autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Zoran Đinđić: I filozof i političar (2)

AUTOR: Latinka Perović / 14.05.2018.

Zoran Đinđić

Neophodno je strpljenje i naporan rad.

Zoran Đinđić, 2000.

* * *

Zoran Đinđić je za tri godine (1971–1974) završio studije na grupi za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Iako su njegov talenat i filozofska radoznalost bili rano uočeni, a uz to je bilo poznato da je, osuđen uslovno na godinu dana, teško dolazio do posla, akademska sredina mu nije otvorila vrata.

O tome Zoran Đinđić nije nikada govorio. Ali je, govoreći o drugima sa istim iskustvom, faktički opisao i svoj položaj.

Đinđić im je prebacivao što su generacije svojih studenata, uključujući i njegovu, držali “u duhovnom marksističkom getu”, lišavajući ih naročito uvida u nasleđe evropskog liberalizma

U nekrologu svome gimnazijskom profesoru filozofije u IX beogradskoj gimnaziji Milanu Kovačeviću, pod čijim je uticajem bio, napisao je: “Prvi pokušaj (Milana Kovačevića – L.P.) integrisanja u filozofski Beograd nije uspeo.

Tu je počela da se nazire dijalektika koja će obeležiti njegovu kasniju akademsku karijeru. Intelektualna svojeglavost, nagon na autonomiju i animoznost prema grupama, školama (starim i novim) klasicima, Milan Kovačević je branio po cenu institucionalnog marginalizovanja.

Ono mu je na trenutke teško padalo, ali u njegovoj moći nije bilo da bira: svoju prirodu nije mogao poreći, a eventualni institucionalni patroni posedovali su često šesto čulo za nepoželjnu individualnost. (Podv. L.P.)

U citiranim rečima Zorana Đinđića ogleda se sudbina onih intelektualaca u Srbiji – i to u toku čitave njene novovekovne istorije – koji su zbog svog individualizma, sa stanovišta dominantnog kolektivizma, po definiciji bili neželjena elita.

Zoran Đinđić je njen izrazit pripadnik.

Studije Zorana Đinđića protekle su u ozračju marksizma ne samo kao službene doktrine već i kao najuticajnije filozofske škole. Njegovi profesori bili su po samodefiniciji marksisti. “Kritičari svega postojećeg”, oni nisu preispitivali fundamente teorije: ona je za njih ostala bezalternativna.

Đinđić im je prebacivao što su generacije svojih studenata, uključujući i njegovu, držali “u duhovnom marksističkom getu”, lišavajući ih naročito uvida u nasleđe evropskog liberalizma.

Ono mu je na trenutke teško padalo, ali u njegovoj moći nije bilo da bira: svoju prirodu nije mogao poreći, a eventualni institucionalni patroni posedovali su često šesto čulo za nepoželjnu individualnost (Podv. L.P.)

Odbacujući staljinističku varijantu marksizma, oni su istovremeno odbacivali kao alternativu građansko društvo i liberalizam.

Vraćajući se mladom Marksu, odnosno izvornom marksizmu, težili su humanijoj varijanti u suštini sovjetskog socijalizma. Kada je stvarnost krajem prošlog veka razbila njihov teorijski okvir, oni su to jednostavno prećutali, ostavljajući nejasnim pitanje svog stvarnog teorijskog identiteta.

Odlazak Zorana Đinđića u Nemačku na doktorske (1977–1979), a zatim postdoktorske studije (1980–1982) imao je ključni značaj za njegovo teorijsko sazrevanje. U svakom slučaju, svoja dalja filozofska interesovanja “morao je”, kako kaže Novica Milić, “da razvija po strani od atmosfere u kojoj je sazrevao, a naročito od političkog stanja u zemlji…”.

(Nastavlja se).

(Prenosimo iz beogradskog tjednika Novi magazin).

Još tekstova ovog autora:

• Zoran Đinđić: I filozof i političar (7)
• Zoran Đinđić: I filozof i političar (6)
• Zoran Đinđić: I filozof i političar (5)
• Zoran Đinđić: I filozof i političar (4)
• Zoran Đinđić: I filozof i političar (3)
• Zoran Đinđić: I filozof i političar (1)

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: FELJTON
Oznake: Beograd, dijalektika, elita, filozof, građansko društvo, Latinka Perović, liberalizam, Milan Kovačević, Novica Milić, političar, Zoran Đinđić

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".