Stanje dekadencije

Javio se čitatelj Marijan Katalinić iz Rijeke. Znamo se još od 2014. godine kada sam pripremao za objavljivanje publikacije: “Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu”, (kasnije prevedena na engleski).

Ovih dana čitatelju Kataliniću su, protivno članku 45. stavka 1. Europske konvencije dostavljene dvije odbijenice Suda iz Strasbourga bez pisane i obrazložene sudske odluke. Javio se čitatelj Katalinić novinaru da razgovara o tome.

Guido Raimondi, tadašnji predsjednik Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu, u razgovoru objavljenom 16. siječnja 2016. u francuskom listu Le Monde, rekao je da je sličnim “odbijenicama” od 2010., bilo uskraćeno pravo pristupa tom Sudu za ljudska prava za ukupno oko (do tada) 162.000 europskih građana (od čega oko 9 tisuća iz Republike Hrvatske).

Podsjetimo, u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu u koordiniranom djelovanju Ustavnog suda i Ureda za zastupanje Republike Hrvatske na Sudu u Strasbourgu, a uz pomoć raznih hrvatskih službi, “instalirano” je u Sudu u Strasbourgu administrativno osoblje lojalno hrvatskom sudstvu sa zadatkom da u predpostupku (bez suđenja) “proglasi nedopuštenima” sve one predmete koji su za kompromitirani hrvatski pravni poredak neugodni.

Osnovana je sumnja da je Elica Grdinić iz Ustavnog suda nakon odlaska na rad u administraciji Suda u Strasbourgu, podnositeljima tužbi iz Hrvatske dostavljala pisamca o navodnoj nedopuštenosti, a da suci Suda u Strasbourgu tužbe nisu ni vidjeli (pogledati dokumente objavljene u prikazu rasprave na Okruglom stolu “Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava”: webu digitalnih izdanja NSK, ili http://ivicagrcar.weebly.com).

Sudac Nikola Raguž, predsjednik Odjela za EU pravo Općinskoga građanskog suda u Zagrebu je 3. ožujka 2020., e-porukom upućenom svim sudskim savjetnicima i sucima diskretno “skrenuo pozornost da službenici zaposleni na Europskom sudu za ljudska prava uživaju povlastice i imunitet od sudbenosti glede počinjenja u službenom svojstvu”.

Tu poruku je sudac Nikola Raguž odaslao nakon što je, kako je istaknuo u poruci, “uočeno postupanje u nekim predmetima da se pozivaju službenici zaposleni na Europskom sudu za ljudska prava kao svjedoci u svezi s njihovom djelatnošću”.

Prema mojem novinarskom mišljenju možda je temeljno ljudsko pravo na nepristranu sudsku zaštitu svim tim ljudima uskraćeno samo zbog toga jer je većina njih iz europskih tranzicijskih zemalja s nesređenim pravosuđima, a ne iz razvijenih zapadnoeuropskih zemalja sa relativno sređenijim pravosudnim sustavima.

Čitatelj Katalinić se ne može zaživiti sa dekadencijom domaćeg i međunarodnog sudstva i činjenicom da kao građanin Hrvatske i EU nema osnovno ljudsko pravo na nepristranu sudsku zaštitu jednako na domaćim kao i na međunarodnim sudovima, pa se obraća novinaru koji mu nije mogao konkretno pomoći.

Do pada Berlinskog zida 1989., s divljenjem smo pratili postignute standarde suđenja na Europskom suđu za ljudska prava u Strasbourgu, osobito standarde postizane u tada rijetkim sudskim postupcima na tužbe iz zemalja “iza Berlinskog zida”.

No, kada je nakon pada Berlinskog zida isti Sud trebao početi suditi i u postupcima radi zaštite ljudskih prava “u vlastitom dvorištu”, odnosno i u europskim tranzicijskim zemljama s nesređenim sudstvima koje više nisu bile s druge strane Berlinskog zida, dolazi do opadanja standarda suđenja i na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Ne treba zaboraviti da je Sud za ljudska prava ipak bio dijelom i “hladnoratovski proizvod”.

Po svemu sudeći Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, jednako kao i hrvatsko propalo i nevjerodostojno sudstvo proživljavaju stanje dekadencije (opadanje ranije postignutih standarda suđenja). 

Pojmom dekadencija u filozofiji i sociologiji opisuje se nazadne društvene promjene, urušavanje vrednota i institucija, postignutih standarda itd. “Za cijela povijesna razdoblja govori se da su proživjela stanje dekadencije, primjerice, Rimsko Carstvo, bourbonska Francuska” (citat: Hrvatska enciklopedija Leksikografskiog zavoda Miroslav Krleža).

Prema ocjenama iz Davosa živimo u razdoblju dekadencije (sloma) svjetskog poretka, u razdoblju opadanja funkcionalnih djelotvornosti i urušavanju najvećih svjetskih sila i međunarodnih organizacija, razgradnji humanitarnih organizacija (istupanja najbogatijih zemalja iz Svjetske zdravstvene organizacije) kao i urušavanja svjetskog globalnog poretka, proživaljavajući stanje dekadencije u svijetu i u Hrvatskoj.

U dekadentnim dugotrajnijim razdobljima javljaju se, u pravilu, diktatori, a demokratska javnost u početku diktatura bježi od stvarnosti, još od Nerona do danas.

“Vladat ću kao diktator od prvog dana“, najavio je Donald Trump u intervjuu za Fox News još prije svojeg ponovnog izbora za predsjednika SAD.

Kanadski premijer Mark Carney je u Davosu u svojem zapaženom govoru odgovarajući na pritiske predsjednika Trumpa istaknuo “da druge zemlje, osobito srednje sile poput Kanade, nisu nemoćne. One imaju kapacitet izgraditi novi poredak koji utjelovljuje naše vrijednosti, poput poštivanja ljudskih prava, održivog razvoja, solidarnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta država”.

Usporedno u Hrvatskoj nedostatak vizija prevladavanja dekadencije vodeće političke stranke pokušavaju nadomjestiti polemikama o fašistima i antifašistima, o holokaustu i komunističkim zločinima, pretežno nazadnjaštvom nemoćnim za prevladavanje dugotrajnog stanja dekadencije.

Ekonomist Ivo Družić je prije točno 9 godina u HAZU predstavio analizu učinaka i uzroka dugoročne stagnacije hrvatskog gospodarstva. Prema toj analizi prvi znakovi stagnacije hrvatskog gospodarstva zabilježeni su 1980. godine.

“Te 1980. godine BDP je iznosio 26,8 milijardi USD prema 27,5 milijardi USD godine 2013. U te 33 godine”, kazao je prof. Družić, “sve se promijenilo, i država i gospodarski sustav, jedino se održala tada 33-godišnja stagnacija razvoja”.

Na završetku predavanja akademici su pitali Družića može li politika uopće prepoznati probleme na koje je u predavanju upozoreno i može li (politika) ići u smjeru nekog poboljšanja.

Prof. Ivo Družić je odgovorio da je unatoč svemu optimist, da svoj optimizam ne bazira na politici, nego na stvarnom životu. “Život uvijek natjera svakoga, pa će tako i politiku natjerati na moderniziranje ukupnog društvenog razvoja, ne zanemarujući pritom ni pitanja razvojnog modela i njegove socijalne održivosti”, naglasio je tada ekonomist Ivo Družić.

Objektivni i subjektivni uvjeti za promjene, međutim, još nisu sazreli, pa se i 9 godina nakon predavanja prof. Ive Družića postavlja pitanje kako prevladati stanje dekadencije i opću ravnodušnost i opet potaknuti razvoj u Republici Hrvatskoj. Osobito u vrijeme proživljavanja stanja dekadencije u cijelome svijetu, a ne samo u Hrvatskoj.

A u Davosu je premijer Kanade u svojem istupu citirao grčkog vojskovođu i povjesničara Tukidida: “Jaki čine ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju”. I u nastavku: “Umjesto da čekamo da se stari svjetski poredak obnovi, treba stvoriti institucije i sporazume koji funkcioniraju onako kako su opisani”.

No, I tu je moguće pitanje što će na te dobre Carneyijeve prijedloge za moguće prevladavanje stanja dekadencije u svijetu, budu li se u značajnijoj mjeri počeli ostvarivati, poduzimati “jaki koji čine ono što mogu”?

Prema marksističkoj teoriji pojam “nedozrele snage prevrata” najčešće se koristi u političkom i povijesnom kontekstu kako bi se opisale skupine, pokreti ili pojedinci koji pokušavaju promijeniti postojeće stanje u društvu (primjerice, stagnaciju razvoja, dekademciju i sl), ali za to nemaju dovoljno zrelosti, iskustva, organizacije, podrške ili jasne vizije onoga što dolazi nakon promjena.

Prema Tukididu u Hrvatskoj, kada je riječ o stagnaciji razvoja i stanju dekadencije, za sada stanovnici kao “najslabiji trpe ono što moraju”, sve dok izdrže.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Nije to Vjesnikov neboder – to je neboder Vlade RH
    •  Opet olako obećani bankarski krediti
    •  Državna riznica čuva novac ukraden poreznim ovrhama
    •  Prešućivanje promidžbe pronacističkih kvislinških ideologija
    •  Nemoralna ''trakavica'' na Vrhovnom sudu RH
    •  Isticanje rijetkih presuda koje bi trebale biti uobičajene
    •  Samopomoć neovisnih novinara bez prava na sudsku zaštitu
    •  Preminuo je Emil Römer, žrtva hrvatskog pravosuđa
    •  Facebook, Google i ostali brišu podatke s tražilica u RH
    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!

> Svi tekstovi ovog autora