake sumnje
• Smije li đavao ne postojati?
• Dijaspora kao špajz hrvatskog nacionalizma
• Fra Franjo Ninić: Čovjek koji nije gubio pribranost
• Fašizam se sve više ''neometano'' goji
• Grobljanska Crkva i zaboravljena vječnost
• Mali brat u svijetu velikih ''tata''
• Obavijest za nadrndane stanare
• Nebojšin Jošua

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: UTEMELJENJE PONORA
Oznake: Crkva, Denis Jurić, HBK, Iustitia et pax, rodni studiji, Utemeljenje ponora

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".