autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Titove naočale: Povijest moje naporne obitelji

AUTOR: Autograf / 25.10.2013.

Zanimljiva je životna priča Adriane Altaras. Rođena je u Zagrebu 1960., a odrastala u Italiji i Njemačkoj jer je njezin otac zbog političkoga progona bio prisiljen pobjeći preko granice u Italiju, a malu, tada tek četverogodišnju Adrianu rođaci su morali prokrijumčariti preko granice u Italiju, gdje je ostala na brizi svoje tete i tako je umjesto hrvatskoga vrlo rano počela učiti talijanski i pohađati talijansku školu. No ni to nije dugo trajalo. Kada je navršila osam godina, roditelji su odlučili živjeti u Njemačkoj (otac je bio liječnik, a majka arhitektica), u malom gradiću Giessenu pokraj Frankfurta.

Adriana je studirala na berlinskoj Akademiji dramskih umjetnosti i na Njujorškom sveučilištu. Suosnivačica je najvažnijega berlinskog off teatra Theater zum Westlichen Stadthirschen, gdje je dugo radila kao glumica, redateljica i autorica. Režirala je i u berlinskom kazalištu Berliner Ensemble (nekadašnje Brechtovo kazalište), a sa solističkom predstavom ”Jonteff”, za koju je sama napisala tekst, gostovala je u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i Brazilu.

Glumila je u mnogim filmovima. Dobitnica je Njemačke filmske nagrade (1988.), Kazališne nagrade Sjeverne Rajne-Vestfalije (1993.) i Srebrnoga medvjeda Berlinskoga filmskog festivala (2000.).

Brojni su elementi njezina života ukomponirani i u knjigu ”Titove naočale”, u kojoj isprepleće događaje iz vlastita kaotičnoga umjetničkog života u Berlinu s neobičnom poviješću svoje obitelji.

Adriana Altaras živi s dvojicom sinova i suprugom koji strpljivo podnosi njezine židovske neuroze čekajući da se ona vrati kući nakon brojnih dramskih i opernih režija ili filmskih snimanja po cijelome svijetu. Ali kada joj umru roditelji, a ona naslijedi stan koji nitko nije pomnije preuređivao četrdeset godina, pokušat će se probiti kroz neobično nasljedstvo, kako ono intimno tako i ono fizičko, koje joj hrvatska država godinama odbija vratiti.

Autorica pripovijeda priču o zagrebačkoj obitelji, o politici, religiji, povijesti i ljubavi, o ljudima koji su završavali u plinskim komorama, lutali svijetom propitujući svoju sudbinu, pišući zanimljive knjige, dajući doprinose medicini i umjetnosti… A. Altaras pripovijeda obiteljsku priča koja ostavlja tragove po cijeloj Europi i uzburkanom 20. stoljeću, pripovijeda o ocu, cijenjenom liječniku koji je uvijek želio biti junak, ali je imao i nekoliko ljubavnica istodobno, te o usamljenoj majci arhitektici punoj snage.

Britkim smislom za humor i velikom toplinom autorica će vas zaista zabaviti, informirati i pozvati na potrebnu introspekciju jer, napokon, svima nama je ponuđeno da postanemo junaci, ali prelijeni smo da bismo to prihvatili i ostvarili.

(Pratite nas i na Moderna vremena Info)

Autor: Adriana Altaras

Naslov: Titove naočale: Povijest moje naporne obitelji

Prijevod: Branka Grubić

Publicistika

Broj stranica: 228

Uvez: meki uvez

Godina izdanja: rujan, 2013.

ISBN: 978-953-14-1460-9

Izdavač: Mozaik knjiga

Još tekstova ovog autora:

• Mons. Marko Medo zaređen za biskupa u Gospiću
• Život i djelo kardinala Franje Kuharića
• Promišljanje o rimskom biskupu u okviru zajedništva krščana
• Nina Simone: Roman
• Knjiga mojih života
• Gabrijela ne smije umrijeti
• Alikvot
• Aktovka
• Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću
• Sarina druga ljubav

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: Moderna vremana info
Oznake: Adriana Altaras, autograf, Berliner Ensemble, humor, Jonteff, Nenad Bartolčić, Theater zum Westlichen Stadthirschen, Titove naočale

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".