Vrh SDP-a me nije podržao

Tek mjesec dana nisam predsjednik, a silno nestrpljenje vlada u medijima: gdje ćeš, što ćeš… Sigurno je, ostajem u politici, iako će moj radni fokus biti na sveučilištu. Kao svoju glavnu zadaću vidim očuvanje građanskih vrijednosti i Hrvatske kao demokratske i socijalne države te promociju jedne nove generacije političara.

Možda su zaista oni u pravu, možda Hrvatskoj nije potrebna regionalizacija i decentralizacija zemlje, ni nova gospodarska politika, možda joj ne treba jačanje demokracije unutar stranaka, novi izborni sustav, jači naglasak na ekologiju… Ja mislim da je sve to nužno, u vrhu SDP-a misle da nije

Kao prvo, vrlo ću aktivno biti u medijma. Već sam počeo s kolumnom na portalu Autograf.hr i mogu se pohvaliti visokom čitanošću. Prošlotjedni tekst o braniteljima samo je preko moje Facebook stranice i ovoga portala pročitalo oko sedamdeset tisuća ljudi (Do jučer je to bilo skoro 163.000 čitatelja, op. uredništva Autografa).

Također planiram sudjelovanja na javnim tribinama i think tankovima. Ne isključujem ni uskopolitički angažman, bilo kroz neku od stranaka, bilo kao dio neke šire reformske koalicije.

Moje je političko uvjerenje socijaldemokratsko. Jedina stranka u kojoj sam ikad bio je SDP. Beskrajno sam zahvalan SDP-u, a posebno onim članovima koji su sudjelovali u kampanji. Ali, stranke nemaju svrhe ako ne služe nekim političkim ciljevima.

Po meni, nema trenutno važnije stvari u politici od ozbiljne reforme hrvatskog društva. Na žalost, velike reforme koje sam predlagao nisu imale podršku u vodstvu SDP-a. Nema smisla ulaziti u stranku s kojom ne dijelim političke vizije.

Možda su zaista oni u pravu, možda Hrvatskoj nije potrebna regionalizacija i decentralizacija zemlje, ni nova gospodarska politika, možda joj ne treba jačanje demokracije unutar stranaka, novi izborni sustav, jači naglasak na ekologiju… Ja mislim da je sve to nužno, u vrhu SDP-a misle da nije.

Po meni, nema trenutno važnije stvari u politici od ozbiljne reforme hrvatskog društva. Na žalost, velike reforme koje sam predlagao nisu imale podršku u vodstvu SDP-a. Nema smisla ulaziti u stranku s kojom ne dijelim političke vizije

Taj se raskorak vidio i u mandatu, i u predsjedničkoj kampanji. Mnogi su se članovi SDP-a silno trudili u kampanji, skidam kapu. Ali, ozbiljnu programsku podršku iz vrha stranke nisam imao.

Očekivanja da ću sudjelovati u nekoj vrsti stranačkog puča jedan od razloga moje odluke da se ne vraćam u SDP. U protekle dvije godine mnogi su mi visokopozicionirani članovi SDP-a, čak i članovi stranačkog predsjedništva, dolazili s očekivanjem da pokrenem proces smjene predsjednika Zorana Milanovića. Ne želim to raditi.

Prvo zato što nisam sklon takvim potezima, a drugo, isti ti ljudi koji su me nagovarali na rušenje Milanovića, pokazali su se posve nespremnima da tamo gdje je to potrebno, na stranačkim forumima, progovore o svojem nezadovoljstvu i zatraže promjene. Bojim se da bi moj povratak u SDP generirao očekivanja u čijoj realizaciji ne želim sudjelovati. Osim toga, mislim da će nakon izbora, završe li oni loše po SDP, stranka biti u još gorem stanju i trebat će joj na čelu, za spašavanje i konsolidaciju, neki novi, mladi ljudi.

Ali, da se razumijemo, moja kandidatura je bila i korist SDP-a. Ne kandidiraju stranke nikoga iz ljubavi, nego zato što imaju i vlastitu kalkulaciju. Bio je to naš zajednički pothvat. Uz SDP, kao okosnicu, podržavao me veliki broj stranaka koje ni u primisli nisu imale da bih trebao postati njihov član. Ne vidim zašto bi samo u SDP-u na to reflektirali.

Uostalom, mogli bismo razgovarati i o tome je li normalno da bivšeg predsjednika države netko pozove u stranku na razgovor o njegovu budućem angažmanu ili da mu se putem medija šalju poruke neka se, ako želi, učlani, kako je to predsjednik SDP-a u mom slučaju učinio.

Očekivanja da ću sudjelovati u nekoj vrsti stranačkog puča jedan od razloga moje odluke da se ne vraćam u SDP. U protekle dvije godine mnogi su mi visokopozicionirani članovi SDP-a, čak i članovi stranačkog predsjedništva, dolazili s očekivanjem da pokrenem proces smjene predsjednika Zorana Milanovića. Ne želim to raditi

Ako se uključim u neku postojeću ili neku novu stranku, to mora biti stranka lijevog centra, otvorena za suradnju u širem prostoru, i prema centru i prema ljevici, mora zagovarati velike reforme, kakve sam i sam artikulirao u svojem programu ustavnih promjena. Postoji li takva stranka, rado ću se priključiti, ako je nema, možda ću je sam stvoriti.

Dakle, nije mi cilj spašavanje SDP-a, nego spašavanje lijevog i građanskog svjetonazora. Zato se ne vraćam u SDP, jer mislim da je promoviranje socijaldemokratskih vrijednosti, vrijednosti ljevice i lijevog centra, važnije.

Mislim da se to teško može ostvariti kroz današnji SDP. I dalje imam puno prijatelja u toj stranci, svakodnevno se družimo i razgovaramo. Znam da s najvećim brojem ljudi u SDP-u dijelim iste vrijednosti. Veselim se danu kad će SDP opet postati barjaktar pozitivnih promjena u društvu.

(Opaska uredništva: Procijenili smo da je ovaj tjedan, u obliku kolumne, bilo potrebno donijeti neke važne djelove iz intervjua koji je autor dao Jutarnjem listu).

    •  Da sam Predsjednik, odobrio bih obuku ukrajinskih vojnika
    •  Spomenik legendarnoj hrvatskoj šutnji
    •  Hrvatska, Alisina zemlja čudesa
    •  Conflict for Dummies
    •  Je li za ružno lice pravosuđa krivo ogledalo, ne pravosuđe?
    •  Bilješka o nepravdi koju više nije moguće ispraviti
    •  Pisala mi ustaška zmija
    •  Tri scene političkog igrokaza zvanog predsjednički izbori
    •  Esej o svjetskom poretku koji se mijenja
    •  Pernarov poučak

> Svi tekstovi ovog autora