Zar su biskupi sada i ginekolozi?!

Nisam vjerovala vlastitim ušima ni očima – iako znam da nema te gluposti koju netko neće počiniti. Biskupi tu nisu iznimka – Hrvatski kongres forenzičke ginekologije pod visokim pokroviteljstvom dvaju biskupa (Josip Bozanić i Vlado Košić)???

Dvojica će možda i ”stručno” raspravljati o stvarima o kojima ”stari dečki” mogu imati – u najboljem slučaju – tek teorijsko znanje. Do sada mi nije bilo poznato da su dvojica biskupa po svojoj teološkoj specijalizaciji etičari, stručnjaci za moralnu teologiju – no, nema veze: razglabat će o majčinstvu pod geslom ”I ja sam imao majku”. To da se ni jedan od njih nije ”proslavio” kao teolog, ni u svojoj domovini, ni u među narodnoj teološkoj javnosti, zacijelo ne smeta organizatorima: Glavno da su 1. muškarci, 2. visoki crkveni dostojanstvenici, 3. snagom kanonskog prava ovlašteni predsjedavati katoličkom sveučilištu.

Drugo: Zašto se na stručni medicinski kongres uopće mora pozvati biskup da preuzme visoko pokroviteljstvo – biskup(i) i Predsjednica države? Živio savez trona i oltara! Ta Sveta alijansa će kongresu zacijelo podariti autoritet i podići ugled svim sudionicama i sudionicima!?

Ne treba u svakom zajedničkom nastupu Don Camilla s Peponeom odmah vidjeti avet teokracije, no ipak postoji tanka ”crta razgraničenja” gdje sveprisutnost klera graniči s neukusom. Ta što biskupi (generalno, a dotična dvojica specijalno) mogu pridonijeti kongresu?

Nisam vjerovala vlastitim ušima ni očima – iako znam da nema te gluposti koju netko neće počiniti. Biskupi tu nisu iznimka – Hrvatski kongres forenzičke ginekologije pod visokim pokroviteljstvom dvaju biskupa (Josip Bozanić i Vlado Košić)???

Stručno ništa, no odaslat će signal, ženama nimalo dobrodošao: Zbor muškaraca u poodmaklim godinama inzistira na meritumu i kani i dalje suditi o najintimnijim pitanjima, kao što su to činili otkad biskupi s papom na čelu vrše vrhovno naučavanje o pitanjima vjere, morala i discipline (podjednako crkvene kao i javne).

Ta biskupi su se u listopadu 2015. oglasili na Vanrednoj biskupskoj sinodi o braku i obitelji (i o svemu što bračni i obiteljski život donosi sa sobom, s posebnim osvrtom na kontracepciju).

Još uvijek je na snazi nesretna enciklika pape Pavla VI., ”Humanae vitae” iz 1968. godine: Tada je kružila uzrečica: ”U Moskvi ne znaju ništa, ali razumiju sve. U Rimu se sve zna, no ne razumiju ništa.” Ne razumiju ništa zato što ne žele razumjeti – a zašto i bi? Oni mogu disciplinirati, to i čine i to im je dovoljno.

Biskupi i znanstvena teologija – to su dvije sasvim odvojene, različite, gotovo nespojive, nerijetko neprijateljski suprotstavljene stvarnosti. Biskupi je uvažavaju samo kao ancilla njihovog autoriteta.

Konkretno: kako će se u okviru Hrvatskog katoličkog sveučilišta suvislo raspravljati o pitanjima iz reprodukcijske medicine kad je katolik, vjernik, katolički intelektualac, katolički istraživač dužan držati crkvenog naučavanja – a crkveno naučavanje je enciklika ”Humanae vitae”, donesena 1968. godine na šok katoličkog svijeta i kao nečuvena provokacija medicinskom istraživanju; kada su njezinu obvezatnost potvrdili papa Ivan Pavao II. te Izvanredna biskupska sinoda 2015. godine bez obzira na to što je toj enciklici dokazivana nestručnost i nakaradnost crkvenog naučavanja, bez obzira na to što je već odavno ”mrtva”?

Konkretno: kako će se u okviru Hrvatskog katoličkog sveučilišta suvislo raspravljati o pitanjima iz reprodukcijske medicine kad je katolik, vjernik, katolički intelektualac, katolički istraživač dužan držati crkvenog naučavanja – a crkveno naučavanje je enciklika ”Humanae vitae”, donesena 1968. godine na šok katoličkog svijeta i kao nečuvena provokacija medicinskom istraživanju; kada su njezinu obvezatnost potvrdili papa Ivan Pavao II. te Izvanredna biskupska sinoda 2015. godine bez obzira na to što je toj enciklici dokazivana nestručnost i nakaradnost crkvenog naučavanja, bez obzira na to što je već odavno ”mrtva”?

Vjernice muku muče s takvim crkvenim naukom ili – mnogo češće – ignoriraju ga ili čak okreću leđa Crkvi. ”Humanae vitae” je, kao što joj je prognosticirano, ”tiho umrla”. Naime, u Crkvi vrijedi: ”Senatus non errat,…..” – a griješi li, ne priznaje pogrešku kako se ne bi shvatilo da se je pogriješilo.

Dakle, biskupi se moraju držati te nesretne enciklike, a time je svakom istraživanju, svako propitkivanju, sumnjama i ogradama unaprijed suđeno. Presuđeno je time i etosu svakog sveučilišta – slobodi naučavanja i istraživanja.

Teologija, teološka etika u medicini ima svoje mjesto – daleko od toga da joj to spočitnem – pod uvjetom, dakako, da joj je dana sloboda u interdisciplinarnom istraživanju pronalaziti odgovore na pitanja s kojima se suočavaju ne samo istraživači i teoretičari nego i liječnici ”praktičari” u kliničkoj svakodnevnici.

Uoči pluralizacije životnih stilova u suvremenom društvu njoj se postavlja zadatak ponuditi etičke kriterije za odluke o primjeni i izboru medicinskih postupaka. Takva je pomoć medicinskoj struci i nužna, pa vjerujem da je i poželjna. Funkciji ”nove evangelizacije” sekulariziranog društva teološka etika služi tek posredno; nipošto nije pozvana pridonositi učvršćivanju biskupskog autoriteta među ljudima koji od biskupa ne očekuju suvisle ”recepte”.

Katoličko sveučilište je problematičan hibrid – uvijek razapeto između diktata crkvenog naučavanja i etosa svakog sveučilišta – slobode nauke i istraživanja. Nadređena instanca mu je po kanonskom pravu mjesni biskup.

Budući kongres organiziraju Hrvatsko katoličko sveučilište i katolički liječnici. Bit će zanimljivo saznati kako će predavači ”kormilariti” između profesionalnih postulata s jedne strane i obaveze svakog vjernika-katolika da se drži crkvenog naučavanja s druge.

Hoće li ”katolički liječnik” biti dovoljno hrabar, bez obzira na ”visoko pokroviteljstvo”, ostati vjeran istraživačkoj etici i hoće li se moći oduprijeti napasti škiljiti na opasnost da bi mogao ostati bez katedre na Katoličkom sveučilištu? Hoće li se morati opredijeliti između lojalnosti Crkvi i svojeg ljudskog i znanstvenog integriteta?

Hoće li ”katolički liječnik” biti dovoljno hrabar, bez obzira na ”visoko pokroviteljstvo”, ostati vjeran istraživačkoj etici i hoće li se moći oduprijeti napasti škiljiti na opasnost da bi mogao ostati bez katedre na Katoličkom sveučilištu? Hoće li se morati opredijeliti između lojalnosti Crkvi i svojeg ljudskog i znanstvenog integriteta?

No, dajmo šansu kongresu: možda iznjedri po koju spoznaju za koju će se moći reći da je plod sustavnog razmišljanja na čvrstim temeljima, bez utjecaja – odnosno koja nije proizvod nametnutih želja i diktata sa strane, to jest od ”visokog pokroviteljstva”.

Ne računam na mnogo razumijevanja za žene i ”ženske probleme” ni kod predavača ni kod ”visokog pokroviteljstva”. Vjerojatno je čak i papa Franjo svjestan da se od episkopata i klera ne može očekivati mnogo praktične pomoći – i zato apelira i poziva, potiče i hrabri ljude, pojedince, svakog i svaku da sam/sama preuzme odgovornost.

    •  Vrijedi li još uvijek Si vis pacem, para bellum?
    •  Homilija ostaje zabranjena laicima obaju spolova
    •  Papa na ''pristaništu sramote'' – Remigracija, da ili ne
    •  Papina opomena aktualnim neprijateljima mira
    •  40. godišnjica Černobila. Svijet čeka na poruku Lava XIV.
    •  Godina pontifikata pape Leona XIV. – Lav zna pokazati zube
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje – nasljeđe za budućnost
    •  Otpor redovnica crkvenim vlastima iz drugog kuta gledanja
    •  Pravednost, a ne pomirba s nepravednostima
    •  San i čežnja – Čvrsta ruka i diktator

> Svi tekstovi ovog autora