autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Sindrom bremenskih gradskih svirača i Bandićevih žetončića

AUTOR: Radenko Vadanjel / 16.08.2022.

Radenko Vadanjel

Jedna od dražih mi bajki braće Grimm, uz ”Mačka u čizmama”, ”Cvilidretu” i ”Priču o čovjeku koji je odlučio upoznati strah”, jest ona poznata bajka o bremenskim gradskim sviračima.

Svirači su, da se podsjetimo, ostarjeli magarac na izmaku snaga, stari olinjao pas kojega se gazda odlučio riješiti, također ishlapio stari mačak koji više ne lovi miševe i pijetao koji je načuo da gazdarica planira od njega napraviti dobru nedjeljnu juhu, pa kukuriče po cijeli dan, obuzet i pomalo dezorijentiran strahovima.

Sva četiri junaka, da spase živu glavu od okrutnih gospodara, krenuli su u grad Bremen, da tamo potraže sreću i postanu gradski svirači.

Srećom po Bremen, do Bremena nisu nikad stigli, već su svoje glazbene ambicije, glazbene ”sposobnosti” i glasovne ”mogućnosti” iskoristili da nasmrt prestraše razbojnike koje su zatekli u kući usred šume. Razbojnici su od strašne halabuke, lajanja, njakanja, mijaukanja i kukurikanja pobjegli glavom bez obzira, ostavivši sve ukradeno blago i kuću nesuđenim bremenskim gradskim sviračima.

Ono što me oduševljava u ovoj svevremenskoj bajci, nije njezina izrazita grotesknost i brutalnost, tako česta u bajkama braće Grimm, već njezin gotovo utopijski entuzijazam, vjera junaka u svoje, doduše, podkapacitirane glazbene mogućnosti, i čista pragmatičnost u realizaciji ukazane prilike – otimanja razbojnicima njihove pitoreskne kućice usred šume na koju su slučajno nabasali… i nadasve beskompromisnost i hrabrost u pravome trenutku i na pravome mjestu, kao prekrasna alegorija i apoteoza ljudskih vrlina.                   

Na sličan su se način ovih dana, poput bremenskih gradskih svirača, udružili, za boljitak i više ciljeve, za vizionarske planove razvoja grada, ideološki raznorodne političke snage grada Pule, svjetonazorski i politički oduvijek na suprotnim stranama, a protiv sada već bivše predsjednice Gradskog vijeća iz redova stranke Možemo!.

Ta je stranka inicirala, odnosno najavila, raspisivanje referenduma protiv sporne gradnje hotela na Valkanama, referenduma koji je za divno čudo, u svojoj prvoj fazi i uspio, jer se za pokretanje referenduma u organizaciji Građanske inicijative Referendum za Lungomare sakupilo više od 12 tisuća potpisa. (Referendum će se vjerojatno organizirati u vrućoj političkoj jeseni).

I kao u već spomenutoj bajci, dogodila se, političkim rječnikom rečeno, fantastična sinergija i sljubljivanje različitih okusa vina – pardon – političkih opcija.

U spomenutoj pragmatičnosti trenutka uspješno su i bezbolno premošćene sve teško premostive razlike i razmirice, i sve se složilo za zajednički cilj, za zajedničko dobro i boljitak, za razvojni put širenja turističkih resursa grada Pule, za otvaranje novih radnih mjesta, stvaranje investicijske klime i tako dalje…

O svemu tome oni neupućeni, ili još gore, poluupućeni građani, oni kojima prosperitet njihova grada ne odgovara, ili još gore, koji to ne razumiju, oni koji se bune raspisujući nekakav referendum protiv gradnje hotela i navodne devastacije priobalja na gradskoj šetnici Lungomare i kupalištu Valkane, oni pobunjenici koji kao argument svoje pobune navode nekakav interes krupnoga kapitala, ti dakle kratkovidni ljudi ne mogu imati pravoga uvida, pa onda ne mogu ni sagledati pravu sliku, cjelokupan uvid u problematiku razvojnoga puta grada, jer jednostavno ne mogu, kao laici i amateri, kao ”apsolutni početnici”, biti involvirani i fokusirani u svu složenost strategije i planova gradskoga razvoja.

Što je moglo ujediniti dvije donedavno nespojive, ideološki udaljene stranke HDZ i SDP u novoformiranom Vijeću Grada Pule, nadalje, što je moglo dvije vijećnice – koalicijske partnerice IDS-a motivirati da se okrenu protiv stranke preko čije su koalicijske liste ušle u pulsko Gradsko vijeće i suprotno stavovima iste stranke priklonile se novoj vladajućoj koaliciji na čelu s Nezavisnom listom Filipa Zoričića i nezavisnim predstavnikom srpske nacionalne manjine, kao i već spomenutim predstavnicima HDZ-a i SDP-a, u koaliciji u kojoj se  našlo nespojivih, inkompatibilnih družbi i bratimstava, pitaju se samo naivni, ili još gore, neupućeni ili poluupućeni građani Pule.

Jer svatko tko dublje poznaje iznesenu problematiku, zna da su ih mogli spojiti, upravo kao i u poučnim bajkama braće Grimm, samo viši ciljevi, ciljevi koji nadrastaju stranačke razlike i razmirice, ciljevi koji su vizionarski, i istovremeno promptna reakcija na dobivenu životnu šansu, pragmatičnost trenutka, na dobivenu priliku da se pogura i svim mogućim sredstvima omogući prva, prava, velika investicija u gradu Puli, na najljepšem komadu pulske obale, odmah do starog gradskog kupališta i čuvene šetnice Lungomare.

Tom bi se investicijom, o tome već i vrapci na granama pjevaju, tim prekrasnim arhitektonskim čudom od hotela s pet zvjezdica i sedam katova, još više uljepšao, božjom providnosti i ljudskom rukom, skoro do savršenstva kreiran i dotjeran komadić raja, da usred šume poput bisera u mladenačkoj, gustoj kosi, zasja to arhitektonsko čudo, zdanje koje bi, kada bude sagrađeno, odmah, istog trenutka zaposlilo nešto više, zamislimo čak možda i više od dvjestotinjak radnika.

Gradnjom tog respektabilnog arhitektonskog zdanja jednim udarcem ubile bi se tri imaginarne muhe – gradska plaža, borova šuma, Lungomare, dobili bi na zamišljenoj valorizacijskoj listi veći turistički potencijal, grad od pedesetak tisuća stanovnika dobio bi novih, zamislimo samo – dvjestotinjak, negdje se navodi i dvjesto pedeset, radnih mjesta, i na koncu, stvorila bi se jača investicijska klima, koja bi moguće, konačno u Pulu uspjela dovesti i čuveni lanac svjetski poznatih, Guggenheim muzeja (čiji se najbliži muzej, doduše, već nalazi u Veneciji), o čemu se vizionarski kalkuliralo još davne 2010. godine, kada je romantizirana, nestvarna i pomalo mitološka, nadrealistička ideja ostala samo tiha tlapnja tadašnje političke elite.

Dakle, svijetla je budućnost grada zagarantirana, jer bremenski gradski svirači skočili su složno da potjeraju razbojnike, i sada je kuća njihova, da u njoj tamburaju dalje što i kako ih volja, u skladu s osobnim interesima, i protiv volje građana, to prije svega.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Kako se množi korupcija tako i raste članstvo HDZ-u
     Šuma
     Sudbina najveće oporbene stranke u rukama ''fikusa''
     Mornaričko groblje - Oaza usred ničega
     Galerist
     Manifest raspjevanog roba
     Košarica Baby Lasagne premijeru Plenkoviću
     Hrvatska iznad Hrvata
     Premještanje kreveta
     Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • petrineknjige 3

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija