novinarstvo s potpisom
Što smo to na ovom satu povijesti naučili od Andreja Plenkovića? Da su mu od Hrvatske prijatelji miliji i draži, čak i onda kad pričaju gluposti i laži! Pa kad mu se Tajani uvuče u krevet i krade Istru i Dalmaciju, on traži ”pojašnjenje” jer to od njega nije očekivao, do sada je s njim imao ”vrlo kvalitetan odnos”, pa u ovom besramnom nabijanju rogova vidi tek ”natruhe teritorijalnih pretenzija i revizionizma”!?
Čak se i onaj jadnik iz preljubničkog vica usudio zaprijetiti ženi ”da ti je to posljednji put”, a ljubavniku odbrusiti ”ti mi više nisi prijatelj”!
Ne, za hrvatskog premijera to što mu ga je prijatelj Antonio zavukao do balčaka su tek ”natruhe teritorijalnih pretenzija i revizionizma”, pa ga zivka telefonom i milosrdno propitkuje ”što ti bi, pobogu, prijatelju”?
To što ti prijatelj mažnjava Istru i Dalmaciju pod nosom nije vrijedno niti toga da podigneš glas i pošalješ tog Tajanija k vragu, ako ne i Talijanima u materinu. Ili barem da mu onako fino, diplomatski uručiš notu, kao što smo Srbima slali kajdanku zbog Šešeljevog paljenja hrvatske zastave, Dačićevih izjava o Jasenovcu i čega sve ne.
Što smo to na ovom slučaju naučili o Antoniju Tajaniju? Da je predsjednik Europskog parlamenta obična lažovčina koja se nakon svih izrečenih sranja nije u stanju ispričati, već opet laže kako smo ga krivo razumjeli.
”Oni koji su bačeni u fojbe bili su žrtve mržnje, ubijeni su jer su odbili spustiti talijansku trobojnicu, a krvnici su nosili crvenu petokraku” – što se u toj Tajanijevoj rečenici moglo krivo shvatiti? Da su fašisti bili talijanski domoljubi i ”dobri momci”, a hrvatski i slovenski partizani zločinci u Drugom svjetskom ratu?
Što se to moglo pogrešno interpretirati u Tajanijevom pokliču ”Živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija!”?
Bi li Europa jednako mirno gledala da je predsjednik njezinog parlamenta na nekom skupu nazdravio sa ”Živio njemački Danzig, živjeli njemački Sudeti!”?
I da je tom prigodom zaključio kako su deseci tisuća njemačkih žrtava nakon sloma Hitlera bile isključivo plod savezničke mržnje?
Što smo na koncu nakon Bazovice naučili o hrvatskoj vlasti? Ništa nova, servilna prema navodnim prijateljima koje je eto upravo po Rijeci i Istri Plelnković vodio uoči posljednjih izbora ne bi li podebljao svoj imidž europskog političara.
Nedosljedna u svom bauljanju na međunarodnoj sceni, pa će Švicarce napadati zbog Thompsona, ali ne i Tajanija zbog svojatanja teritorija.
Neučinkovita, jer je sama sebi ruke vezala, pa predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je s Pantovčaka izbacila bistu čovjeka koji je Hrvatskoj vratio sve ono za čime Tajani sada plače, dok u Argentini veliča domoljube koji su sve to prodali i predali Talijanima, može neuvjerljivo poslati samo slabu poruku kako je ”povijesni revizionizam apsolutno neprihvatljiv”. I ništa više.
Nije nemoguće da je Tajani, s takvim hrvatskim prijateljima i takvom HDZ-ovom vlašću, možda i pobrkao ta čudna slavenska prezimena na ić, pa mu je sve isto, Pavelić, Plenković, te opet kliče – vrati nam poglavniče talijansku Istru i talijansku Dalmaciju.
A za ušutkati ga dovoljne su samo dvije riječi: Tito i partizani.
(Prenosimo s portala Novog lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.