novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Nastavno na feljton o papi Franji u Sarajevu donosimo sve planirane govore pohoda pape Ivana Pavla II. Sarajevu 1994., koji su izgovoreni 8. rujna 1994. u Castelgandolfu, a onda i govore s realiziranog pohoda glavnom gradu Bosne i Hercegovine 12. i 13. travnja 1997. Činimo to u spomen na brojne žrtve rata tijekom opsade Sarajeva, kao podsjetnik na recentnu povijest i kao znak poštovanja prema učenju ovoga velikoga pastira).
Pismo pape Ivana Pavla II. kardinalu Vinku Puljiću
21.04.1997.
Na pismo duboke zahvalnosti zbog pastirskoga pohoda, koje je u ime biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputio kardinal Vinko Puljić, papa Ivan Pavao II. odgovorio je 21. travnja 1997. slijedećim pismom:
”Časnome bratu
gospodinu kardinalu Vinku Puljiću,
vrhbosanskom nadbiskupu
S velikom sam radošću pročitao pismo što ste mi ga uputili prošloga 14. travnja u vezi s mojim nedavnim pastirskim pohodom sarajevu. Najsrdačnije Vam zahvaljujem za plemenite osjećaje i želje koje ste očitovali u svoje osobno ime kao i u ime ostalih biskupa ordinarija, te svećenika, redovnika, redovnica i svih vjernika Bosne i Hercegovine.
I ja također sa svoje strane želim najiskrenije zahvaliti za doček koji mi je priredila ljubljen katolička zajednica cijele vaše crkvene pokrajine, zajedno s tolikim drugim ljudima dobre volje.
Na osobit pak način zahvaljujem Vama, Gospodine Kardinale, Vašem pomoćnom biskupu preuzvišenome mons. Peri Sudaru i svima koji su svojim neumornim i velikodušnim radom sudjelovali u pripravi mojega pohoda.
Sam se pohod odvio na najbolji mogući način, unatoč raznovrsnim teškoćama, i omogućio mi je da rukom dotaknem tolike žalosne posljedice “uzaludnoga krvoprolića” koje se dogodilo u vrijeme nedavnoga rata.
Kao što sam to već istaknuo u svojemu govoru na oproštajnoj svečanosti, mogao sam se ipak uvjeriti i mogao sam vidjeti da je Crkva u Bosni i Hercegovini “vrlo živa Crkva, koja je, unatoč ogromnim protivštinama i patnjama, puna poleta, i koja je znala nositi svoj križ i pred svima svjedočiti spasenjsku snagu evanđeoske poruke”.
Želim Vam zbog toga ponovno zajamčiti da je “cijela Crkva uz vas”. Sveta Stolica će učiniti koliko god bude u njezinoj moći da Crkvi u Vašoj domovini pruži potporu kako bi se očuvala, štoviše kako bi razvijala kršćanski život.
U duhu ostajem sa svima vama te se uvijek rado sjećam nezaboravnih trenutaka koje sam među vama proveo i velike ljubavi koju ste mi iskazali i ne prestajem uzdizati svoje prošnje Bogu za svakoga od vas i za vašu zemlju.
Na Vas, Gospodine kardinale, na biskupa Peru Sudara i na sve vaše suradnike i vjernike zazivam blagoslov Krista, našega zagovornika kod Oca, i ištem zaštitu Djevice manje, naše predrage Majke.”
(Kraj feljtona)