U ”slučaju Šustar” ne radi se o obrani nego o ideologizaciji

Prava je sreća što se novi ministar znanosti Predrag Šustar, kako je pojasnio – zauzet ministarskim obvezama i pripremom onoga dijela državnoga proračuna namijenjenog znanosti, prosvjeti i sportu – ovih dana neće stići uključiti u “javnu raspravu” o jednome znanstvenom radu koji je, zajedno s kolegicom filozofkinjom Aleksandrom Golubović, objavio u Riječkom teološkom časopisu.

Ne zato što teme evolucije, stavovi Ruđera Boškovića, “argument iz dizajna” ili filozofija znanosti uopće ne bi bile zanimljive i široj javnosti – jer o njima se evo već naveliko raspravlja po portalima i društvenim mrežama; pa ni zato što on sam o tome ne bi imao štogod pametnoga reći, jer njegovi znanstveni interesi i akademska biografija sugeriraju sasvim suprotan zaključak; nego naprosto zato što u atmosferi koja je stvorena oko tog njegova rada to zasad ne bi imalo nikakvoga smisla.

No, istodobno je i prava šteta što ministar znanosti nije stigao barem pročitati “optužnicu” koju mu je – dakako, “u interesu javnosti” – ispisao portal Index. Jer da jest, nema sumnje da bi, umjesto upuštanja u bilo kakva pojašnjenja svojih (navodnih) stavova o spomenutim temama, odmah uočio kako ta “javna rasprava” uopće nije otvorena na temelju njegova rada, nego – ili na temelju krivoga i površnoga shvaćanja onoga što je on zapravo napisao (što bi bio poželjniji scenarij), ili pak na temelju namjernog krivotvorenja stavova koji su u tome radu izneseni (što se čini vjerojatnijim).

“Čini se da do sada teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera. Što, drugim riječima, znači da je opcija Bog i dalje otvorena (tj. najvjerojatnija)’, napisao je ministar Šustar u članku zajedno sa svojom kolegicom Aleksandrom Golubović.” Nevolja je u tome što te dvije “doslovno” citirane rečenice, stavljene ovako skupa, u “inkriminiranome” znanstvenome radu uopće ne stoje zajedno. Između jedne i druge više je od dvije stranice teksta!

Pa bi tu površnost/krivotvorinu promptno razotkrio i demantirao.

Naime, ključni citat na temelju kojega je “optužnica” sastavljena glasi ovako:

“Čini se da do sada teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera. Što, drugim riječima, znači da je opcija Bog i dalje otvorena (tj. najvjerojatnija)’, napisao je ministar Šustar u članku zajedno sa svojom kolegicom Aleksandrom Golubović.”

Nevolja je u tome što te dvije “doslovno” citirane rečenice, stavljene ovako skupa, u “inkriminiranome” znanstvenome radu uopće ne stoje zajedno. Između jedne i druge više je od dvije stranice teksta!

Druga je, pak, nevolja u tome što izvorni autori stavova koji se u tim rečenicama iznose uopće nisu Šustar i Golubović, nego ih oni tek prezentiraju i međusobno povezuju.

Naime, na kraju prve rečenice “Čini se da do sada teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera” stavljena je bilješka (broj 36, ako baš hoćete precizno), kojom se zainteresiranoga čitatelja navodi da taj stav provjeri i dalje produbi u knjizi “Philosophy of Biology”, autora Elliotta Sobera, profesora filozofije na sveučilištu Wisconsin-Madison (navedene su pritom i stranice: 36-42).

Osim toga, teorija evolucije tu se ne promišlja samo u kontekstu postanka živih bića i čovjeka, nego u kontekstu filozofskog pitanja “konačnog objašnjenja uređenosti cjelokupnog svemira”, kako su ga promišljali, primjerice, u radu (samo rečenicu prije “sporne”) navedeni filozofi Alexander Robert Pruss i Richard M. Gale u djelu “Cosmological and Design Arguments”.

Druga pak rečenica, koja glasi “Što, drugim riječima, znači da je opcija Bog i dalje otvorena (tj. najvjerojatnija)”, u samome radu dolazi u kontekstu pojašnjavanja temelja tzv. argumenta iz dizajna, osobito u verziji tzv. fine tuning argumenta, kako su ih shvaćali pokojni australski filozof Jack Smart i britanski profesor emeritus na Sveučilištu Oxford Richard Swinburne.

Ima li, dakle, netko nešto protiv zaključaka da je, u filozofskim raspravama o postanku i uređenosti kozmosa, “opcija Bog” otvorena, a teorija evolucije nedovoljna za potpuno razumijevanje, trebao bi se obratiti njima, a ne “spornome” ministru!

Ima li, dakle, netko nešto protiv zaključaka da je, u filozofskim raspravama o postanku i uređenosti kozmosa, “opcija Bog” otvorena, a teorija evolucije nedovoljna za potpuno razumijevanje, trebao bi se obratiti njima, a ne “spornome” ministru!

Naravno, kad se zahtjevni stručni tekstovi razumiju i prezentiraju tako kako su u spomenutome članku prezentirani, onda ni simplificirani zaključak kako “novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Predrag Šustar, smatra kako je Bog dizajner svijeta i da je pitanje evolucije i dalje otvoreno” nikoga normalnoga ne treba čuditi.

Kao što ne čudi ni rasprava o Šustarovim znanstvenim kompetencijama u koju su se na portalima i društvenim mrežama uključile tisuće “stručnjaka” za biološka, kozmološka i filozofska pitanja.

No, ono što čudi, a dijelom i zabrinjava, jest činjenica da su se, očito samo na temelju novinarkine prezentacije jednoga “izvornoga znanstvenog rada”, u “hajku” na svog kolegu uključili i pojedini znanstvenici fizičari, tražeći ni manje ni više nego – njegovu ostavku! (Doduše, bilo bi možda i gore ako su “sporni” članak i sami pročitali, pa ovako reagirali).

Na stranu činjenica da je u pitanjima filozofije znanosti Šustar, po svojim referencama, vjerojatno stručniji od svojih kolega fizičara-kritičara; na stranu čak i to da je kao molekularni biolog vjerojatno stručniji i na temu teorije evolucije (koja uopće nije niti bila tema “spornoga” rada, ali se njome bavio, primjerice, kad je u sklopu jednoga projekta tražio “evolucijsko objašnjenje antisocijalnog poremećaja osobnosti i psihopatije”); no otkad se to znanstveni članci i argumenti (makar ih se i smatralo pogrešnima!) pobijaju medijskim istupima, “hajkom” i pozivima na ostavku?!

Ako smo, po pitanju “političke i opće javne komunikacije”, već i izgubili sve moguće kriterije, netko bi se s pravom mogao upitati: nisu li se barem priznati znanstvenici u stanju držati uhodanih pravila akademske argumentacije i komunikacije?!

Očito je bilo potrebno ministra Šustara prikazati kao čovjeka koji “ne priznaje teoriju evolucije” te, tako “nazadan”, “zadrt” i “opasan”, nije prikladan za tako važnu funkciju

Želiš li, kao znanstvenik, pobiti neku tezu kolege znanstvenika, barem je to “lako”: napišeš drugi znanstveni rad i, prođe li on potrebne recenzije, bit će objavljen u nekom priznatom stručnom časopisu. No, ne radi se ovdje ni o kakvoj znanosti i obrani znanstvenih teza i istina, nego o njenoj najobičnijoj ideologizaciji.

Očito je bilo potrebno ministra Šustara prikazati kao čovjeka koji “ne priznaje teoriju evolucije” te, tako “nazadan”, “zadrt” i “opasan”, nije prikladan za tako važnu funkciju.

A ako će u toj “hajci” “stradati” i sama znanost kao takva – jer su autonomija znanosti i sloboda znanstvenoga istraživanja i izražavanja teško dosegnute civilizacijske vrijednosti – ništa zato! Borba za vlastitu ideologiju (makar i prekrivena plaštem “znanstvenosti”) nema cijenu!

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

    •  Metode koje s kršćanstvom nemaju ama baš nikakve veze
    •  Diletantizam don Grubišića

> Svi tekstovi ovog autora