autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

10. obljetnica Prometeja: Platforma za kritičku refleksiju

AUTOR: Prometej / 08.04.2021.

prometejSelvedin Avdić, književnik i novinar:

Prometej slavi desetogodišnjicu postojanja u najteže vrijeme za opstanak medija u Bosni i Hercegovini.

U ratu se pokazalo da granate ne mogu razoriti redakcije niti ih mogu oslabiti nedostatak struje, vode i hrane. Čak i u takvim, najtežim uslovima rada, napisani su neki od najboljih novinarskih tekstova u istoriji ovdašnjeg novinarstva. Novinari su pisali o najtežim temama, između ostalih o ratnim zločinima unutar Sarajeva pod opsadom i to dok su naoružani počinioci još uvijek slobodno hodali gradom.

Dok su novinari branili čast društva, političke stranke su polako uzgajale svoje tajkune da bi ovi nakon prestanka rata pokupovali preživjele medije. Njihovu uređivačku politiku odmah su prilagodili vlastitom načinu poslovanja. Šta taj način podrazumijeva?

Prije svega, manjak svih skrupula, nedostatak empatije i spremnost na laž i kriminal (što su neophodne osobine svakog uspješnog ratnog profitera). Tajkuni i njihovi politički zaštitnici od svojih uposlenika traže da slijede njihovu poslovnu strategiju – ako se činjenice ne slažu sa direktivama, to gore po činjenice; nema vremena da se sasluša i druga strana, jer vrijeme je novac.

Za medije je cenzura mnogo ubojitija od granata. Kod nas je najprisutniji njen najmaligniji vid, samocenzura, koja se najteže ukida. Jer, cenzura nestaje onog momenta kada se ukine cenzorsko tijelo, a samocenzura zahtijeva ozdravljenje društva.

U takvoj atmosferi portal Prometej slavi prvu deceniju. Redakcija je okupila hrabre autore i autorice, spremne da se suprotstave vladajućem mišljenju i da ponude drugačija viđenja. Što se mene tiče, to je jako važno, jer i dalje smatram da je dijalog jedini izlaz za Bosnu i Hercegovinu. Vidimo dokle nas je dovela isključivost. Sretno i dalje!

Drago Bojić, bosanski franjevac, publicist:

Portal Prometej pripada onom iznimno malom broju medija u BiH i na južnoslavenskom području koji se nisu utopili u opće medijsko mediokritetstvo. U vremenu kad i javni medijski servisi, a pogotovo mnoštvo privatnih medija, funkcioniraju kao zagađivači stvarnosti i kao promotori društveno-političkog idiotizma, ovaj portal ostaje vjeran postulatima novinarske etike i uspijeva se izdići iznad medijske kaljuže u kojoj tavori većina ovdašnjih medija.

Portal Prometej se u prvih deset godina svoga postojanja profilirao kao oaza kritičkog i slobodnog mišljenja i kao ozbiljan medij koji se bavi relevantnim društvenim temama. Za razliku od većine medija koji se prilagođavaju državnim, etničkim i vjerskim ideologijama, ili se potčinjavaju tržišnoj logici i ekonomskim interesima, portal Prometej ne pristaje na ideološko tutorstvo i destruktivni medijski pragmatizam, razobličuje svetinje konvencionalnih i društveno poželjnih obrazaca mišljenja, i tako ostaje dosljedan sebi i istini.

Riječ je o mediju koji od svog osnivanja ne igra na centralnom medijskom terenu, koji izaziva nelagodu zbog svoje neprilagođenosti i koji s medijskih margina ukazuje na zablude i iluzije društva. Na taj način, bez prilagođavanja, ugađanja i pokoravanja, portal Prometej štiti vlastitu autonomiju, slobodu mišljenja i dostojanstvo pisane riječi.

Amir Brka, pjesnik, prozaist i kulturni historičar, Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj:

Proklamirajući angažman za laičku državu i sekularno društvo, portal Prometej je nedvosmisleno i odvažno (u skladu sa svojim imenom) oglasio vlastiti revolucionarni aktivizam.

Živimo, naime, u vremenu u kojem su poništeni gotovo svi emancipatorski dosezi 20. stoljeća, u dobu ustremljenom ka potiranju tekovina Francuske građanske revolucije kao, zapravo, konačnom cilju hegemonih društvenih snaga.

U slučaju Bosne i Hercegovine, na toj se osnovi formirao klerikalni komunitarizam koji se ispostavlja ključnim agensom sveopće društvene divergencije i etnizacije teritorije, potom i kao snop energija koje zemlju neminovno vode u disoluciju, a pri tom su potpomognute općom destrukcijom koja dominira današnjim svijetom. Stoga se raspad bosanskohercegovačke države čini nezaustavljivim, a to bi neminovno značilo novi i, sasvim sigurno, još užasniji ratni pokolj.

Zato je prostor za otpor ovim tendencijama jasno identificiran navedenim stavom ovoga portala, jer se nukleus naše propasti i začinje upravo u delaicizaiciji i desekularizaciji što vodi u predmodernost, u retradicionalizaciju i refeudalizaciju, u obnovu i produbljenje samoskrivljene nezrelosti

Utopijska je Prometejeva pretenzija, nesumnjivo. Ali, šta je drugo preostalo onome što nije pristao na imunitet krda koji se plaća “najužasnijom cijenom: potpunom imobilizacijom svih ljudskih potencijala, ubijanjem nade i zabranom utopije”, čime je “negirana sama bit čovjeka, kao jedinog bića mogućnosti, odnosno revolucionarnog (što znači stvaralačkog) bića prakse, dakle i čovjek kao slobodno biće” (M. Kangrga & S. Blagus).

Međutim, Prometej se već cijelo desetljeće održava u svojoj misiji, postajući “utočištem” za eminentne, kao i za mlađe slobodnomisleće autore koji, slijedeći naum uredništva, čine ovaj medij uzornim horizontom slobode i odgovornosti, u kojem se ne zbivaju isključivosti niti manipulacije što dolaze sa rigidine desnice ili sa lažne ljevice…

U svemu, čast mi je što sam prihvaćen kao (povremeni) suradnik Prometeja.

Nihad Hasanović, književnik:

Kao mjesto gdje se susreću politika, književnost i nauka, Prometej igra važnu ulogu na bh. medijskoj pozornici. Biti neprestano zapljuskivan informacijama nije bogzna kakva sreća. Ako ih gutate zanemarujući pravila logike i glas razuma, haos u glavi je zagarantovan.

Već dugi niz godina Prometej uči čitaoce da zbivanja u aktuelnoj politici ne uzimaju zdravo za gotovo. Da ih procjenjuju oslanjajući se na činjenice i riznicu naučnog i humanističkog znanja. A put prema tome su njegovi dobro promišljeni i analitični tekstovi. Mnogi od njih su zapravo eseji koji pretresaju našu političku grotesku, podrivaju religijske dogme i opominju da je za demokratiju najštetnija društvena letargija.

Miljenko Jergović, književnik:

U gradu u kojem sam se rodio postoje za mene dvije sigurne kuće. Druga je Polis, prva je Prometej. Tamo se, u slučaju potrebe, a potreba ne pita, nego se neočekivano javlja, uvijek mogu slobodno i bez puno pitanja skloniti. Da nije njih, a naročito da nije Prometeja, morao bih pripaziti da budem nevidljiv – poput žene muža pijanca i nasilnika, koja nevidljivo posluje oko štednjaka – ili bih se morao definitivno i simbolično iseliti iz misli o Sarajevu, tako što bih sklanjao glavu od svega živog što stiže iz moga rodnog grada.

Zahvaljujući Prometeju, tamo me još pomalo ima. I bit će me, pretpostavljam, dok god bude Prometeja. Tojest, dok bude upornosti Franje Šarčevića i njegovih u održavanju nečega što nikad, kao ni bilo koja sigurna kuća na svijetu, nije imalo podršku javnosti i što je njemu, Franji, oduzimalo dragocjeno privatno vrijeme, vrijeme od porodice, od stručnog napretka i od matematike. Održavajući Prometej, tu moju sigurnu kuću, on je oduzimao od vlastitog života, i ulagao u nešto što mu se nikad neće vratiti. Kako na ovom, tako ni na onom svijetu.

To je sasvim privatna, u ovom slučaju važnija, strana Prometeja. Važnija je zato što ovo mjesto nije sigurna kuća samo za mene, nego i za brojne druge izopćenike, osamljenike i manjince, za tolike drukčije, kojima je sigurna kuća u Prometeju još važnija i sudbonosnija nego meni. Prometej je sigurna kuća za ljude koji svakodnevno zanoće i osvanu u Sarajevu, i čije prisustvo nije nimalo simbolično.

Ona druga strana, javna i informativna, tiče se bezbrojnih važnih tekstova, uglavnom esejističke ili analitičke naravi, objavljenih u ovih deset godina. Ali tiče se i nečega što je, opet, čini mi se, važnije: preko Prometeja upoznao sam niz novih autora, upratio sam mnoštvo imena koja mi ranije nisu bila poznata, i bio sam u prilici pratiti njihov intelektualni i spisateljski razvoj. Prometej je bio i ostao platforma za održavanje vlastite čestitosti i za učenje pisanja kroz čestitost.

Hvala vam na svemu ovom.

Ivan Lovrenović, književnik:

U kaljuži bosanskohercegovačkih internetskih medija, Prometej se pojavio kao intelektualno i etičko svjetlo, i takav ostao do danas, ne pokazujući znake umora ni odustajanja, što je u vladajućim čovjek-čovjeku-vuk prilikama već samo po sebi vrijedno divljenja i svake podrške.

Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu:

Prometeju upućujem najsrdačnije čestitke u povodu deset godina rada. Ne smijemo zaboraviti da se taj rad odvija u gotovo nemogućim uslovima za kritičko mišljenje. Ovdje izuzimam poslovično antiintelektualnu klimu zemalja na brdovitom Balkanu. To je nešto što se podrazumijeva.

Želim reći da Prometej djeluje u vrijeme obnavljanja nacionalističkog narativa i aspiracija u BiH i njezinom okruženju začinjeno globalnom ekonomskom krizom kada se znatno stabilnije demokratije počinju tresti pod napadima identitetskih jurišnika. Prometej te tendencije blagovremeno detektira, ukazuje na opasnosti i pokušava ponuditi razumljivi narativ kako se sve to što je naizgled različito i protivrječno u konačnici uklapa. To je važna karakteristika Prometeja.

On nudi preglednost i perspektivu cjeline koju smo pod imperativima senzacija, afera, brze smjene najrazličitijih događaja pod čime puca obično novinarstvo, izgubili. I to je ono opasno danas – teško je ustanoviti nit smisla što nas sve skupa čini ranjivim i podložnim svakojakoj manipulaciji.

Prometej je jedan od rijetkih portala u BiH koje možemo nazvati platformom za kritičku refleksiju. Zašto je to važno? Ne pripadam onima koji će na prvu reći kako nam je dosta riječi, teorije, te da nam trebaju djela. Problem nam je upravo nedostatak kritičke teorije, odnosno vokabulara pravih riječi koje će nam otvoriti naročitu perspektivu razumijevanja i pregleda cjeline.

Da bismo riješili matematički problem potrebna nam je formula. Slično tome, da bismo izašli iz političke krize potreban nam je vokabular koji će precizno imenovati stvari, a mi smo svjetlosnim godinama daleko od jednog takvog intelektualnog instrumentarija kojim bismo mogli napraviti precizne rezove. Ako je ovo neuvjerljivo što govorim samo pomislite šta se sve danas podrazumijeva kada kažemo recimo ”građanska opcija”, ”liberalna demokratija”, na kraju, sama ”demokratija”.

Koliko samo spektar različitih upotreba i značenja ovih pojmova na svakodnevnoj ravni određuje živote svih nas? Strah me je i pomisliti. Važne riječi je potrebno proizvesti, one se iskivaju kroz kritičke tekstove i rasprave, a važnom platformom za ovu sudbinsku raspravu koja traje nametnuo se Prometej.

Pavle Radić, publicista, Novi Sad:

U ovim globalno nesrećnim vremenima koja nisu od juče, u moru ljudske gluposti posredovane što klasičnim, što digitalnim sredstvima komuniciranja, u očajnom stanju regiona kojeg je poharala glupost i neodgovornost koje su preplavile javni prostor, pre koju godinu slučajno naletih na portal Prometej.ba.

Nisam očekivao bog zna šta, pomislio sam jedna u nizu egzibicionističkih ili manipulativnih platformi za lečenje kompleksa ili smišljene profitabilne propagande ništavila. Nakon radoznalog čitanja nekoliko ozbiljno naslovljenih priloga, stvar me zaintrigira pa malo po malo vremenom počeh čitati sve.

I prijatno se iznenadih kako uredničkom širinom u odabiru tekstova, njihovoj ozbiljnosti i nadasve – odsustvom površnosti i prostakluka, što je za ovdašnje prilike retka vrlina koja doduše ne povlači za sobom veliku popularnost i privlačnost za plasiranje komercijalnih reklama. A portal od nečeg mora da živi. Ali zato ovaj portal stiče ono čega ovde bolno manjka – poverenje ozbiljnih čitalaca koji na ovom portalu imaju pribežište od zadaha banalnosti u kojoj obitavamo, u kojoj se skoro davimo.

Ovakav kakav je, valjda će takav i ostati, portal je po mom mišljenju dragocen za više nego tužne prilike ne samo Bosne i Hercegovine, za drago mi Sarajevo koje na moju žalost kao da posrće, nego i za – ako smem da kažem – civilizacijski razvaljeni region u celini. Dakako i za brojnu dijasporu sa ovih prostora rasutu po svetu. Pored političkih (ne)prilika portal je otvoren i bogat brojnim kvalitetnim prilozima iz univerzalnih vrednosti kulture, umetnosti, nauke, teologije, istorije, običnog života ljudi.

Na kraju nešto lično. Kad sam pogledao impresum portala – ko ga uređuje i gde mu je adresa (selo Rumboci, Rama, ispod južnih padina Raduše) posebno sam se obradovao kad sam vidio da ga uređuje neko iz mog zavičaja (susedno selo Gornje Vukovsko, Vukovsko polje ispod zapadnih padina Raduše). Prijatno iznenađenje je bilo tim veće kad sam saznao o kakvom mladom čoveku je reč. Znam da mu pored profesionalnih obaveza od kojih živi, nije lako voditi brigu o ovakvom portalu.

Izdržati deset godina u našim prilikama na crti visokih etičkih zahteva u našim surovim uslovima, svojevrsni je podvig. Neka se tako drži i dalje, nema mu druge. I neka oko portala okuplja pametne ljude, pre svega iz BiH, njemu slične.

Edin Šarčević, profesor na Pravnom fakultetu u Leipzigu:

Saradnju sa portalom Prometej sam započeo juna 2014. godine, dobio sam prva dva pitanja za intervju. Počelo je kao uobičajena rekonstrukcija profesionalne biografije, a svako sljedeće pitanje me je suočavalo sa pripremljenim sagovornikom koji je imao precizne uvide u akutne probleme bosanskohercegovačke države i u moj akademski rad. Prvo nije bilo sasvim neobično, drugo je bilo i ostalo rijetkost u elektronskim medijima Bosne i Hercegovine.

To me je opredijelilo da nastavim suradnju, i kao autor, ali i kao ”nevidljivi suradnik” koji je u Prometej usmjeravao analize prikupljene u fundusu objava vlastitog portala.

Ovakva odluka nije bila slučajna. Temeljito pripremljen sugovornik je bio dobar signal da se radi o serioznom portalu, a pregled temata koji su se slagali po rubrikama dokaz da je aktivan socijalni angažman u kombinaciji sa intelektualnim poštenjem zahtjev koji uredništvo stavlja pred autore i pred publiku.

Ovdje se, i to mi je posebno važno, nije mogla pronaći natruha nacionalizma, prikriven ili jasno profiliran raspored političkih ideologema koje bi išle na ruku narodnjačkim partijama i njihovim zagovornicima u vjerskim zajednicama.

Ne mislim da toga u spektru elektronskih medija ne mora nikako biti, no mislim da je narodnjačka opcija kontaminirala medijski prostor do mjere nepodnošljivosti: u medijskoj obradi potreba ”konstitutivnih naroda” skoro da nije ostalo mjesta za analizu i dekonstrukciju nus-pojava vladavine u ime naroda, za prikaz intelektualaca koji od nje žive i projekata koji su BiH uspostavili u institucionaliziranu korupciju, socijalnu bijedu i demokratski primitivizam.

Konačno, nije ostalo mjesta za razvijanje svijesti o sadržaju i prednostima građanskog društva i njegovoj artikulaciji u bosanskohercegovačkim prilikama.

Prometej je ušao u ovaj jako sužen prostor i u njemu je ostvario širok i primjetan utjecaj. Njegove stranice dokumentiraju nedogmatsku kritiku etno-nacionalnog svjetonazora koja ne koketira s političkim partijama i ne poznaje bezgrešne i nedodirive. On zbog toga ne ulazi u spektar portala koji prate jedan politički obrazac i služe mu bez zadrške.

Prometej s pravom docira o političkoj i intelektualnoj etici, o gubicima orijentira u državi koja je vidno u slatkom zagrljaju demokratskog primitivizma i kao svevideći stražar opominje i disciplinira sve one koji javno djeluju i time koriste ili štete.

Deset godina od osnivanja svjedoči da je ovaj standard održan. Portal je uspio pored niza autora mlađe i srednje generacije osigurati prostor i za najbolje u generaciji zrelih autora.

Ovdje čitamo polemike i analize, eseje i intervjue koji ne ulaze u spektar klasičnog žurnalizma i ne mogu se naći na stranicama regionalnih magazina ili novina iako markiraju svoje vrijeme. Sve je dopunjeno sadržajima iz kulture u koje primjerice ulazi i fotografija, dakle spektar koji se rijetko susreće na jednom mjestu.

Ovo Prometej, kao bosanskohercegovački portal, čini jedinstvenim i prijeko potrebnim. Znam da nema nikakvih garancija da će se održati isti nivo i da se lični animoziteti i simpatije jednom neće pretvoriti u tekstualnu reakciju portala. No, i pod takvim rizikom, zbog ovih deset godina Prometeju treba poželjeti dvadesetogodišnjicu u istoj snazi.

***

Enver Kazaz, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu:

Moja saradnja s Prometejem traje godinama i održava me u krhkom uvjerenju da ima smisla pisati publicističke tekstove uprkos spoznaji da je to unaprijed izgubljen, sizifovski takorekuć, posao u društvu koje se iznutra destruiralo u svojim temeljnim vrijednostima. BiH kao podijeljena država i društvo, obilježeno nezavršenim ratom koji je s vojnog prebačen u političko i društveno polje postajući centrom tri etnička/nacionalistička simbolička imaginarija – nisu konteksti koji omogućuju djelotvoran intelektualni kritički angažman. Naprotiv, svaka vrsta takvog angažiranja osuđena je na promašaj, pa je BiH zemlja posvemašnjeg poraza, a ne samo bendijevske izdaje intelektualaca.

Sklon Gramšijevoj definiciji intelektualca koji se, prema njoj, neprestano zatiče u diskurzivnom društvenom polju stalno ga stvarajući i dekonstruirajući, ponekad mi se čini da bi trebalo sačiniti hroniku društvenih događaja koje su oblikovali intelektualci, a čije posljedice nisu isključivo društvena destrukcija već i brojne ljudske smrti i ratna tragedija.

Uostalom, intelektualci su oformili ključne elemente nacionalističkih ideologija, formirali političke partije na njihovim osnovama, odveli Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju u građanski rat i na koncu u državicama nastalim nakon njenog raspada presudno oblikovali društveni um i nacionalističke politike, Maluf bi rekao ubilačkih, identiteta. A to podrazumijeva da rat na prostoru blagopočivše Jugoslavije nije došao niotkud. On je rezultat predanog dugogodišnjeg intelektualnog rada, a tek nakon toga ideološki, politički i vojni fenomen.

Intelektualci su nakon svega pristupili nacionalističkoj reviziji ukupne društvene diskurzivne prakse i oformili društva novog nacionalistički profiliranog romantizma, stvorili kulturološka geta, izimaginirali nacionalnog susjeda kao svepovijesnog demonskog neprijatelja, autoviktivimizirali svoje nacije, izgradili sisteme institucija u kojima je nacionalizam postao prirodan pogled na stvari prodajući se kao naučno objašnjenje prošlosti i sadašnjosti pred paranoidnim pogledom uperenim u nacionalnu budućnost.

Historiografija, sociologija, povijest književnosti, politologija, ekonomija, pa čak i pravna nauka postale su legitimizacijskim poljima nacionalizma. Nacionalizam stanuje u akademskim institucijama, hrani se religijom pretvorenom u svoj ideološki aparat, ceri se iz politički instrumentaliziranih medija, bilda slikom fobične budućnosti s obećanjem nezavršivog rata.

Intelektualac je njegov ključni graditelj, a gramzivi političar tek operator koji razara društveno polje. Religijske elite u tom poslu dođu kao neko ko navlači glazuru na avetinjsko lice društva, prizemljujući Boga njegovim svođenjem u političko blato. Tako je nacionalizirani Bog postao jedan od ključnih argumenata kojim se maskira nacionalizam da bi priskrbio moralno opravdanje za praksu sveopšte društvene destrukcije.

Ako se, dakle, gramšijevskim tragom analizira uloga intelektualca danas i ovdje, bez one koprene koju mu je donijela idealizacija koja ga je u 19. i 20. stoljeću predstavljala kao moralnu vertikalu društva, onda postaje jasnim da je on kreator i rata i poraća s nacionalizmom u njihovom središtu.

Biti nasuprot, izvan ili protiv takve intelektualčeve društvene uloge znači u startu pristati na poraz, jer nacionalizam će trajati onoliko dugo koliko će njegovi narativi iz akademskih institucija dobijati naučnu ovjeru, iz religijskih moralnu, a iz političkih moć kojom će kontrolirati egzistencije ovdašnje sve veće sirotinje.

Eto zašto je sarađivati s Prometejem sizifovski posao, sizifovski u onom smislu o kojem govori Kami dok gleda Sizifa kako se vraća po svoj kamen da ga s naporom kotrlja uz brdo, znajući da će se on vratiti nazad. Jer, Prometej je po svemu marginalan portal, bez bitnog utjecaja na društvena kretanja.

Marginalan je, u poređenju s instrumentaliziranim portalima, i po broju čitatelja i saradnika. Marginalan i po svojoj lokaciji, jer dolazi iz malog gradića dvostrukog imenovanja Prozor/Rama. Marginalan je i po uređivačkom opredjeljenju – biti nasuprot mejnstrim medija, a dosljedan u odanosti faktima i preciznim, argumentiranim interpretacijama stvarnosti. Marginalan je zato što je protiv nacionalizma. Svakog, da ne bude zabune.

Zato je to portal unaprijed poraženih. Onih koji znaju da nemaju nikakvih šansi srušiti nacionalizam, ali baš zato što to znaju – pišu. Što je spoznaja o porazu veća, to je Prometej privlačniji. Dok je u BiH i postojala društvena nada, tamo negdje do pada Aprilskog paketa ustavnih promjena 2006. godine, kojeg su srušili bošnjački nacionalisti predvođeni Harisom Silajdžićem uz svesrdnu podršku hrvatskih na čelu sa Božom Ljubićem, mogli smo svjedočiti snazi nezavisnih kritičkih medija. Nakon toga sve je otišlo u vražiju mater: prvo mediji, potom akademska zajednica, onda opoziciona politička scena, a društvena depresija postala je opipljiv fenomen koji izbija iz svega.

Pad Aprilskog paketa označio je povratak nezavršenog rata u političko polje, a današnji Dodik, Čović i Izetbegović i njegov pulen Komšić, politički minoran, a bezmjerno štetan, tek su posljedice tog događaja. Jednom riječju, njegove avetinjske političke kreature koje mogu biti zamijenjene drugim osobama, bez šanse da njihove nacionalističke politike nestanu sa društvene scene. Zato je pad Aprilskog paketa jedini bitan politički događaj u BiH od rata naovamo, događaj u onom smislu u kojem ga definira Alen Badiju kao čin koji mijenja poredak društvenih zakonitosti.

Sve drugo je tarlahanje stalno iste vrste nacionalizma. I, naravno, pljačka društvenog bogatstva. I uz to bezočna ekspolatacija radništva u kontekstu prvobitne akumulacije kapitala koju evropska politička birokratija eufemistički naziva tranzicijom.

Pisati za Prometej u takvim okolnostima znači stalno otkrivati nove i nove slojeve dostojanstva u porazu, te od mladih ljudi koji sarađuju s ovim portalom učiti dostojanstvo beznađa. I osluškivati tiho kucanje bijesa u društvenom krvotoku koji se slaže u sloterdijkovske banke srdžbe, čiju je boginju zazivao Homer na početku Ilijade.

(Prenosimo s prijateljskog portala Prometej).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:


> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija