novinarstvo s potpisom
Često ljudi u nas umiru prekasno. Umiru nakon što im već odavno istekne vrijeme, i nakon što temeljito i bez tragova nestane svijeta u kojemu su se snalazili i međusobno prepoznavali, bili važni i poštovani, stvarali bezvremene vrijednosti za koje se vjerovalo da će nadživjeti epohu.
U vrijeme moje mladosti postojala je jedna zagonetna društvena skupina – borci. Po njima su se nazivale ulice, bolnice i škole. U školama se govorilo da su se žrtvovali za nas. Malo prerano sam gledao film ”Kozara” i danima sanjao kako borac svojim dlanom zaustavlja oštricu bajunete i spašava djecu.

















































