novinarstvo s potpisom
Poznato je, mnoga književna, glazbena, filmska i druga umjetnička djela u novim vremenima dožive svoj remake, prilagode ih novim okolnostima, novom sustavu vrijednosti, nastojeći zadržati temeljnu poruku univerzalne naravi.
Pozitivci koji su bili vitezovi na konjima, u tim su verzijama uspješni političari, poduzetnici, novinari, a princeze transformirane u poduzetne, uspješne i emancipirane intelektualke, političarke.
Zli su likovi i dalje zli, ali ne više vještice, čarobnjaci i zmajevi, već neko drugo oličenje zloće i pokvarenosti znano iz suvremene prakse.
Evo je u nas ovih dana na scenu, onu političku, postavljen remake bajke Snjeguljica i sedam patuljaka braće Grimm. Ovo je malo remek-djelo, međutim, u našoj verziji, za razliku od crtića W. Disneya i brojnih drugih verzija pripremljenih u različitim umjetničkim formama, doživjelo značajne promjene u odnosu na izvornik braće Grimm.
U hrvatskoj verziji, Snjeguljica nije mlada ljepotica koju proganja zla maćeha, već vodeća političkarka, štoviše, predsjednica države, princeza, koju, sama kaže, proganjaju, ne zla maćeha, već utvare, one zle, jugokomunističke. Koje mrze sve hrvatsko, naravno, najviše hrvatsku princezu.
I ne zove se Snjeguljicom zbog prelijepe svijetle, gotovo bijele puti, već zbog bijela papira, potpuno praznog, koji joj je politički program. Ne samo to, naša priča o Snjeguljici ima dodatnu dimenziju. Imamo bajke u bajci. Naime, sama Snjeguljica stalno priča bajke, bajke u bajci, kao što prekrasni Mljet, otok, na sebi ima drugi otok.
Bajka u bajci: o Kraljevstvu moćnom i princezi
Posljednja je bajka, jedna od najboljih, ona o njenom putu u daleko, veliko i moćno Kraljevstvo svemoći. Ispričala Snjeguljica bajkovite doživljaje o susretima s tamošnjim moćnim vilenjacima, čudima koja je vidjela, koristima koje je ostvarila za svoju zemlju, rekavši, idem da naša politika postane njihova. Kaže, nikome nije htjela reći kamo i zašto ide i s kim će se sresti, jer bi ti mrzitelji svega hrvatskog, one jugokomunističke utvare, njen pakt s dobrim vilenjacima upropastile.
Iskrade se iz zemlje, novinare zvala nije. Prošla je pola svijeta, novinare zvala nije. Vratila se, novinare zvala nije. A bajku pričaše i pronosiše, ne samo ona, princeza, već i njeni patuljci. Mali ljudi s maskom da se činjaše novinari, ne propagandisti, ne agitpropovci, baš novinari.
Ne oni zli, što pitaju, sumnjaju i grizu, već dobri, što bajku pronosiše i od zlih je ljudi čuvaše. Od usta to usta, od retka do retka, od slike do slike.
Nek se zna, a zna se, princeza čudo učini, svoju malu, sorry, veliku zemlju, jer nitko je malom ne smije zvati, reče princeza, učini na mapi svijeta, velikom, najvećom i najbogatijom.
Ali, bješe i mnogih koji ne povjerovaše u bajku, rekoše, tek bajka je. Snjeguljicu dočekaše s puta pitanjima zlim, provokacijama, sumnjama čak. Nije li tek posjetila kakvu kuću, ne onu Bijelu, već robnu, znate, novogodišnja sniženja su…. Dal je kakvu torbicu il cipelice zlatne našla? Kako bilo, čim je kući došla, princeza, ne zločesta maćeha kao u braće Grimm, uze svoje čarobno ogledalce, ono koje joj šapće sve najvažnije političke i druge tajne.
Ogledalce, ogledalce, reci ti meni, tko to mene, princezu Lijepe naše ovako grdi, tko me mrzi i poslove mi muti? Zatrese se zemlja, ugasi se nebo, HTV4 načas program prekide, Dnevno.hr stranica od šoka se smrznu, Ivkošića kolumna nestade s Večernjaka, a Bujanec, prijatelj princeze i Šešelja junaka desnicom ljutom oči od prepasti pokri.
Jugokomunisti, princezo, ogledalce reče, oni bi da znaju gdje si bila, s kim si bila, koje zlatnike si potrošila, oni koji mrze tebe i hrvatsko sve što je sveto.
Znala sam, znala, princeza reče i brže bolje, odane si patuljke zovne. Emisije mi radite, intervjue, članke! Punite portale, stupce i kolumne, kulture pola ure, neka traju tri ure! I nađite mi koje su to utvare što posao mi kvare!
I tu bude razlike od braće Grimm. Ne biješe sedam patuljaka, već više njih. I svi stadoše još i više bajku pronositi, tražeći tko je taj koji kaže, koji laže, princezi-predsjednici mir remeti.
I teorije budu razne, tko je taj tko opačine smišlja. I kako je muka Isusova po Mateju, Luki, Ivanu i Marku ispričana, tako patuljci opisaše njenu. Najbolje bijahu ona po Tihomiru i po Bori (Dujmović i Ristić), odlikaš uvijek desno zbori.
I otkriše koji je to zloduh, isti onaj od kog princeza pobijedi za tron u boju. Istina, tijesno, ali časno i pošteno. Veleizdajnik, zlobnik i crveni zloduh, Borislav reče, osvetnik je, s porazom se pomirio nije pa se sveti, i princezi i svojim crvenim vrazima koji ga nedovoljno u boju podržaše.
Pa, on, moćan i zao, upropasti njih, a i princezu hoće. Okupio zlotvora crvenih hordu, princezu nam blatom maže, domovinu izdati opet sprema. Mantra Tihomir na nekoliko kanala, novina i portala: i zloduh je tajno dok na vlasti bijaše, u svijet bijeli išo. I, s kraljicom u Londonu tajni sporazum sklopi, suprotiva ustavu i naroda volji. Sporazum balkanski, izdanički bješe. Novinari ljuti, izdajnička bando, zavapi Tiho, što mi princezu za izlet novoljetni dirate kad njega za izdaju niste!?
I misle Tiho i Boro, dok zlotvora crvenog traže, novinari o putu pitat neće, zaborav će pasti. Ali, nesretni je Tihomir zaboravio jedno: pokazat bi sporazum o izdaji trebo, jer ne učini li isto, lažom će ga zvati. A i sirot, neznanjem se kiti.
Pa tko vidje da kraljica u Engleza o politici s nekim priča, još manje sporazume sklapa!? I mjesto da patuljci ka sretnom kraju priču vode, sve mutnije im priče.
A Snjeguljica, predsjednica i princeza, ko u paukovu mrežu sve se više plete. Bajka još se priča, izdajnike još se lovi. A i prije nego zastor se na ovoj, više farsi nego bajci spusti, za konac par ću riječi reći u govoru novom.
Umjesto završetka bajke
Vjerujem, predsjednica Grabar-Kitarović razumije šalu. Razumjet će i ovaj, amaterski, ali dobronamjeran šaljivi pokušaj da joj i ja poručim da stane sa sramoćenjem zemlje i predsjedničke funkcije.
Da, ima kapaciteta za to, ali, samo ako od sebe odmakne patuljke koji joj svojim udvorništvom i nedopustivo niskom razinom profesionalnosti iznimno štete.
Umjesto da joj olakšaju neugodnu situaciju u kojoj se našla, svojim neprofesionalizmom, dezinformacijama i smiješnim i kontraproduktivnim pokušajima da blaćenjem drugih izokrenu teze, nanose joj puno više štete nego što joj koriste.
Možda joj je pakt s vragom, likovima poput Bujanca ili Dujmovića nekad znao pomoći. Ali, sada joj apsolutno takve ”opasne veze“ štete.
Svi koji su ikada okusili vlast, znaju da medeni mjesec, ili medena godina, svejedno, s javnošću brzo kopne. Osjećaj odgovornosti za izrečeno i napisano, i transparentnost u radu, apsolutni su zahtjev.
Vlastitu odgovornost neće umanjiti time što uvijek može naći patuljke koji će pokušati reći kako su i neki drugi griješili, pa i spremno lagati o tome.
Zato, poštovana predsjednice, izvadite iz arhive kojoj ste sada gospodarica onaj sporazum koji sam navodno potpisao s Britancima o zajedničkoj ”balkanskoj“ politici o kojoj piše Dujmović.
Takav sporazum naprosto mora biti predočen javnosti, prevažan je da bi skupljao prašinu u kakvom ormaru na Pantovčaku. A ako takva sporazuma nema, otkažite Dujmoviću suradnju kao čovjeku čiji su profesionalni standardi ispod razine potrebne i dostojne za suradnju s predsjednicom države.
(Prenosimo iz tjednika Nacional).