Plenković i Petrov bi mogli nešto hitno popraviti: Krive naglaske

Ako imate imalo sluha za jezik, primjetili ste da novi predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov muško ime Tomislav izgovara s naglaskom na drugom slogu: ToMIslav.

(Kako bi svakom bilo jasno o čemu pišem, nastavit ću u ovom tekstu krive i prave naglaske označavati velikim slovima.)

Kad je o vlastitim imenima riječ, nema pravog ili krivog načina, nego se ime i prezime čovjeka ima izgovarati onako kako ga izgovara njegov vlasnik. Isto je i s imenima mjesta koja izgovaramo onako kako nas nauče njihovi stanovnici.

U kraju iz kojeg dolazi gospodin Petrov očito je uvriježeno TOmislava zvati ToMIslav. Međutim, gospodin Petrov više nije gradonačelnik Metkovića, nego predsjednik Hrvatskog sabora koji se s najvišeg mjesta hrvatske politike obraća svim građanima. Zato bi bilo dobro da se na tom mjestu služi standardnim književnim hrvatskim jezikom.

Kada bi se radilo o nekom njegovom zemljaku iz doline Neretve koji se sam predstavlja kao ToMIslav, onda bi bilo ispravno i uviđavno da ga na taj način proziva i predsjednik Hrvatskog sabora. Ali, kada je riječ, primjerice, o Zagrepčaninu Tomislavu Sauchi, zastupniku SDP-a, nipošto nije ni ispravno, a ni pristojno da mu predsjednik Sabora ime izgovara na pogrešan način.

Zastupnici govore onako kako znaju i time pokazuju razinu svoje vlastite, a i opće jezične kulture. Ako im je stalo do hrvatske kulture i identiteta, a svima navodno jest, onda bi se oko jezika kojim u javnosti govore morali potruditi

Kada sam davno služio vojni rok u JNA imao sam desetara Slovenca koji je zadužen za svakodnevne prozivke vojnika. U duhu njegovog materinjeg jezika bilo je da moje prezime izgovara PoFUK. Nakon što sam ga upozorio da se moje prezime izgovara POfuk, svojski se trudio da to poštuje. Kada bi došao do mog imena, zastao bi, uzeo dah i izgovorio moje prezime kao da puše u svijeću. Potrudio se i naučio.

Usput, s obzirom na to da je kajkavskom narječju kraja iz kojeg je moj otac također svojstveno prebacivanje naglasaka na kraj riječi, provjerio sam na licu mjesta: svi moji rođaci naše prezime izgovaraju POfuk, kao što i selo u kojem žive zovu POfuki.

Dakle, savjet gospodinu Petrovu je da ubuduće, ako treba zastane, uzme dah i naglasi ime Tomislav kako treba. Prvog dana predsjedavanja Saborom gospodin Petrov je ponavljao još jednu, ovaj put gramatičku pogrešku, zahvaljujući uvaženoj gospodini zastupnicima “na odgovoru ZA repliku”.

Tu se već radi o nepoznavanju vlastitog jezika i nerazlikovanju različitih značenja glagola odgovarati. Primjerice, čovjek može, a i trebao bi, odgovarati ZA zločin koji je počinio. Ali, odgovarati se može samo NA, a nikako ZA repliku.

Zastupnici govore onako kako znaju i time pokazuju razinu svoje vlastite, a i opće jezične kulture. Ako im je stalo do hrvatske kulture i identiteta, a svima navodno jest, onda bi se oko jezika kojim u javnosti govore morali potruditi.

Budući da ih sluša čitava javnost, svojim govorom sa saborske govornice i iz klupa doprinose stanju te kulture, bilo da je obogaćuju i popravljaju, ili da je kvare.

Nemam ništa protiv iskazivanja lokalnih pripadnosti i identiteta. Naprotiv. Ali, kao što postavlja zakonske norme, Hrvatski sabor morao bi biti mjesto na kojem se poštuju i jezične norme. Upravo zato ističem odgovornost Predsjednika Hrvatskog sabora.

Nažalost, agramiziranje hrvatskog jezika traje već godinama, kako s političkih govornica, gdje na jezik više ne paze ni sveučilišne profesorice i profesori, tako i u medijima. Bilo bi uputno i korisno zaposliti u Hrvatskom saboru kojeg fonetičara. No, ta je struka već godinama obezvrijeđena čak i tamo gdje je nekada bila najvažnija, na Hrvatskoj radioteleviziji

Zbog istog razloga dobronamjernu lekciju upućujem i novom predsjedniku Vlade gospodinu Plenkoviću, s molbom da stane na kraj kvarenju standardnog hrvatskog jezika na zagrebački način.

Ako se, na primjer, od Dubrovčana, Istrana, Zagoraca ili Međimuraca očekuje da se potrude oko ispravnog izgovora riječi hrvatskog jezika, onda to vrijedi i za Zagrepčane.

Nažalost, agramiziranje hrvatskog jezika traje već godinama, kako s političkih govornica, gdje na jezik više ne paze ni sveučilišne profesorice i profesori, tako i u medijima. Bilo bi uputno i korisno zaposliti u Hrvatskom saboru kojeg fonetičara. No, ta je struka već godinama obezvrijeđena čak i tamo gdje je nekada bila najvažnija, na Hrvatskoj radioteleviziji.

Dakle, gospodin Plenković, baš kao i gospodin Petrov, trebao bi dati primjer. Sa samo malo dobre volje i koncentracije, mogli bi vrlo brzo i lako u Hrvatskoj nešto popraviti: vlastite krive naglaske.

Riječ koja se vrlo često izgovara u Saboru, Vladi i medijima, pogotovo u danima kada nastupa nova vlast, je program. Sada već vrlo rijetko doživim da mi neki govornik pomiluje uho ispravnim naglašavanjem te riječi, jer već se uvriježilo izgovarati je kao proGRAM, umjesto PROgram.

U svom prvom govoru, kao i prilikom primopredaje vlasti, premijer Plenković parao mi je uši ne samo proGRAMom. Na isti način iskrivljene, premijer je nanizao i riječi paKET, reFORma, platFORma.

Nažalost, tu su lošu naviku već usvojili i ljudi iz štokavskih krajeva u kojima se inače tako ne govori.

Naravno, važniji od forme je sadržaj. Koliko se snažno jezik i odabir riječi odražava na misli i emocije nacije već smo se mnogo puta uvjerili. Riječima se izazivaju, ali i zaustavljaju ratovi. Rane se nanose i otvaraju, ali i liječe. Govorima se izazivaju duboke podjele, ali se slovima obnavljaju porušeni i grade novi mostovi

Gospođe i gospodo, evo vam prilike da uz malo truda pokažete malo poštovanja prema vlastitom jeziku, temelju svake kulture i identiteta te da nešto, napokon, u ovoj zemlji i popravite. Vlastite krive naglaske.

Naravno, važniji od forme je sadržaj. Koliko se snažno jezik i odabir riječi odražava na misli i emocije nacije već smo se mnogo puta uvjerili.

Riječima se izazivaju, ali i zaustavljaju ratovi. Rane se nanose i otvaraju, ali i liječe. Govorima se izazivaju duboke podjele, ali se slovima obnavljaju porušeni i grade novi mostovi.

Novi predsjednik HDZ-a, a sada i hrvatski premijer, na tom je polju već u velikoj mjeri pokazao koliko je važan izbor riječi, kako onih koje će se izgovoriti, tako i onih koje će se prešutjeti.

U Bruxellesu su gospodina Plenkovića već pohvalili zato što je “nametnuo novi ton”. Učinio je to, između ostalog, pažljivo birajući s kim će se, kada i na koji način verbalno sukobiti.

Zapravo, sukobe je za sada izbjegavao birajući radije pristojno ustrajavanje na vlastitim stavovima i odlukama. Ne prihvaćajući u nas toliko već uobičajen ton uličarskih nadmudrivanja i svađa, ostavio je hrvatske “trumpiće” da se koprcaju ko ribice na suhom. Ne udijelivši im pažnju, oduzeo im je i važnost.

Hoćemo li od toga živjeti bolje? Hoćemo, barem malo. Jer, ne živi čovjek samo o kruhu…

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora