novinarstvo s potpisom

Vlatko Silobrčić
U svojim nastojanjima da sakupi mišljenja stručnjaka o pojedinim društvenim djelatnostima, novinar Domagoj Novokmet je napravio i nešto što je nazvao ”Dijagnoza hrvatske znanosti”. Njegova se dijagnoza temelji na dijelovima razgovora koje je o tome imao u nekoliko mjeseci s pojedincima iz akademske zajednice u RH.
Pažljivo sam poslušao što su imali reći kolegice i kolege koje se bave znanošću, visokim obrazovanjem i djelovanjem hrvatske akademske zajednice. Gotovo sve što sam čuo mogao bih potvrditi i iz vlastitog iskustva djelovanje u toj zajednici (od 1955.).
I sam sam pokušao nešto reći o pitanjima koja su pojedini kolegice i kolege isticali u svojim razgovorima s novinarom Novokmetom. Osim što sam o tome govorio javno u prigodama koje sam imao, o tome sam napisao digitalnu knjigu pod naslovom O ZNANOSTI U HRVATSKOJ.
Tu knjigu povremeno dopunjam svojim pisanim prilozima.
Tako sam relativno nedavno u nju uvrstio jedan tekst o kriterijima za napredovanje u akademskoj zajednici u RH (str. 118), a drugi o šutnji te zajednice (str. 123). Oba su teksta prije bila objavljena: jedan na portalu Telegram.hr, a drugi u Ideje.hr.
Onaj u Telegramu trajao je samo koji dan. Ne mislim da je za to krivo uredništvo Telegrama. Ono uređuje portal prema interesu čitatelja. Ali, upravo se po tome vidi koliko je znanost i visoko obrazovanje (dalje ZiVO) važno javnosti u RH. Nažalost takva se ocjena važnosti svakako treba primijeniti i za one koji su odgovorni za tu djelatnost, pa taj simptom treba uzeti u obzir pri dijagnozi znanosti u RH.
Kako sam u odjeljku iznad dao podatke o tekstovima koje sam dodao u svoju digitalnu knjigu, ovdje mogu samo dati glavne zaključke od kojih bi želio krenuti dalje u raspravu o znanosti u RH.
U tekstu o šutnji zaključio sam da se šutnja hrvatske akademske zajednice ne može ničim suvislim opravdati. Jedini je mogući zaključak da velikoj većini hrvatske akademske zajednice odgovara stanje u ZiVO u RH. Čini se, dakle, da su zadovoljni stanjem djelatnosti kojom se bave i da ne treba ništa mijenjati.
U tekstu o Kriterijima za napredovanje zaključio sam kako je oslanjanje na scientometrijske pokazatelje pri ocjenjivanju pojedinaca veoma opasno, osobito ako se njime bave osobe koje narav tih pokazatelja ne razumiju, ili o njima znaju veoma malo.
Zato je moj zaključak u tekstu bio da je jedini prihvatljiv način ocjenjivanja znanstvenika i ustanova u znanosti onaj koji se temelji na nepristranoj ocjeni kompetentnih kolega.
Zato je moj glavni zaključak da takvu ocjenu ne možemo očekivati u maloj akademskoj zajednici kakva je hrvatska, te da se za nju valja osloniti na međunarodnu recenzije.
I dalje ostajem pri tome mišljenju, a nažalost, nitko se nije našao da mi u tome javno protuslovi. Čuo sam za jedan usputni trač koji se može svesti na: ”Pusti ga, on je ishlapio.” Pozivam kolegu koji je to izjavio da mi javno predoči argumente za svoju tvrdnju, inače ću ga jednostavno upisati u ljepitelje etiketa, i nazvati jednim od pripadnika akademke zajednice RH kojima je bolje nego što zaslužuju.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
















































