Jom Hašoa – podsjetnik na užas ustaštva

Jučer su se i u Hrvatskoj komemorirale žrtve genocida počinjenog tijekom Drugog svjetkog rata nad židovskim narodom: Jom ha-Zikaron la-Šoa ve-la-Gvura (יום הזיכרון לשואה ולגבורה; “Dan sjećanja na holokaust i heroizam”), znan kolokvijalno u Izraelu i izvan njega kao Jom Hašoa te na hrvatskom kao Dan sjećanja na holokaust, koji se odlukom izraelskog parlamenta obilježava dana 27. nisana u spomen na ustanak u Varšavskom getu.

Dan stradanja i hrabrosti utemeljen je rezolucijom izraelskog parlamenta Kneseta 12. travnja 1951. na prijedlog izraelske vlade premijera Davida Ben Guriona. Kneset je novim zakonom od ožujka 1959. odredio da se sjećanje na žrtve holokausta i ustanka u Varšavi obilježava kao izraelski nacionalni praznik.

Početkom 1960-ih godina Jom Hašoa se u Izraelu počeo obilježavati zvukom sirena kojima se zaustavlja promet i sve druge aktivnosti te se dvjema minutama šutnje odaje počast žrtvama. Sirene se oglašavaju dva puta, u predvečerje nakon zalaska sunca i ponovo sljedećega dana u 11 sati. Svi su radijski i televizijski programi posvećeni sudbini Židova za vrijeme Drugoga svjetskoga rata uključujući i razgovore s preživjelima. U sinagogama se održavaju molitve i pale svijeće (6) u znak sjećanja na stradale u holokaustu.

Ukoliko Zagreb zaista želi biti ozbiljan grad, treba razmisliti o podizanju spomenika Židovima stradalima za vrijeme svog lokalnog ustaškog režima, čime bi pokazao Europi da se suočio sa svojom prošlošću i da može mirne savjesti, bez crvenjenja, raditi na svojoj revitalizaciji. Prema podacima Židovske općine Zagreb, tada je stradalo između 17 i 18 tisuća hrvatskih Židova. Dakle, kao da su nestala naselja poput Poreča ili Čakovca s okolicom

Originalni prijedlog stavljao je Jom Hašoa 14. nisana, na godišnjicu ustanka (19. travnja 1943.), no to je bilo problematično jer 14. nisana slijedi odmah nakon Pesaha (Pashe). Datum je stoga pomaknut na 27. nisana, što je osam dana prije Jom ha-acma’uta ili izraelskog Dana neovisnosti.

Elem, Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj tradicionalno obljetnicu komemorira na Mirogoju kod spomenika Mojsiju. Nažalost, HTV je u Dnevniku prenio samo jednu rečenicu iz govora predsjednika Židovske općine Zagreb dr. Ognjena Krausa, možda zato što Kraus proziva vlast u Hrvatskoj. Prekrajanje povijesti uz blagoslov vladajućih struktura i nekažnjavanje događaja koji su eskalirali unatrag godinu dana moraju zabrinuti svakog civiliziranog građanina Hrvatske kazao je Ognjen Kraus.

Zajednica Bet Israel obilazi židovska groblja na mjestima na kojima više nema Židova. Jučer je to bilo u Krapini s prijenosom na HTV-u i HR-u uz vrlo loš, na trenutak i iritantan komentar novinara religijskog programa Hrvatskog radija kojem je očito bio velik problem spomenuti ustaše kao odgovorne za genocid nad Židovima u doba tzv. NDH.

Osim što su na komemoraciji u Krapini Ured predsjednice, Vlada i Sabor bili predstavljeni trećom ligom dužnosnika, jedini se suvisao govor mogao čuti od predsjednika Bet Israela Aleksandra Srećkovića, koji je jedini govorio o ustaškim rasnim zakonima i zločinima u tzv. NDH te rekao da je holokaust veliko breme na ”leđima hrvatskog naroda” s obzirom na to da je važno kako se pamti i kako se reagira na pojave simpatija prema ustašama.

Loš govor je održala i konzulica veleposlanstva Izraela koja je rekla da je holokaust prvi organizirani genocid u povijesti, što je netočno, jer treba pamtiti nekoliko ogromnih genocida: genocid domorodaca u Sjevernoj i Latinskoj Americi (najveći u povijesti), genocid nad domorocima u Kongu koji su počinile belgijske okupatorske snage u doba kraja Leopolda II., koji je izmasakrirao 10 milijuna osoba (ne ubrajam milijune osakaćenih), genocid nad Armencima turskih snaga, koje su pobile 1,5 milijuna Armenaca 1915., Staljinov genocid nad Ukrajincima koji je glađu usmrtio više milijuna početkom tridesetih godina, itd.

Ali holokaust jest neusporediv s drugim genocidima u svojoj okrutnosti, sistematičnosti i sveobuhvatnosti, pa je postao parafraza ili sinonim za djelo genocida. Izraelska država govori o 6 milijuna žrtava, jer je cifra zaokružena. Sveukupni broj žrtava vjerojatno premašuje pet milijuna.  Encyclopaedia Britannica procjenjuje broj žrtava na 5,700.000, a Encyclopaedia Judaica navodi brojku od 5,820.960 što je, otprilike, trećina svih tadašnjih Židova na Zemlji.

Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj tradicionalno obljetnicu komemorira na Mirogoju kod spomenika Mojsiju. Nažalost, HTV je u Dnevniku prenio samo jednu rečenicu iz govora predsjednika Židovske općine Zagreb dr. Ognjena Krausa, možda zato što Kraus proziva vlast u Hrvatskoj. Prekrajanje povijesti uz blagoslov vladajućih struktura i nekažnjavanje događaja koji su eskalirali unatrag godinu dana moraju zabrinuti svakog civiliziranog građanina Hrvatske kazao je Ognjen Kraus. Zajednica Bet Israel obilazi židovska groblja na mjestima na kojima više nema Židova. Jučer je to bilo u Krapini s prijenosom na HTV-u i HR-u

Holokaust je predstavljao velik šok za tadašnju zapadnu civilizaciju. Mnogi su se teško mirili s tim da je ubijanje u takvom opsegu i s takvom razinom bešćutnosti moguće u 20. stoljeću, pogotovo kada dolazi od tako napredne, prosvijećene i civilizirane države kao što je Njemačka. Još se teže bilo pomiriti s činjenicom da su u svrhu tog projekta korištena najmodernija dostignuća znanosti.

Zato se holokaust često opisuje kao jedinstveni događaj u svjetskoj povijesti, odnosno odgovornost za njega se pripisuje ograničenom broju ljudi – najčešće samom Adolfu Hitleru i uskom krugu njegovih pristaša – i specifičnom spletu okolnosti koje se vjerojatno neće više nikada ponoviti.

Iznose se, međutim, i teze da holokaust ne bi bio moguć, barem ne u tako masovnom opsegu, da nacisti nisu uživali prešutnu ili otvorenu podršku nežidovskog stanovništva, čak i u okupiranim zemljama poput Poljske, motiviranu pohlepom i otvorenim ili latentnim antisemitizmom.

Rasnim zakonima Židovima su oduzeta ljudska prava. Morali su biti obilježeni žutom Davidovom zvijezdom, konfiscirana im je imovina i gaženo dostojanstvo. U godinama Drugog svjetskog rata ulogu spasonosne oaze u kontinentalnom dijelu Europe za mali broj Židova odigrala je neutralna Švicarska. 1941. godine Hitler započinje provođenje takozvanog ”Konačnog rješenja židovskog pitanja”. Milijuni Židova završili su u koncentracijskim logorima gdje su bez milosti likvidirani. Samo iz Varšave u logore je odvedeno i tamo ubijeno 400 tisuća Židova. Svjedočanstva preživjelih šokirala su svijet.

U provođenju suludog plana nacistima su u osvojenim zemljama pomagale kvislinške državne tvorevine. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Ustaška NDH sudjelovala je u Hitlerovim zamislima. Najveći broj ljudi ubijen je u ustaškom logoru Jasenovac. Masovnih ubijanja je bilo u Jadovnom i drugdje. Genocid nad Židovima je proveden ne samo na teritoriju NDH već i u Srbiji, Makedoniji i drugdje.

U provođenju suludog plana nacistima su u osvojenim zemljama pomagale kvislinške državne tvorevine. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Ustaška NDH sudjelovala je u Hitlerovim zamislima. Najveći broj ljudi ubijen je u ustaškom logoru Jasenovac. Masovnih ubijanja je bilo u Jadovnom i drugdje

Ukoliko Zagreb zaista želi biti ozbiljan grad, treba razmisliti o podizanju spomenika Židovima stradalima za vrijeme svog lokalnog ustaškog režima, čime bi pokazao Europi da se suočio sa svojom prošlošću i da može mirne savjesti, bez crvenjenja, raditi na svojoj revitalizaciji. Prema podacima Židovske općine Zagreb, tada je stradalo između 17 i 18 tisuća hrvatskih Židova. Dakle, kao da su nestala naselja poput Poreča ili Čakovca s okolicom.

Podizanje spomenika stradalima u holokaustu je, prije svega, pitanje političke volje. Sramota je tim veća što je prostor u Praškoj ulici, gdje je bila zagrebačka sinagoga koju su ustaše srušile ciglu po ciglu, a o čemu Jakov Sedlar i Hrvoje Hitrec skandalozno šute u najnovijem filmu o Jasenovcu, i dalje pretvorena u parkiralište.

Zagreb i Hrvatska bi trebali pokazali da su bez fige u džepu osudili ustaški režim kao zločinački, ali i da su se pokajali i zbog grijeha nečinjenja i suradnje. To nema nikakve veze s našim ocjenama poslijeratnog komunističkog režima. I njegove nevine žrtve zaslužuju spomenik, ali Židovi i njihovo stradanje s tim nemaju nikakve veze. Hrvatska nije još dovoljno raščistila pitanja vezana uz Drugi svjetski rat. Pa tako ni Zagreb.

To se vidjelo i na vrlo lošoj komemoraciji održanoj jučer u Krapini, ali i u indirektnim uvredama na račun Ognjena Krausa od strane Kolindina čovjeka i ministra vanjskih poslova Mire Kovača u Dnevniku HTV-a koji je ustvrdio da su ocjene o ustašizaciji ”izmišljotine”.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora