novinarstvo s potpisom
Kad je Papa, primjerice, rekao da države moraju biti sekularne, ili da crkvena hijerarhija boluje od ”kurijalnih bolesti” koje pripadaju ”patologiji moći“ ili, pak, kakvu drugu britku kritiku politizacije vjere i duhovne lijenosti prisutne u Crkvi, portali u Hrvatskoj koji izlaze u javnost kao branitelji hrvatskih, katoličkih vrijednosti, nisu to prenijeli (premda valja reći da mediji tzv. lijeve orijentacije jesu smjesta, no često ne navodeći stvaran kontekst).
Inače, u katoličkim medijima općenito vijesti o papi Franji uglavnom su svedene na minimum. Pogotovu kad je riječi o njegovim neslužbenim izjavama ili o intervjuima u kojima govori o problemima i neuralgičnim točkama unutar Crkve.
Papa Franjo se 2. listopada ove, 2016. godine u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tbilisiju susreo sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, sjemeništarcima i pastoralnim djelatnicima.
Na pitanje o ulozi rodne ideologije koja se, navodno, uči u školama, Papa je odgovorio: ”Spomenuli ste velikog neprijatelja bračne zajednice – rodnu ideologiju… Danas traje globalni rat za uništenje braka i obitelji, ne pomoću oružja već pomoću ideja… Moramo se obraniti od ideološke kolonizacije.“
Prošli mjesec papa Franjo je već iznio slične tvrdnje tijekom posjeta Poljskoj, gdje je također govorio o ”ideološkoj kolonizaciji“ koja se promovira u školama i javnom životu. Također je spomenuo da tu cijelu ideju podupiru i financiraju ”vrlo utjecajne skupine iz bogatih zemalja“.
Te izjave odmah su prenijeli svi portali tzv. konzervativne orijentacije u nas, također bez konteksta i bez objašnjenja koje je papa Franjo kasnije dao novinarima u razgovoru u avionu po povratku iz posjeta Gruziji i Azerbajdžanu.
Za pretpostaviti je da će Papinom sintagmom ”ideološka kolonizacija“ mahati kao ratnom zastavom ”konzervativni lideri, mislioci i aktivisti koji svojim djelovanjem potiču uspostavu tradicionalnih i konzervativnih vrednota u Hrvatskoj i svijetu nasuprot tzv. ‘naprednih’ i militantno-sekularnih ideja i politika koji su na nasilan i revolucionarni način pokušali zatomiti, kao što i danas nastoje uništiti, izvorne tradicionalne, konzervativne i kršćanske temelje kulture u Hrvatskoj, Europi i Zapadnom svijetu“.
Tako su, naime, predstavili manifestaciju koja će se održati između 24. i 27. listopada u hotelu Dubrovnik u Zagrebu pod nazivom ”TradFest“, njezini organizatori iz zaklade ”Vigilare“, udruge čiji članovi ovih dana ulaze unutar kruga bolnica ne bi li nasilničkom retorikom odgovorili žene od njihove nakane da pobace začetu djecu, ne pitajući ih za razloge, a još manje nudeći im ma kakvu pomoć ukoliko ih eventualno uspiju odgovoriti.
Na TradFestu zbit će svoje redove najmilitantniji predstavnici tzv. konzervativne struje katoličkoga svijeta: kardinal Raymond Leo Burke (koji je svojedobno tvrdio da je za pedofiliju u Katoličkoj crkvi kriv ”radikalni feminizam te kojega je papa Franjo smijenio s važnog mjesta prefekta Vrhovnog sudišta Apostolske signature), predstavnici udruga u nas – dakako zaklade ”Vigilare“, potom ”U ime obitelji“, ”GROZD“, portala ”Life site news“ te pojedinci poput don Damira Stojića, Karoline Vidović Krišto i Stjepe Bartulice.
Videći ta imena na okupu, a da o programu skupa i ne govorimo, čovjek se ne može oteti dojmu da se objavljuje rat svjetonazora a da o pitanjima koja se tiču općega dobra svih građana neće biti ni riječi, a još manje o nastojanju da ta pitanja razumiju ne zatvarajući se pred analizama suprotstavljenih stajališta.
Svi oni, zajedno s našim biskupima – koji su 15. listopada 2014. objavili dokument ”Muško i žensko stvori ih“ – zacijelo neće u svojim raspravama koristiti legitiman pojam ”roda“: on je unaprijed osuđen kao nespojiv s ma kakvim kršćanskim konceptom. A svojom izjavom da je ”rodna ideologija neprijatelj braka“ te da se valja boriti protiv ”ideološke kolonizacije“ i sam papa Franjo riskira zajedno s kukoljem baciti i žito.
Pojam ”roda“ kao društveno konstituirane uloge, ponašanja, aktivnosti i karakteristike koje društvo smatra prikladnima muškarcima i ženama – za razliku od spola kao biološke i psihološke karakteristike koje definiraju muškarce i žene – prešao je iz gramatičke u javnu uporabu zahvaljujući pokretu za oslobođenje žena od dominacije muškaraca, zloporaba, nepravednih i neravnopravnih odnosa i ponižavajućih stereotipa.
No, čim se taj pojam sve aktivnije počeo rabiti u politici, nastajali su i ozbiljni nesporazumi. S obzirom da je ušao u javni govor i kad je bilo riječi o pravu žena na pobačaj, o graničnim situacijama mijenjanja spola ili o homoseksualnim identitetima, crkvena hijerarhija počela ga je smatrati opasnim te ga, sve do nedavno, nije u pozitivnom njegovom značenju, ni uvrštavala u svoje dokumente.
Zapravo, sve je počelo na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji o ženama održanoj 1995. u Pekingu na kojoj je sudjelovalo i izaslanstvo Svete Stolice.
Predmet rasprave bio je upravo pojam rod. Katoličke delegatkinje i delegati došli su na konferenciju nepripremljeni te, zapravo, nisu ni znali što riječ znači – bojali su se da se pod tim pojmom žele promaknuti prava homoseksualaca, a to im je tada bilo nezamislivo.
Jedna od sudionica, Dale O’Leary, napisala je esej u kojem je delegatima pokušala približiti značenje pojma. Na temelju vlastite interpretacije feminističkih radova, cijeli je problem stavila u okvir ”kulturnog rata“ – ideje kojom je devedesetih godina dvadesetog stoljeća američki sociolog James Davison Hunter pokušao protumačiti antagonizme u američkom društvu.
Kritičari ideje o kulturnom ratu su isticali da je afirmiranje terminologije kulturnog rata više odraz ideologije američkih političkih elita nego stvarne podijeljenosti američkoga društva.
Dale O’Leary pripadala je među one koji su tu ideju prihvatili i primijenili je na pojam roda. Ustrajala je u svom tumačenju da je rod šifra za homoseksualnost, za reproduktivna prava, odnosno pobačaj, i life style, odnosno homoseksualnost.
Rodnu perspektivu O’Leary tumačila je kao ”neomarksističko tumačenje svjetske povijesti, pod kojom se rod a ne klasa ili rasa smatra temeljnom kategorijom represije“ te je stoga rodna perspektiva ”spolno-klasna revolucija“ žena protiv muškaraca.
Postavke Dale O’Leary o rodu su preko Leksikona papinskog vijeća za obitelj ušle u crkvene dokumente posvećene toj temi, a preko Gabriele Kuby i njezinog utjecaja u Europi odredile su i sadržaj pisama pojedinih biskupskih konferencija i pojedinih biskupa.
Situacija u Hrvatskoj posljednjih nekolikog godina nalik je ozračju koje je vladalo na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji žena u Pekingu.
U zemlji u kojoj postoji latentno nepoznavanje feminizma i feminističke teologije i u kojoj su rodne teorije poznate rijetkim teolozima, pojam rod uveden je u zakonodavstvo i u obrazovanje.
Rasprave o pojmu ”rod“ počele su u Hrvatskoj povodom donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije 2008. godine, što ga se u Crkvi tumačilo kao šifru za homoseksualnost, zanemarujući da se u istom Zakonu pitanje homoseksualca rješava pod pojmom spolne orijentacije.
Crkvena hijerarhija je pokazala izrazito nepovjerenje prema zakonodavnim izmjenama i izazvala netrpeljivost neistomišljenika te se u javnosti pojavila i teza o ”kulturnom ratu“ u Hrvatskoj.
Polarizirana atmosfera u hrvatskom društvu pridonijela je tomu da odgovorni ljudi u Crkvi nisu propitivali značenje roda u znanosti i u međunarodnim dokumentima te su mu pridali isključivo negativno značenje.
Termin ”rodna ideologija“ pokazala se prikladnijim nazivom u kontekstu ideološke podjele i homogeniziranje društva, osobito u okviru napetosti između Crkve i vladajuće socijaldemokratske stranke.
Neupitnost ideje o ”rodnoj ideologiji“ osigurali su crkveni dokumenti, autoritet Papinskog vijeća za obitelj i Kongregacija za nauk vjere.
Prevedene su knjige Gabriele Kuby i organizirane tribine na kojima je nastupala a njezine su postavke ponavljali, dopunjali i razrađivali i sami teolozi. Kritički teološki glasovi su brzo kažnjeni i ušutkani.
Dovođenje u pitanje pojma ”rodna ideologija“ doživljavalo se kao izdaja crkvenih i nacionalnih interesa. A na raspravu o rodu i rodnoj ideologiji u Hrvatskoj nisu uspjeli utjecati ni ozbiljni teološki radovi.
Sam papa Franjo, kojega više zanima Kristova ljubav prema svakom čovjeku bez razlike, nego teološke i ideološke rasprave, novinarima u avionu po povratku iz posjeta Gruziji i Azerbajdžanu, međutim, objasnio je što misli pod pojmom ”ideološke kolonizacije“ ispričavši priču:
”Otac iz Francuske nedavno mi je ispričao kako je za stolom razgovarao sa svojim djetetom. Pitao je dječaka što želi biti kada odraste i ovaj mu je odgovorio. ‘Djevojka’. Jedno je kad osoba ima sklonost da promijeni spol, ili čak napravi operaciju, ali nešto je sasvim drugo kada djecu u školi uče da je pitanje spola osobna odluka te time nastoje mijenjati mentalitete. I to je za mene ideološka kolonizacija.“
Doista, nitko ne bira svoj spol niti spolnu orijentaciju, nego se s njima rađa, ali bi svatko trebao moći birati koje će stereotipe rodnih uloga prihvatiti a koje ne.
Zlouporabe pojma ”rod“ zacijelo postoje, no, sve dok se on ne razmotri u njegovu pozitivnom aspektu kakav pomaže razlikovati ontološku jednakost od danih bioloških i konstruiranih, arbitrarnih kulturoloških razlika između muškaraca i žena, oslobođenje žena od dominacije muškaraca, zloporaba, nepravednih i neravnopravnih odnosa i ponižavajućih stereotipa zacijelo neće biti tema rasprava među vođama u crkvenoj hijerarhiji i ”konzervativnim liderima, misliocima i aktivistima koji svojim djelovanjem potiču uspostavu tradicionalnih i konzervativnih vrednota u Hrvatskoj i svijetu“.