autograf.hr

Slušam neki dan na jednoj hrvatskoj radio postaji oglas njemačkog poslodavca koji poziva montere, električare i majstore čitavog niza korisnih zanata da napuste Hrvatsku. Samo mu se javite i on, njemački poslodavac, sredit će sve ostalo. Ne morate brinuti čak ni o putovanju, on će sam doći po vas i odvesti vas u Njemačku na […]

To nije bio bilo kakav koncert, a ponajmanje uobičajeni koncert klasične glazbe. To je bio jedan od najvažnijih koncerata u kulturnoj i općoj povijesti glavnoga grada zemlje predvodnice slobodnog svijeta – kako o Sjedinjenim Američkim Državama i samima sebi, kao vođama te zemlje, vole govoriti američki predsjednici.

Kad je u svom osvrtu na događanja povezana s proslavom Dana domovinske zahvalnosti u Kninu i Zagrebu tehnički ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić iznova nakon incidenata u Srbu u pomoć pozvao historiografiju, otklonio je svaku sumnju da je riječ o jasnom stavu koji ne želi do kraja izreći, ali ga uporno naglašava.

Neki dan, na stadionu u Osijeku, dio navijača na tribinama jedva je dočekao početak utakmice da iskaže svoje nogometno domoljublje. Odnosno, “zadomoljublje”. Nije prošla ni minuta od prvog sučevog zvižduka, a ispod glasa televizijskog komentatora već se jasno, glasno i složno orilo dvozborno “Za dom – spremni!”

Prošle je zime u zagrebačkom kazalištu Kerempuh pripremljen ring za verbalni okršaj između Tihomira Dujmovića i Igora Mandića. Polazeći od pretpostavke da ni o čemu pod suncem ne misle isto, od dvojice velikih lajavaca očekivao se boks. Jedna od najčešće spominjanih riječi bila je Jugoslavija.

Za godinu dana, 14. prosinca 2014. godine, navršit će se stoljeće od smrti Ivana Zajca. Takvi jubileji, poput ove godine u čitavom svijetu obilježavanih dvjestotih obljetnica rođenja Richarda Wagnera i Giuseppea Verdija, služe tomu da se djelima velikana još jednom posveti dostojna pažnja, da se o njima nešto novo dozna i nauči, da ih se […]