Thompsonova reconquista!?

Hrvatsku u talačkom statusu, u simboličkom smislu, drže tri čovjeka: Thompson pjevanjem i propovijedanjem, Plenković snažnom podrškom tom populističkom pokretu i nadbiskup Kutleša, šef Sinedrija (saduceja i farizeja), najsnažnijom šutnjom Crkve ikad. Od ovoga je jedino smješnija i tužnija pojava izvjesnog gospodina Trumpa, koji bi svaki dan htio biti ili bio netko ili nešto drugo, a sad je definitivno odlučio s prethodnom trojicom otići direktno u raj.

Da, premda im je svoj trojici (ili četvorici) zajedničko to da ne poštuju ni božje ni ljudske zakone.

Thompson tako Rijeci i toj županiji sa svim autoritetom duhovnika i propovjednika (s Hipodroma) nudi Isusa, onoga istog kojega ni sam, zajedno s hrvatskim zakonima ne poštuje čak ni kad se bavi nekretninskim poslovima u svome selu (tamo je Isus očito suvišan), Plenković kad brani svoje ministre masovne prekršitelje hrvatskih zakona, a Kutleša kad u nedostatku vlastitog kristovskog angažmana (čovjek ne radi svoj posao) dopušta da mu nedoučeni seoski pjevač podučava naciju kršćanstvu.

Rekoh, jedino je dalje otišao taj neki Trump, koji bi čas bio papa, čas bi Nobelovu nagradu, čas dograđuje Bijelu kuću i mijenja imena institucijama dajući im svoje ime, čas bi pravio američku Trijumfalnu kapiju… A jedva je dorastao ijednoj od tih svojih brojnih samoljubivih ambicija i bijedna je kukavica pri svakom susretu s Putinom. Ma ne. Pustimo njega.

Thompsonova nacionalna i vjerska rekonquista pred očima čitave crkve i države, za koje smo mislili da su odvojene po svim dobrim običajima i zakonima suvremenog svijeta, šprdnja je s barem 250-godišnjom poviješću Zapada, u koji se kune i malena Hrvatska dok tone u katotalibanizam, zapadnu despociju, po svim uzancama Pjongjanga, Teherana, Havane, Minska, Moskve, Beograda… Evo, nećemo spominjati Orwela… A samo bi, taj Thompson (ili sva trojica), htio zajedništvo cijelog naroda. Naravno, na njegov (ili njihov) način!

Koji?

Da se podsjetimo, to je ono hrvatstvo i ona hrvatska država u kojoj je neki Mamić kupio pola sudstva i gotovo cijelu politiku, da bi se, pod zaštitom HDZ-a, on i slični sklonio kojih stotinjak kilometara dalje pod zaštitu drugog blizanačkog HDZ-a i ljubio ruku jednoj drugoj seoskoj pjevaljci, čiji se muž isticao svakovrsnim kriminalom i ratnim zločinima. I to je ona Crkva koja od buke oko Stepinca i Bleiburga ne vidi i ne čuje ništa drugo.

Može li gore od ovoga? Uvijek može, rekli bi sportski novinari i sportaši koji su, u svojoj neobrazovanosti, ludi za seoskim pjevačem. No, važno je podsjetiti da se sve to događa na početku druge četvrti XXI. stoljeća u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, za koji se nekoć u Zagrebu mislilo da počinje tek preko Drine, a on ne samo da nije kojih stotinu metara istočno ili jugoistočno od Esplanade, kako je govorio Krleža, i ne samo da počinje od Čavoglava, nego počinje i živi već na Markovu trgu i Kaptolu.

Izgleda je to moguće jedino još u zemljama u kojima su stvarna vlast polupismeni, a bogati sportaši (svaka čast sportu!), čija je želja zakon, dok se zakoni koji bi štitili najslabije (žene, djecu ili imigrante koje je ta država pozvala da dođu raditi) ne poštuju ili padaju na Ustavnom sudu, a Ustav se svako malo izvrgava ruglu ili gazi. I to od onih kojima je posao da ga poštuju i štite.

U zemlji u kojoj polupismeni ministri (jedan od njih se hvalio da ne zna ćirilicu; drugi, primjerice, u minuti 11-13 puta kaže ”dakle”, a premijer ga hvali kao rječitog, u tijeku pisanja teksta – podnio je ostavku; većina ima problema s ispunjavanjem imovinske kartice, težak neki dokument) mogu krasti, izbjegavati sudske progone i zatvore, a njihovi prijatelji i rodbina graditi duž obale nekretnine mimo svih zakona i propisa…

Samo je važno da su u prvim klupama u crkvi kad je tu premijer ili neki od biskupa, da se krste i bogu mole po zakonima Thompsonove reconquiste (Jugoslavija mu ne izlazi iz glave; ovdje pitanje njihova vjeronauka i kršćanskog morala ostavljamo na tren po strani) i da podržavaju moljenje krunice na Trgu, jer, poznato je (čak i Ako ne znaš što je bilo!), da je u Hrvatskoj zbog pedesetgodišnje vladavine komunista nedostatak, tragična nestašica crkvenih prostora za molitve… Užas!

Taj talački status u kojemu se anestezirani nalaze hrvatska država i hrvatsko društvo, vlastima dobro dođe da maskiraju domoljubne krađe, demografski slom, veliku inflaciju ili izostanak strukturnih reformi (onih što ih traži OECD) – i sve to u epskim razmjerama.

Da, lakše je organizirati kukavičke skupine s fantomkama, nepismene pisce grafita, pjevače pod prozorima neistomišljenika, prijetnje intelektualcima nego objasniti i opravdati toliku inflaciju, hadezeovske krađe javnog novca, proračunskog i iz EU fondova… I, k tomu, sve koji nisu domoljubi ZDS-ovskog tipa trumpovski proglašavati komunistima…

U kojoj se to i kakvoj državi živi – pita se prosječan misleći čovjek? Zar je u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji jedino nadbiskup Uzinić kršćanin, zar jedino on vjeruje u Isusova Boga? A u kojeg to boga vjeruju hrvatski katolici, statistički najbrojnija vjerska skupina u državi?

Očito je kako je jednom društvu, čiji se dijelovi, u nedostatku crkava (!?), mole po trgovima, potrebna temeljita rekristijanizacija… Čim prije… Samo ne, molim vas da to ne bude neka Thompsonova reconquista na način na koji ju je predložio Rijeci i županiji u kojoj se Rijeka nalazi, a koji je i koju je zadnji put (Ako ne znaš što je bilo?!) fašistima prodao baš Thompson-Plenkovićev ”s dvostrukom konotacijom” ZDS!

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Odlazak fra Stjepana Pavića, veliki latinista
    •  Kriminalno domoljublje: HDZ drži zaposlen Remetinec
    •  Naknadno spašavanje nadbiskupa Šarića
    •  Pjesma stvorova kao ekološka pobudnica
    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!

> Svi tekstovi ovog autora