Što svijet može očekivati od ”šepavog patka”

Rezultati midterm izbora su dali predviđene rezultate, ali to nije bio tsunami koji se očekivao. Demokrati su pobijedili u Predstavničkom domu, ali su se republikanci konsolidirali u Senatu. Dakle, pobjeda za demokrate, ali Trump i trumpizam nisu poraženi kako se jedan dio Amerike, a i dobar dio svijeta nadao.

Amerika je pokazala da je duboko podijeljena, da ”rascjep”, kako kažu politolozi, postaje dublji i nepremostiviji. Sada jasno vidimo da postoje dvije Amerike, jedna bogatih magnata, bijelih, dobrostojećih, kršćanskih fundamentalista, naoružanih i uvjerenih da njihova zemlja mora, da bi opstala, diktirati politiku cijelom svijetu i druga, ona Amerika iz udžbenika politike i socijalne teorije – zemlja prve demokracije na svijetu, zemlja u kojoj su po prvi put ljudska prava postala temelj politike, zemlja slobode tiska i govora, zemlja tolerancije koju su izgradili imigranti iz cijelog svijeta.

Ova prva mogla bi se sada nazvati i ”Trumpland”. Bogati, bijeli, stari, rasisti, nacionalisti i izolacionisti, naoružani do zuba, koje predvodi jedan politički nasilnik koji je politiku sveo na tvitanje kojim šalje svoje nemušte poruke svijetu sijući verbalnu mržnju, netoleranciju, prijetnje i strah.

Rezultati midterm izbora su dali predviđene rezultate, ali to nije bio tsunami koji se očekivao – Trump i trumpizam nisu poraženi onako kako se jedan dio Amerike, a i dobar dio svijeta nadao

Trump je uspio svojom strategijom mržnje i nasilja produbiti podjele koje su uvijek postojale, ali nisu nikad bile tako ekstremne kao što su sada.

Umjesto racionalne politike potrage za kompromisom i za zajedničkim nazivnikom, općim dobrom koje mora ujediniti društvo, Trump je uveo u politiku verbalno nasilje i taktiku permanentnog straha.

Udario je na osnovne američke vrijednosti – slobodu tiska, ljudska prava, elementarna socijalna i zdravstvena prava, ljudsko dostojanstvo i svodi građane opet na podanike.

Taj model vladavine je dobro poznat u povijesti; on je otjelovljenje apsolutističkog vladara, ”građanskog monarha” o kojem piše Machiavelli u svojem ”Vladaru”. Ali ne onog građanskog vladara koji vlada uz podršku građana, već onog vladara koji građansku vlast, čim je se dočepa, pretvara u apsolutnu vlast.

Tako je Trump, nepredvidljiv, neobrazovan, grub i netaktičan, marginalizirao ulogu predstavničkih institucija i predstavničke demokracije, među svoje suradnike uveo strahovladu dostojnu srednjovjekovne tiranije, samo što još nije u podrumima Bijele kuće otvorio mučionicu i ćelije kad se već ionako izjasnio za uporabu mučenja u ispitivanju osumnjičenih za terorizam.

Majstor političke komunikacije na najprizemnijim nivoima proglasio je ”ogromnu pobjedu” nad demokratima, iako su ”umjerenu pobjedu” odnijeli baš demokrati. Ali nije važno što doista jest, nego kako se to prikazuje javnosti, pa će valjda i javnost u to povjerovati.

No ovi izbori ipak pokazuju da postoji i jedna druga Amerika, ona koja ustrajava na filozofiji ljudskih prava, koja vjeruje u demokratska prava Jeffersonovske demokracije u kojoj institucije vlasti treba stalno kontrolirati da se ne bi izvitoperile i proizvele tiranina – tako piše u osnovnim tekstovima očeva osnivača američke demokracije, koje ovaj predsjednik ili nije čitao ili ne haje za njih.

No ipak ovi izbori pokazuju da postoji i jedna druga Amerika, ona koja ustrajava na filozofiji ljudskih prava, koja vjeruje u demokratska prava Jeffersonovske demokracije u kojoj institucije vlasti treba stalno kontrolirati da se ne bi izvitoperile i proizvele tiranina

Ova druga Amerika je ipak pokazala bolje lice zemlje. Po prvi puta su izabrane u Kongres atipične Amerikanke – dvije mlade muslimanke, dvije domorotkinje – Indijanke – i mnogo mladih ljudi na čelu s najmlađom zastupnicom, dvadeset i devetogodišnjom Alexandrijom Ocasio-Cortez.

Ta nova lica potvrđuju da je Amerika zemlja imigranata par exellence i da ona baklja slobode na spomeniku u New Yorku, na Kipu slobode, ipak nije ugašena. Oni svjedoče da Amerika nije zemlja samo bijelih suprematista i kršćanskih fundamentalista, već je to i zemlja u kojoj su doseljenici dali ogroman doprinos izgradnji jednog multikulturnog, tolerantnog i inkluzivnog društva.

Što će se sada dogoditi i što svijet može očekivati od ”šepavog patka”, kako se zovu predsjednici koji u pola mandata izgube kontrolu nad Kongresom? U zemlji se može očekivati da demokracija, a ne imperija uzvrati udarac. Metoda checks and balance, provjere i ravnoteže, bit će politika novog Predstavničkog doma koja će staviti pod povećalo Trumpovu samovolju i vladanje dekretima, pa tako i njegovu vanjsku politiku.

Amerika će sada biti još više podijeljena, još šizofrenija, a ove dvije godine bit će najkompliciranije u američkoj povijesti. Konflikti će u Americi rasti, a trumpizam, kao model vladanja kojemu je sada odsječena jedna noga, morat će u vanjskoj politici pronaći i produbiti neprijatelja kojim će pokušati vratiti moć u svoje ruke.

To znači da će eskalirati konfliktnost u svijetu, jer će američki predsjednik, u želji da vrati svoju moć, proizvoditi sve više neprijatelja u vanjskom svijetu koji su mu sada prijeko potrebni.

Prije, do ovih izbora, ti su mu neprijatelji bili potrebni da opravda stvaranje konsenzusa za svoju vlast, a sada će mu ti konflikti i vanjski neprijatelji biti potrebni da uvjeri svoje sljedbenike da je on još uvijek lider Amerike, a ne šepavi patak.

To samo znači da će svijet biti opasniji nego što je to dosad bio, iako je već i sada na samom rubu ponora.

Ova druga Amerika, mlađa, šarenija po boji kože i po idejama, daje nadu da Trump neće uspjeti posvađati svijet da bi mogao primijeniti politiku ”podijeli pa vladaj”, da neće uspjeti izolirati svijet u međusobno zavađene nacionalističke enklave i da nas neće odvesti u klimatsku katastrofu 

Ova druga Amerika, mlađa, šarenija po boji kože i po idejama, željna integracije u svijet s vjerom u dostojanstvo čovjeka, daje nade da on to neće uspjeti učiniti. Da neće uspjeti posvađati svijet da bi mogao primijeniti politiku ”podijeli pa vladaj”, da neće uspjeti izolirati svijet u međusobno zavađene nacionalističke enklave i, što je najvažnije, da neće nastaviti sa suludom politikom uništenja okoliša i definitivno nas odvesti u klimatsku katastrofu.

Sada je ova druga Amerika na kušnji da se pokuša izboriti za jednu drugačiju politiku koja će vratiti Americi njezin ugasli sjaj.

A što će na to naši političari i naša Predsjednica? Teško je vjerovati da će oni izvući neku pouku; oni jednostavno nisu za to sposobni i šlepat će se na valu događaja i oportunistički prilagođavati onome tko je jači, što i sada čine.

Jer je i Hrvatska duboko podijeljena rascjepom na onu ortačku Hrvatsku i na onu Hrvatsku koju su ortaci prevarili, izmuzli i iskoristili za svoje interese i svoj džep.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora