Sjedim na tuti i mislim: približava se Dan Armije

Mislim se nešto o vojskama na nekadašnjem zajedničkom prostoru Jugoslavije, a sada prostoru “država zapadnog Balkana”. Ne znam što je smješnije – države ili vojske. Što znači pojam ”imati vojsku” ili  imati vojske i vrhovne zapovjednike tih vojski na Balkanu, južne i tužne Europe.

U posljednjih stotinjak godina mogli bismo se zapitati – kakve su to bile vojske nekadašnjih Jugoslavija, one prve, pa i one druge Jugoslavije. Čemu su one, takve ”vojske”, zapravo služile? Da ne spominjem one marionetske, zločinačke vojske u službi nacističke Njemačke na istom prostoru – Nedićeve, Ljotićeve, četničke, ustaške, baliste, handžar divizije… ”Prave narodne” vojske! Nijedna nije bila nenarodna, naravno! Tu je narod bio ”topovsko meso” u službi Velikog Reicha.

Narod crnči, rmbači, radi kao stoka da bi othranio, odgojio sinove, a sada već i kćeri, da bi ih netko ambiciozan regrutirao, poslao u vojsku, a zatim i u ratove, tamo gdje treba ”širiti mir i dobro”

Napnem se i misao dođe sama od sebe. Evo, na primjer, “jaka” vojska Kraljevine Jugoslavije, odnosno Kraljevine Srba-Hrvata-Slovenaca šaptom pade čim joj onaj Hićo opali čvrgu 6. aprila 1941. Džaba narodnih para investiranih u metke, topove, šajkače, šinjele, oficirski kadar i sinove koje majke uzdigoše za neke druge ciljeve – da rade, ljube i vole…

Uzdanica, vojska naša, prdne u ”čabar” i razbježi se pod skute žena i majki svojih. Zaboravili kome su se zakleli i u čiju obranu će živote položiti – ako zatreba, naravno. Međutim, nije trebalo, kako smo vidjeli.

Skinuše ti ”časnici” i oficiri svoje odore, obukoše krpe civilne, a mnogi i nove odore i položiše nove zakletve.

Tadašnju zemlju u narodnooslobodilačkoj borbi obraniše radnici i seljaci uz nešto ”poštene inteligencije” i stvoriše novu državu i novu vojsku. Bila je ta vojska ”treća vojna sila” u Europi. Hranili je združenim snagama svi narodi SFRJ, radnici i seljaci, neki s više radosti, a neki s dosta zloće, ali ipak hranili, pazili. Zašto? Pa valjda da čuvaju i obrane narod, državni ustroj i IMOVINU te države od vanjskog neprijatelja – takva joj je bila strategija, jel’ te?

Neprijatelj, po svim doktrinama vojnih akademija, dolazi izvana, kao okupator, osvajač. O tome uče sve vojske svijeta, jel’ te!? Jedino kod nas na Balkanu  – ne!

U nas neprijatelj dolazi iznutra, uz pomoć prijatelja izvana. Poznata formula od starih Grka i Trojanskog konja.

A što je učinila ta ”treća vojna sila u Europi”? Prdnula u čabar kao i ona prije nje. Vojska je provodila strategiju obrane od vanjskog neprijatelja – a ovaj put je pala od unutrašnjih neprijatelja i domaćih izdajnika. Kriva joj bila strategija?!

Poučak: Hrani, školuj, pravi metke, tenkove, avione i podmornice i, naravno, odgajaj oficire koji će se presvući u časnike, zatim te ponovo zajebati?!

Olakša me dobra misao!

Narod crnči, rmbači, radi kao stoka da bi othranio, odgojio sinove, a sada već i kćeri, da bi ih netko ambiciozan regrutirao, poslao u vojsku, a zatim i u ratove, tamo gdje treba ”širiti mir i dobro”.

Mislim se nešto o vojskama na nekadašnjem zajedničkom prostoru Jugoslavije, a sada prostoru “država zapadnog Balkana”. Ne znam što je smješnije – države ili vojske. Što znači pojam ”imati vojsku” ili  imati vojske i vrhovne zapovjednike tih vojski na Balkanu, južne i tužne Europe

Država, odnosno mi njezini građani  svojom djecom i svojim parama, kako u onoj kraljevini, tako i onoj socijalističkoj Jugoslaviji, davali smo svoje najdraže za najviše ciljeve za koje smo mislili da djecu valja davati!

Država probere od toga najbolje, školuje ih na akademijama, dade im činove i privilegije, izgradi kuće i stanove, zaposli im žene u brojnim poduzećima i državnim firmama da za visoke plaće rade svoj ”posao” – a taj posao je da kada dođe trenutak, čuvaju narod i državu od NEPRIJATELJA NARODA.

Svaka od tih vojski klela se u obranu i zaštitu ”svog naroda” – i svaka od tih vojski je tu zakletvu pogazila čim je malo zagustilo – razgaćili se i razbježali, pa se prepakovali u novu ”pobjedničku” vojsku, onako ”ispod žita”, i postali pobjednici SA SVIM PRIVILEGIJAMA POBJEDNIKA.

Iza one ”treće vojne sile u Europi” ostalo je barem obrazovanih šofera, kuhara, konobara, automehaničara, radiotelegrafista, medicinara, vrhunskih pomoraca, podmorničara i pilota. Po tome mi se čini da je ona bila najveća odgojno-obrazovna institucija u SFRJ, što joj nije trebala biti svrha. Što će ostati od ovih novih vojski vidjet ćemo!

Pitao bi se neki upitnik patnik – kakve to veze ima s nama, Hrvatima?! Ima sve.

Prije tridesetak godina riješili smo se ”tamnice naroda” i krenuli u svijetlu i demokratsku budućnost…

Dosta je vojski, stiže mir i prosperitet. Kasarne/vojarne zjape prazne…

Riješili se ”nenarodnog režima”, ušli pod toplo krilo NATO snaga koje će nas čuvati i paziti od vanjskog neprijatelja. Mi trebamo samo malo, solidarno pripomoći u ljudstvu i novcu, jel’ te? Ostalo će sve oni riješiti.

Godine prolaze, NATO traži da Hrvatska ulaže sve više novca u odbranu i sve više participira u ”mirovnim misijama” NATO snaga diljem svijeta. Malo ulažete, vele, treba barem 2% BDP-a.

I eto. Vojska nam se vraća na Jadran, na zapadnu granicu, spremna odgovoriti na sve ugroze sa svoja tri drona. Najebali su talijanski, ali i domaći ribari. Nekad su tu patrolirali MIG-ovi, sad će dronovi. Nadam se da dronovi neće ”probijati zvučni zid” u punoj turističkoj sezoni. Uglavnom, rezultat će biti, barem po nas, isti.

Tko prijeti Hrvatskoj i za kakvu odbranu se mi spremamo – da nije od Nijemaca, Talijana, Huna i Tatara…?

Ovdje na zapadnom Balkanu spremamo se, kao i posljednjih osamdeset godina, brat na brata i sestra na sestru. Za takve bitke jedino imamo motivaciju. Prema drugima, naročito prema onima koji nas temeljito pelješe i eksploatiraju – prema njima smo krotki i pitomi

Ma jok, ovdje na zapadnom Balkanu spremamo se, kao i posljednjih osamdeset godina, brat na brata i sestra na sestru. Za takve bitke jedino imamo motivaciju. Prema drugima, naročito prema onima koji nas temeljito pelješe i eksploatiraju – prema njima smo krotki i pitomi.

Nikada zvanična vojska država na ovom prostoru nije obranila ni državu ni svoj narod, u čije su se ime brojni oficiri, naročito časnici, zaklinjali. Spektakularno su propadali poraženi da bi nakon njih neki novi ”sinovi i kćeri” izdigli zemlju iz propasti i nažalost je predali u ruke ”pametnim političarima” da ih usreće.

Učitelji, profesori, obrazovanje i kultura nikada neće doći na red – dok nam zemlju vode ratni profiteri, trgovci oružjem i ljudima.

Svojevrsna ironija je da će na nekadašnji Dan Armije, 22. prosinca/decembra biti održani predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj. Tada ćemo dobiti i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga RH.

Borbeni avion presretač MIG 21 postao je spomenik “preletaču” iz armije u vojsku – iz oficira u časnika. Od aviona u dron.

Još sam na tuti, nikad ovome kraja.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  CRO-ronarni virus hara
    •  Dočekasmo 28. obljetnicu Hrvatske stvorenu na laži i mitomaniji
    •  Komentar koji rezimira sav jad i bijedu našeg okruženja
    •  Omogućimo Predsjednici da doktorira u sljedećem mandatu
    •  Zapravo imamo katolički i pravoslavni dan ustanka protiv fašizma
    •  Dobro došli u Jadovno
    •  ''Spusti dasku!''
    •  Hvala braći Kinezima: kanonizirat će Tita. Bit će para!
    •  Priča o najboljem igraču šaha u Lici
    •  Kažimo istinu o HAVC-u

> Svi tekstovi ovog autora