novinarstvo s potpisom
Dragi Mišo, poštovani prijatelji i poštovatelji naše Tanje,
pripala mi je teška i časna dužnost da se u ovoj žalosnoj prilici oprostim od naše drage Tanje u ime njenih brojnih zagrebačkih prijatelja – ako je uopće ikada bilo moguće i ako je imalo smisla razvrstavati nas, njene prijatelje, po mjestu odakle dolazimo.
Njen apsolutno prerani odlazak svima nam je bio šokantan i neočekivan. Tanja je bila zadnja osoba za koju bismo mogli i pomisliti da je na putu odlaska. Bila je puna života, puna vedrine i planova. Ne znamo je drukčiju.
Brojnima od nas je bilo u planu da se s njom ponovo vidimo, u Beogradu ili u njenom stanu u Fra Filipa Grabovca, nekadašnjoj ulici Svetozara Markovića, u stanu koji je ona držala praktički stalno otvorenim za prijatelje.
A tih je prijatelja u Zagrebu bilo mnogo.
Brojni su stoga i danas ovdje, s nama – neki fizički, drugi u mislima.
Nema nikoga tko je u ovih 30 i više godina pripadao slobodarskom, antiratnom, prijateljskom i normalnom Zagrebu da nije bio njen prijatelj i da je nije duboko i iskreno poštovao.
I da danas nije iskreno ožalošćen.
Mnogi smo je voljeli – ne samo zato što je u naše živote unosila vedrinu i što nam je kroz brojna druženja za sobom ostavila nezaboravne trenutke normalnosti i prijateljstva.
Cijenili smo je zato što je bila hrabra, slobodna, zato što je pisala lijepim rečenicama, što je bila protivnica onima kojima smo i mi protivnici, i saveznica onima kojima smo i mi saveznici.
Mnogima je – u profesionalnom i u ljudskom smislu – bila uzor.
Nikada nije izdala svoju profesiju, napustila prijatelje i svoja životna uvjerenja. Imala je snažnu, nezaboravnu osobnost. Bila je u punom smislu riječi osoba s jasnim i snažnim identitetom. Bila je, jednostavno, Tanja Tagirov.
Njeni prijatelji od prošlog petka ujutro osjećaju golemu prazninu i veliku dubinu koja je za njom ostala u našim mislima, osjećajima, u našim životima.
Ostaje nam da je se sjećamo onakvom kakva je bila. I da na dubokom tragu koji je za sobom ostavila podučavamo druge – nove generacije novinara i građana, sve one koji žele živjeti bez pretjeranog straha, bez volje da se nestane, da se u teškim vremenima traži samo sklonište.
Njen odabir vlastita puta – profesionalnog i privatnog – ostaje za sve nas i za generacije koje dolaze putokaz i uzor.
Ostaje nam zadovoljstvo što smo je znali, što smo joj mogli biti bliski, što smo s njom stvorili krug prijateljstva i dubokog međusobnog razumijevanja.
Taj naš Zagreb, Zagreb u koji se Tanja vraćala kad bi tražila odmak od Beograda i iz kojeg je odlazila kad bi tražila mir od njegove nepodnošljivosti, taj Tanjin Zagreb danas žaluje u tišini.
Neka je vječna slava i hvala našoj dragoj Tanji.
(Govor Dejana Jovića na ispraćaju novinarke Tatjane ”Tanje” Tagirov, Novo groblje, Beograd, 11. srpnja 2017.).