novinarstvo s potpisom
Život nas je u ovo nesigurno vrijeme takozvane tranzicije podučio da se ne opiremo povijesnim mijenama na koje ne možemo utjecati, koje nas lakoćom Tvorca mogu poništiti, zgnječiti kao bubu, zbrisati s lica zemlje, odvući u bezdan ili nehajno a istovremeno podmuklo, poput ”duge i teške bolesti”, diskvalificirati, izranjavati, ocrniti i neprimjetno ugasiti.
Petnaest godina prije nego što će Edward Snowden predati tajne dokumente koji dokazuju masovno nadziranje američkih tajnih službi The Guardianu i The Washington Postu i time postati najpoznatiji svjetski zviždač Hrvatska je dobila svoju najpoznatiju zviždačicu.
Bio sam na ulici kad me je danas nazvala Vesna Alaburić i rekla: “Umrla je Ankica Lepej”. Znao sam da je gospođa Lepej teško bolesna. Znao sam i da je u bolnici. Kad se više nije niti oglašavala na Facebooku bilo je jasno da se njena životna borba bliži kraju. Životna borba u istoj rečenici […]
Zahvaljujući novinaru Saši Lekoviću i Boži Rudežu, nekadašnjem vlasniku i uredniku nažalost ugašene izdavačke kuće Prometej koja nas nije prestajala iznenađivati nezaobilaznim naslovima za stvaranje društva zdrave političke kulture, javnost je 2003. dobila na uvid potresnu priču o mukama, ali i građanskom herojstvu bračnog para Ankice i Slavka Lepeja.
Vijest o smrti Ankice Lepej doživio sam kao informaciju o potpunoj slobodi osobe koju smo, na razini našeg kolektivnog, političkog uma zarobili i pokušali demonizirati. György Lukásc pisao je o tome kako razvijamo ”iluziju razumijevanja” druge osobe, odnosno o tome kako druge ne možemo razumjeti jer se neprestano nalazimo u procijepu očekivanja da netko nešto […]
Za šesnaest dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja 23. studenoga 2006. godine organizirala sam u suradnji s Autonomnom ženskom kućom u Zagrebu, Centrom za žene žrtve rata ”Rosa” i Ankicom Lepej komemorativni skup ”Zaboravljeni femicid”, neposredno pored Zvezdišća (mjesto gdje je danas kino Tuškanac), na Dubravkinom putu gdje su uglavnom spaljivane zagrebačke coprnice.
Ime Ankice Lepej je pred dva desetljeća ušlo u javni prostor i vjerojatno je u mnogim glavama do danas zabilježeno. Nakon nje je bilo još hrabrih ljudi, a posljednji primjer je nezavisni vijećnik Viktor Šimunić iz Oroslavja.
Identifikacija je proces usvajanja nekih obilježja koja, nakon što se usvoje, rezultiraju priznanjem i podrškom. Identifikacija je zapravo poistovjećivanje ili življenje životom karakterističnim za nekog pojedinca, grupu ili zajednicu.
U subotu 7.12. smo obilježili devetnaestu godišnjicu smrti Vlade Gotovca. Oprostite, ovo moram naglasiti odmah na početku jer se ponosim što sam sljedbenik političkih ideja i moralnog profila ovoga velikana. Ja ne vjerujem u stranku i u ljude koji ne rade za druge. I odbacujem svaku intelektualnu oholost, ali i lijenost, svako klanjanje snazi, svaku […]
Čovjek je u mirovini i više javno ne djeluje, ali ostao je za vječnost upisan u slavnu rubriku ”Greatest Shits” zahvaljujući svojoj izjavi iz 1998. godine da ‘novac nije imovina’. Tako je pokušao opravdati neprijavljenu imovinu obitelji Tuđman kad je oko toga javno istupila bankovna službenica Ankica Lepej i tim činom savjesti sebi upropastila život. […]
Da je bio velik političar i velik čovjek, Tuđman me tada mogao zaštititi, no umjesto toga on je svoje ”pse” pustio s lanca i nahuškao ih na mene, nedavno je komentirala Ankica Lepej što joj se sve događalo prije 19 godina kada je javnosti otkrila kako prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman na svome računu ima […]
Kao predsjednica Hrvatske imam moralnu obavezu učiniti sve kako bi se nacionalno zajedništvo, očuvalo i osnažilo – rekla je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kao da se opravdava što se gura u Odbor za središnje obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i kao da je činjenica što je predsjednica razlog zbog kojeg bi ona išta radila […]