novinarstvo s potpisom
Pišući prošlotjednu kolumnu ispao sam naivčina. Ili, što bi rekao Zoran Milanović, papak. Dobronamjerno sam pretpostavio da je spomenik Miru Barešiću u Dragama podignut u čast poginulog hrvatskog branitelja, a ne terorista. Također, ministarsko poziranje uz idiotsku zastavu s natpisom FrankfUrt tretirao sam kao incident koji iskrivljuje kontekst.
Znate li koja je razlika između dirigenta i terorista? U tome što teroristi imaju i simpatizere. Ovim starim vicem neki je glazbenik duhovito dao oduška mrzovolji i zlobi kojom ga je, očito, ispunjavao pogled na čovjeka za dirigentskim pultom.
Jednom spomenik, drugom Lepoglava. Miro Barešić ubio je jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića, a danas mu se u Hrvatskoj diže spomenik i ministar branitelja ga veliča kao “jednog od najvećih hrvatskih domoljuba”.
Unatoč tome što je gotovo kompletno djelovanje aktualne Vlade bilo prožeto čitavim nizom skandala, koji su se po količini besramnosti međusobno natjecali, podizanje spomenika Miri Barešiću u Dragama definitivno je nadmašilo sve skandale koje je šira javnost uspijevala registrirati proteklih mjeseci.
”Miro Barešić jedan je od najvećih hrvatskih domoljuba čije djelo i žrtvu moramo poštovati. Godinama se u iseljeništvu i u Domovinskom ratu borio za samostalnu Hrvatsku. Bio je “branitelj prije branitelja”. Hvala ti, Miro, za samostalnu, suverenu i slobodnu Hrvatsku”, rekao je ministar branitelja Tomo Medved stojeći pokraj spomenika koji prikazuje čovjeka kako dlanom zaklanja […]
Zamislimo na trenutak da je nekim čudom 1990. ili 1991. u Hrvatskoj provedena lustracija. Zamislimo da slijedom toga prvi hrvatski predsjednik nije mogao postati bivši general JNA, da nismo u proteklih četvrt stoljeća morali u novinama čitati tekstove Josipa Pavičića, da perjanice socijalističke mladeži nisu postali predsjednici liberalnih stranaka, da u Saboru nisu ordinirale razne […]