novinarstvo s potpisom
”Pomozite nam, mi trebamo hranu”, stoji na jednom od natpisa ispisanim velikim bijelim slovima na betonu. Namijenjen je helikopterima i malim zrakoplovima koji nadlijeću to područje opustošeno razornim tajfunom Haiyan. Od njih, iz zraka, očekuju pomoć jer su ceste i ostala infrastruktura potpuno razoreni. Ako ih ne primijete danas, možda će bolje sreće biti sutra.
Stotine tisuća ljudi na Filipinima traže hranu i vodu kako bi preživjeli. Slike snimljene iz zraka svjedoče o apokaliptičnim prizorima. Dokle oko seže samo su ruševine, uzduž cesta još su deseci mrtvih. Neslužbeno se govori o deset tisuća mrtvih i dvije tisuće nestalih. Na nekim mjestima žrtve oluje pokapaju se u masovne grobnice.
Statistika je poražavajuća. Razornim tajfunom pogođeno je više od 9 milijuna ljudi, oko 500 tisuća smješteno je u prihvatne centre, dio je pronašao spas kod rodbine, a velik dio, možda i najveći, još je među ostacima svojih nekadašnjih staništa.
Ljudi samo čekaju pomoć. Potres im nije ostavio ništa. Sve je poharao, nema struje i vode, ničega. Stoga su im sve nade uprte u humanitarne organizacije. Filipinska vojska pokušava prokrčiti putove i ceste kako bi se pomoć mogla dostaviti unesrećenima.
U ovakvoj situaciji dovoljne su i glasine o dolasku pomoći da se dogodi stampedo. Tako su u zračnoj luci u Taclobanu tisuće nesretnika pohrlile kad se pročulo da stiže pomoć. Učestale su i pljačke. Među prvima su Filipincima u pomoć priskočili Amerikanci, zatim Australci, Kanađani, Britanci, Indijci.
U tamošnjim medijima odmah su se pojavile rubrike ”Kako možemo pomoći”. Objavljivani su brojevi na koje se mogla uplatiti donacija, sugeriralo se što se može darovati preko Crvenog križa ili drugih humanitarnih organizacija. Američki predsjednik Barack Obama još je u nedjelju poručio kako SAD šalju znatnu humanitarnu pomoć i spremni su učiniti još više.
Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon zatražio je od svojih specijaliziranih agencija da ”hitno reagiraju kako bi pomogli ugroženima”. Javila se i Europska komisija s donacijom od 3 milijuna eura. Popis nije konačan. Napokon se oglasio i Hrvatski Crveni križ, objavljujući broj računa za pomoć unesrećenima na Filipinima.
Novinari s terena donose priče o ljudskim sudbinama. Tako je veliku pozornost privuklo rođenje male djevojčice u porušenoj zgradi zračne luke u Taclobanu. Dobila je ime Beatrize, po svojoj baki, koju su dva dana prije odnijeli golemi valovi.
Tu je i priča o Jenny Dela Cruz iz Taclobana. U osmom je mjesecu trudnoće. Izgubila je 11 članova svoje obitelji uključujući i dvogodišnju kćer. Suočena s očajem iza sebe i novim životom koji bi uskoro trebala donijeti na svijet, kaže da jedino što se može učiniti u ovakvoj situaciji jest ”preživjeti dan”.
Mnogi su poginuli u moru kamo su ih odvukli ogromni valovi. Na nekim područjima bili su visoki i 15 metara, udari vjetra dosezali su 275 kilometara na sat, nosili su i rušili sve pred sobom. Iza sebe ostavili su pustoš, tisuće mrtvih i stotine tisuća raseljenih. Mrtve treba pokopati, a preživjelima pomoći. ”Mi trebamo hranu”, očajnički je natpis upućenim onima koji ga žele vidjeti.