Ugroženi Tigar optužen za veleizdaju

Tigrovi, najveće mačke na svijetu. Žive pretežno u Sibiru i azijskim džunglama. Ovi grabežljivci kojih, vele stručnjaci, ima čak devet podvrsta nekim čudom nađu se i na hrvatskim trajektima, pa okruženi automobilima, turistima i znatiželjnicima s kamerama završe u prilozima središnjih dnevnika. Onda o njima k’o zaštićenoj vrsti govore veterinari i ljubitelji divljih zvjeri zgroženi tretmanom kakav dobivaju kod ”privatnih” vlasnika zooloških vrtova…

Znalci, pak, govore kako ih je više po zoološkim vrtovima nego u prirodi, na slobodi. U prijevodu upitan je opstanak tih opasnih, velikih mačaka od kojih Kinezi rade popularne pripravke za kostobolju, kao uostalom i mnogih drugih životinjskih vrsta. Ugroženi su!

No tigrovi s trajekata, znate oni koje u tajnosti drže ljubitelji divljih zvijeri po vlastitome dnevnim boravcima, kao i oni smljeveni u mast intenzivna mirisa s uputstvom na kineskome pismu, nisu jedini tigrovi u Hrvata.

Nova vrsta piše se velikim slovom. Ima nepunu trideset i jednu godinu. Nije se mogla sresti po azijskim džunglama, jer je nastala na asfaltu, u osvit Domovinskog rata, u bazi Rakitje.

Ubrzo po rođenju iz stotinjak Tigrova odabranih za posebne namjene nastala je čitava brigada – ona Zbora narodne garde. Bilo ih je posvud od Pakraca, Plitvica, Varaždina, Bjelovara, Maslenice, Velebita pa sve do Cavtata i Dubrovnika. Sve pod motom: ”Za Hrvatsku kao tigar!”

Zvijer su nosili kao amblem na svojim maskirnim uniformama. Poginulo ih je 367, ranjeno 1.711, mnogi teško i nepopravljivo, pa i danas nose svoju invalidnost stečenu dok su još bili golobradi mladići. Mnogi su završavali po logorima, iza rešetaka baš kao jadničak snimljen na trajektu Split – Hvar, kojim se danas bavi državni inspektorat.

Kadar snimanje, bez crvene lampice i onoga za film uobičajenoga upozorenja: ”Pazi, snima se!” veterani su ponovili. Ovog puta ”žrtva” nije bio tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik Zoran Milanović, već nekadašnji njihov pripadnik

Lani, na tridesetu obljetnicu osnutka Tigrovima su se mediji bavili iz potpuno drugih razloga. Slavila se njihova predanost i hrabrost. Preživjeli su se prisjećali bitaka, poginulih i ranjenih prijatelja dok im se na rukavima opeglanih maskirki šepurila najveća mačka na svijetu, opasna za svakoga tko joj se previše približi.

Ovog, pak, ljeta, neposredno pred rujansku 31. obljetnicu osnutka, ”najopasnijim mačkama na svijetu” mediji se bave manje zbog neosporno slavne prošlosti, već više zbog neslavne sadašnjosti.

Kadar snimanje, bez crvene lampice i onoga za film uobičajenoga upozorenja: ”Pazi, snima se!” veterani su ponovili. Ovog puta ”žrtva” nije bio tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik Zoran Milanović, već nekadašnji njihov pripadnik. Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i sam je Tigar. Optužen za veleizdaju znači ugroženi Tigar?

Da, ugrožen snimanjem. Onakvim kakvo su svojevremeno priuštili i Zoranu Milanoviću dok im je, ne znajući za uključeni mikrofon, pričao o očuhu svog oca. Sad već vrlo poznatome didi ustaši, za kojeg mu se preudala baka.

Tad se nad Milanovićem zgražala hrvatska i ina javnost, jer se s nekim tko mu nije ni rod ni porod, dodvoravao ”šatorašima”. Protivnicima koji su i njega i njegovoga ministra Freda Matića doslovno ugrožavali plinskim bocama i kampiranjem pred Ministarstvom.

Riječ je, dakle, o nedavnome sastanku Organizacijskog odbora za obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu, održanome nakon što je Sabor izglasao Zakon o civilnim žrtvama rata, kojim su određena prava stekli i srpski civili iz Krajine.

Na skupu su bili predstavnici čak 44 udruge branitelja proizišle iz Domovinskoga rata, kad se na kraju za riječ javio Ilija Vučemilović, nekadašnji pripadnik Tigrova, baš kao i Tomo Medved, i takvu odluku hrvatskoga Sabora nazvao veleizdajom.

Ova dvojica Tigrova, i Vučemilović ali i Medved, tek da podsjetimo, zdušno su prosvjedovali i bili protiv ministra u Vladi Zorana Milanovića – Freda Matića zbog zalaganja oko krajinskih civila.

Ugrožena vrsta smo mi. Građani. Svi koji pristajemo na obmanu i privid da se mijenjati mogu oni koji nas trideset godina vode u propast. Oni koji nas ovom zvjerinjaku medveda i tigrova trpaju u ”kaveze” siromaštva uz stare priče o pobjedi i uvijek nove izgovore za nesposobnost i lopovluk, što se kreću u rasponu od ratne ugroze, financijske krize pa sve do pandemije

Medved je na ministarskoj funkciji ”evoluirao”, dok se Vučemilović, ako je suditi prema snimci koja je došla u javnost, i dalje ”poput tigra” bori za suprotno i takav stav zastupnika smatra ni manje ni više nego veleizdajom spram hrvatske države i njezinih branitelja. Štoviše potpredsjednika Vlade, svog ratnog kolegu i sadašnjeg ministra, optužio je kako nema srama (”Mene je sram, a znam da vi srama nemate!”).

Koji dan kasnije uslijedile su osude dijela braniteljskih udruga zbog nenadanog Vučemilovićevog ispada, istupa koji nije promjenu mišljenja i stavova htio prihvatiti kao ”civilizacijski istup” Medveda, ali i svojih nekadašnjih suboraca koji su šutjeli o tome.

Kako bilo da bilo, priča je stara koliko i čovječanstvo. Može ju se sažeti u onim svima poznatima kako ”dželatima uvijek ponestane žrtvi” pa posežu za onima iz vlastitih redova.

Ja isto teško mogu povjerovati u civilizacijski iskorak ili, pak, u činjenicu da su isti koji su nosili plinske boce i radili o glavi Fredu Matiću, u nekoliko godina toliko napredovali da mogu shvatiti kako civilne žrtve rata, baš zato jer su civili, ne smiju i ne mogu biti dijeljeni prema nacionalnosti.

Da je to stvarno tako, osude i isprike bile bi upućene i Matiću i Milanoviću, jednome zbog šatora i prijetnji, drugome zbog nedopuštenog snimanja.

Kadar veleizdaja, drugi put? Ma ne, naivno je to! Sve dok pravo na osudu i ispriku udruga imaju samo moćni, oni od kojih ovise privilegije branitelja, mi imamo pravo na nevjeru i sumnju u njihov civilizacijski pomak.

Ugrožena vrsta smo mi. Građani. Svi koji pristajemo na obmanu i privid da se mijenjati mogu oni koji nas trideset godina vode u propast. Oni koji nas u ovom zvjerinjaku medveda i tigrova trpaju u ”kaveze” siromaštva uz stare priče o pobjedi i uvijek nove izgovore za nesposobnost i lopovluk, što se kreću u rasponu od ratne ugroze, financijske krize pa sve do pandemije…

Opstanak velikih zvijeri u Hrvatskoj i nadalje nije upitan!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora