autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Esej o svjetskom poretku koji se mijenja

AUTOR: Ivo Josipović / 04.11.2019.
Ivo Josipović

Ivo Josipović

(Opaska uredništva: Ovaj je esej nastao temeljem izlaganja autora na World Golobal Forumu u Istanbulu te konferenciji Understanding China u kineskom gradu Guangzhou. Oba skupa održana su u listopadu ove godine).

Narodna Republika Kina je ovih dana proslavila 70 godina svoga postojanja. Burna povijest najmnogoljudnije zemlje na svijetu i danas je predmet nerazumijevanja Zapada. Ukratko, zemlja koja je imala bitno različit put od zapadnih demokracija zadnjih se godina od siromašne i zaostale zemlje ograničenog međunarodnog utjecaja uzdigla do pozicije druge ekonomije svijeta, vojne supersile te države koja je na ekonomskom, političkom, znanstvenom i kulturnom planu u velikoj ofenzivi.

Nedavna proslava 70 godina danas moćnog svjetskog diva u cijeloj Kini, posebno na proslavi na glavnom trgu, Tienanmenu u Pekingu, odisala je ponosom na uspjehe zadnjih godine koji su Kinu jasno profilirali kao novu vojnu i ekonomsku supersilu.

Nedavna proslava 70 godina danas moćnog svjetskog diva u cijeloj Kini, posebno na proslavi na glavnom trgu, Tienanmenu u Pekingu, odisala je ponosom na uspjehe zadnjih godine koji su Kinu jasno profilirali kao novu vojnu i ekonomsku supersilu

Slaveći 70 godina postojanja NR Kine, Kinezi ne zaboravljaju svoju tisućljetnu povijest i drevnu civilizaciju koja je u svojoj epohi po mnogo čemu bila jedna od najnaprednijih.

Od zaostale zemlje rigidnog komunizma Kina je postala zemlja, kako vole naglasiti, socijalizma s kineskim specifičnostima, zemlja čiji je ekonomski uzlet sasvim neusporediv s bilo kojom drugom državom. Tko je odlazio u Kinu i vidio kako rastu monumentalne zgrade, prelijepi neboderi, niču široke autoceste, novi teatri, moćne tvornice, najluksuzniji hoteli najbolje zna koliko je Kina napredovala.

Istina, još uvijek postoji i ona druga Kina oronulih zgrada, zapuštenih naselja, siromaštva. Ali promjene su očite i nezaustavljive.

Jedna je specifičnost kineskog socijalizma, sasvim sigurno, i ekonomski sustav, zaista specifičan, koji se rodio političkom uputom nekada iznimno moćnog reformatora Deng Xiaopinga: dobro je biti bogat, bogatite se! Upravo je izašao podatak da je danas Kina po prvi puta pretekla SAD po broju milijunaša.

Ekonomisti prognoziraju da neće proći puno vremena da Kina s drugog mjesta velikih svjetskih ekonomija oduzme SAD-u primat i postane najjača svjetska ekonomija. O, kako će gorko tada zazvučati ona Trumpova ”America first!”

Naime, upravo je u Trumpovo vrijeme postalo očito kako SAD gubi primat, kako se ne snalazi i kako se svjetski poredak u kojemu su SAD imale položaj hegemona polako ali sigurno rastače.

U vodstvu Kine razumiju da nije dovoljno imati najbolji ukupni rezultat, već i da građani moraju bolje živjeti, da treba podići ne samo opći GDP, već i GDP po stanovniku, da valja podići standard.

Sigurno će biti zanimljivo vidjeti hoće li i politički sustav pratiti razvoj ekonomije, hoće li specifičnosti kineskog socijalizma dugoročno gledano obuhvatiti i kakve promjene na planu političkog sustava i ljudskih prava.

Nekako je iste starosti kao NR Kina i tzv. Global liberal order (GLO), ili, kako bi bilo dobro prevesti, globalni liberalni poredak. Tako se, ne sasvim korektnom etiketom, označava svjetski poredak koji se formirao i učvrstio nakon Drugog svjetskog rata s ciljem očuvanja svjetskog mira i uspostave globalne trgovine.

Istina, njegov naziv ne odgovara sasvim njegovu sadržaju, a i politolozi se ne slažu sasvim o njegovim glavnim odrednicama i načinu funkcioniranja. Zato je najbolje taj pojam razumjeti kao terminus tehnicus, ne kao sasvim neprijeporno definiran pojam.

Barem nominalno najvažnije su mu postavke multilaterizam, slobodna trgovina, ekonomski liberalizam, liberalna demokracija i globalni sigurnosni mehanizmi.

Bez obzira na to što u glavnom političkom i pravnom mehanizmu (tijelu) i garantu svjetskog poretka među stalnim članicama Vijeća sigurnosti sjedi i Kina, koja u mnogome i danas djeluje suprotno tim proklamiranim postavkama, bez sumnje se može ustvrditi kako je GLO zapadnocentrične naravi, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama koje su dugo djelovale kao jedina svjetska supersila i jasni svjetski hegemon.

Sigurno će biti zanimljivo vidjeti hoće li i politički sustav pratiti razvoj ekonomije, hoće li specifičnosti kineskog socijalizma dugoročno gledano obuhvatiti i kakve promjene na planu političkog sustava i ljudskih prava

Takvu poziciju SAD-u omogućavala je činjenica da je Amerika imala daleko najsnažniju vojnu silu, najviši stupanj tehnološkog razvoja, najsnažniju ekonomiju, institucionalne poluge u međunarodnim organizacijama te ne baš opravdan status ”najdemokratskijeg društva na svijetu” i perjanice ljudskih prava, potenciran njenom svjetskom medijskom dominacijom.

Ponajvažniju institucionalnu potporu GLO-u su, uz UN, pružale snažne multilateralne organizacije poput Svjetske banke, MMF-a, Svjetske trgovinske organizacije, G-20 i drugih koordinacija najrazvijenijih zemalja, a lako se može braniti i teza kako je i EU, kao najvažniji svjetski mirovni, a tek potom ekonomski projekt, rezultat GLO-a.

Istina, broj ratova nakon Drugog svjetskog rata u raznim dijelovima svijeta, praćenih strašnim razaranjima i žrtvama, ponegdje i genocidom, beskrajna masa nesretnika koji su u izbjeglištvu i migracijama pokušali naći bijeg od ratova i okrutnih nedemokratskih režima koji drastično svakodnevno brutalno krše ljudska prava te ekonomske barijere koje su se znale postavljati slobodnoj trgovini opravdavale bi tvrdnju da je GLO bio sasvim neuspješan.

Međutim, gledajući realistično, to nije točno. Ljudski rod je u proteklih sedamdesetak godina, uspoređujući prijašnja vremena, u mnogim zemljama svijeta ipak imao mir i veliki ekonomski, znanstveni i kulturni napredak. I što je najvažnije, zaista nije bilo novog svjetskog rata.

To se posebno odnosi na Europu kojoj je Unija, bez obzira na sve svoje slabosti i slabosti država-članica, omogućila najdulji period mira i snažan prosperitet, ne samo ekonomski, već i na planu ljudskih prava, kulture, znanosti i kvalitete života. Te bismo se činjenice svakako morali sjetiti kad raspravljamo je li EU dobra i uspješna asocijacija ili nije i treba li opstati ili ne.

Mnogo je simptoma da GLO atrofira, da je vrijeme promjena kojima će svijet nužno, ako ne želi potpuni raspad svjetskog poretka i nove velike ratove, morati naći novi modus vivendi, novi svjetski poredak, možda izmijenjeni GLO ili neki sasvim novi.

Uz lokalne ratove koje GLO nije spriječio ili zaustavio, uz postojanje nedemokratskih i brutalnih režima koji, ne samo da opstaju unutar GLO-a već su uvaženi partneri mnogim zemljama, pa i ”glavnom igraču” GLO-a (Saudijska Arabija, npr.), valja izdvojiti nekoliko posebno važnih simptoma njegove atrofije.

Kao prvo, očito je da UN slabi. Istina, UN-ove organizacije i dalje funkcioniraju relativno dobro. Međutim, očito je da UN zadnjih godina ne uspijeva riješiti gotovo ni jedan važniji svjetski problem, da autoritet Vijeća sigurnosti, ali i drugih organa UN-a, ozbiljno slabi.

Drugo, vojne intervencije koje je Zapad (čitaj: SAD) poduzimao uglavnom su ostale bez rezultata i proizvele su za lokalne zajednice puno više štete nego koristi. Dugogodišnji rat u Afganistanu zapravo je izgubljen. SAD gubi interes za tu zemlju i pregovara s talibanima o potpunom odlasku odande. Sjetimo se svih onih krivih procjena o Iraku, Siriji, Egiptu, Libiji…

Sjećam se sastanka u Uredu predsjednika 2010. godine kada mi je jedan od visokih američkih časnika rekao kako rat u Siriji tek što nije gotov i da je Asad poražen. Danas je 2019., rat traje, Asad uz pomoć Rusije ide prema punoj pobjedi.

Navodna zaštita demokracije ili njeno uvođenje vojnom intervencijom u tim zemljama proizvela je (osim možda u Egiptu) sasvim negativne posljedice, destrukciju lokalnih društava, bezakonje, nove sukobe i stradanja.

Ljudski rod je u proteklih sedamdesetak godina, uspoređujući prijašnja vremena, u mnogim zemljama svijeta ipak imao mir i veliki ekonomski, znanstveni i kulturni napredak. I što je najvažnije, zaista nije bilo novog svjetskog rata

Veliki izbjeglički val prema Europi sa svim ekonomskim, političkim i sigurnosnim posljedicama izravan je rezultat ratova koje je pokrenuo Zapad (čitaj: SAD) navodno se boreći za slobodu i demokraciju.

Borba protiv terorizma i relativni uspjesi u borbi protiv ISIL-a jesu opravdani i dobro došli, ali se i tu moramo upitati kolika je uloga Zapada u nastanku okrutnih terorističkih mreža radikalnih islamista aktivnih širom svijeta.

Iranski komentar na (samo)ubojstvo vođe ISIL-a Abu Bakr al-Bagdadija kako time SAD nije ostvario nešto posebno, jer ga je ionako taj isti SAD stvorio, dobro opisuje stanje stvari.

U Siriji je glavnu ulogu preuzela Rusija, a SAD, dotadašnji ”svjetski policajac” i jamac svjetskog poretka, povukao se na način koji su i u SAD-u doživjeli kao nečastan, posebno prema Kurdima.

Treće, SAD je pod Trumpom očito promijenio smjer. Od hegemona, koji je ipak uglavnom poštovao multilateralizam i koristio ga kao instrument postizanja kakvog-takvog konsenzusa u međunarodnoj zajednici, SAD je zaokrenuo prema izolacionizmu želeći svoju poziciju zadržati drugim, unilateralnim pristupom svjetskoj sceni.

Uvjeren sam da će se pokazati da taj novi, drukčiji smjer ne može uspjeti i da SAD nema dovoljno snage unilateralnim metodama ostatku svijeta nametnuti svoje interese.

Konačno, na ekonomskom planu potpuno je jasno kako se stoljetna brutalna ekonomska dominacija Zapada, posebno SAD-a, urušava.

Rast Kine je najvidljivija, ali nikako i jedina manifestacija tog procesa. ”Azijski tigrovi” poput Singapura, Japana ili Južne Koreje ne mogu samostalno ugroziti primat SAD-a, ali potpuno jasno utječu na globalnu ekonomiju i pretakanje ekonomske moći sa Zapada na Istok.

Doprinos urušavanju GLO-a daju i klimatske promjene na koje svijet još nije našao efikasan odgovor, između ostalog i zbog nemogućnosti dogovora država o poštivanju nužnih mjera njihova zaustavljanja ili ublažavanja. Naravno, i dramatične migracije koje na ozbiljno iskušenje stavljaju sigurnosne, ali i etičke zasade Zapada, izazov su koji nagriza GLO.

Za razliku od SAD-a, koji svoju nesumnjivu moć, vojnu i ekonomsku, manifestira i vojnim prisustvom širom svijeta, Kina vodi sasvim drukčiju politiku. Ne miješa se u ratove, ali jača vojnu moć. Svoj utjecaj i nesumnjivu ekspanziju moći postiže na potpuno drukčiji način: velikim investicijskim projektima pod motom One belt, one road.

Ovaj, možda najveći investicijski projekt u povijesti, snažno podiže kinesku ekonomiju. Ekonomski analitičari govore da je na mnogim tržištima, posebno u Africi, Kina postala dominantna. Između ostalog jer se njen ekonomski angažman (barem za sada) ne temelji na maksimalizaciji profita, već na načelu koje Kinezi rado ističu: win-win. Kažu da obje strane moraju biti dobitnici, a posao fer i korektan, ne samo za Kinu već i za zemlje-partnere.

Sjećam se sastanka u Uredu predsjednika 2010. godine kada mi je jedan od visokih američkih časnika rekao kako rat u Siriji tek što nije gotov i da je Asad poražen. Danas je 2019., rat traje, Asad uz pomoć Rusije ide prema punoj pobjedi

Uz to, Kinezi svoj ulazak na nova tržišta vide kao ”sinkretički” poduhvat: ne samo kao posao, već i kao način zbližavanja kultura, razmjenu iskustava i sveobuhvatnu kulturnu, znanstvenu i drugu suradnju.

Uspjeh i trend jačanja Kine jedan je od važnih razloga zbog kojeg postoji potreba nove profilacije globalnog svjetskog poretka.

Naime, GLO više nije funkcionalan u zaštiti interesa SAD-a i Zapada. Ako na liberalnom tržištu zbog ovih ili onih razloga GLO ne jamči ostvarenje ekonomskih i političkih interesa Zapada, mastermind GLO-a jednostavno napušta koncept.

Pod Trumpom SAD nastupa suprotno gotovo svim najvažnijim pravilima GLO-a: uvodi protekcionizam, otvara trgovinske ratove, javlja se kao protivnik globalizacije, napušta tradicionalne saveznike, mijenja odnos prema saveznicima, pa čak i prema EU.

Zapravo, pozicija dvije velike ekonomske sile kao da su ušle u inverziju svojih pozicija. Nekadašnji šampion slobodne trgovine, liberalizma i multilateralizma, SAD, djeluje danas protiv tih komponenti GLO-a polako se okrećući unilateralizmu i, možda je još prerano reći, izolacionalizmu. A nekada ”zatvorena” Kina otvara se, zagovara slobodnu trgovinu i multilateralizam.

Nadalje, sam GLO generirao je i ratove i društvene poremećaje koji su doveli do migracija. A one su prouzročile mnoge važne društvene promjene na Zapadu. Neuspjele vojne intervencije i nemogućnost zaustavljanja lokalnih sukoba jasni su znaci atrofije GLO-a.

Njegovom urušavanju pridonijeli su i unutarnji problemi Zapada: rastuća nejednakost i koncentracija bogatstva na vrlo uzak krug ljudi; okretanje populizmu, rast nacionalizma, dezintegracijski procesi u EU te napuštanje nekih važnih zapadnih demokratskih postulata (neovisnost pravosuđa, sekularna država, multilateralizam) otvaraju posve vidljive procese rastakanja unutarnjih vrijednosti društava i država koje su stupovi GLO-a. Naravno da takvo stanje negativno utječe i na njegovu funkcionalnost.

Konačno, tu je i ”vanjski” faktor u odnosu na Zapad: mnoge države toliko su se razvile i osnažile da naprosto ne žele imati drugorazrednu ulogu na svjetskoj političkoj sceni. To se, prije svih, odnosi na Kinu, koja je izrasla u pravu supersilu s jasnom tendencijom jačanja svoje ekonomije i političkog utjecaja.

Projekt One belt, one road vjerojatno je, ako ne najveći, jedan od najvećih investicijskih projekata s tehnološkim, ekološkim, političkim i globalnim posljedicama. O osmišljenosti projekta širenja utjecaja Kine po cijelom svijetu govori i projekt 17+1 kojim je Kina krenula graditi ekonomski važno partnerstvo sa zemljama srednje i istočne Europe.

Svakako, tu je uvijek prisutna globalno ambiciozna i vojno iza SAD-a najsnažnija vojna sila Rusija, ali i azijski ekonomski tigrovi te naftom i plinom prebogate arapske države.

Može li Zapad, čitaj: SAD, zaustaviti promjene na političkoj i ekonomskoj sceni protekcionizmom, političkom intervencijom ili ratovima? Gotovo je sigurno da ne može.

Projekt One belt, one road vjerojatno je, ako ne najveći, jedan od najvećih investicijskih projekata s tehnološkim, ekološkim, političkim i globalnim posljedicama. O osmišljenosti projekta širenja utjecaja Kine po cijelom svijetu govori i projekt 17+1 kojim je Kina krenula graditi ekonomski važno partnerstvo sa zemljama srednje i istočne Europe

Globalni (svjetski) rat koji bi po prirodi stvari mogao donijeti prevrat u trendovima ekonomskih i političkih odnosa u svijetu neizvjesna je i preskupa opcija koja ugrožava opstanak cijelog čovječanstva i nije očekivati da bi se neka od velikih sila upustila u takvu avanturu.

Protekcionizam i političke intervencije poput napuštanja multilateralizma sigurno ne mogu dati odgovarajući rezultat, jer u situaciji u kojoj više nema jasnog ekonomskog, političkog i vojnog hegemona pojedine države sve su manje voljne bespogovorno pratiti politiku SAD-a. Primjer ”neposlušne” Turske, otpor Irana, spremnost Kine da sudjeluje u trgovinskom ratu a da se ne pokori očekivanjima SAD-a o tome najbolje govore.

Potpuno je jasno da GLO ne može i neće ostati ovakav kakav je bio u posljednjih sedamdesetak godina. Bilo bi ga mudro transformirati bez dramatičnih globalnih poremećaja, ratova prije svega. To traži kompromis i mudrost.

Ili bi vodeći faktori svjetske politike i ekonomije morali naći neki novi model. I za to treba kompromis i mudrost. Naravno, moramo se upitati: ima li svijet sposobnost za kompromis i potrebnu mudrost?

U svakom slučaju, svijet se mora navići da bilo kakav budući globalni poredak ne može biti unilateralan i da će ga, uz SAD, svakako voditi i Kina, uz jačanje utjecaja Rusije, ali i nekih drugih ekonomski, vojno i politički moćnih zemalja.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Da sam Predsjednik, odobrio bih obuku ukrajinskih vojnika
     Spomenik legendarnoj hrvatskoj šutnji
     Hrvatska, Alisina zemlja čudesa
     Conflict for Dummies
     Je li za ružno lice pravosuđa krivo ogledalo, ne pravosuđe?
     Bilješka o nepravdi koju više nije moguće ispraviti
     Pisala mi ustaška zmija
     Tri scene političkog igrokaza zvanog predsjednički izbori
     Pernarov poučak
     Ustavni i Vrhovni sud crtaju opatijski kroki Nečastivog

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • oceanmore 3

  • oceanmore 4

  • golden marketing 1

  • sandorf 1

  • sandorf 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • durieux 1

  • disput 1

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija