novinarstvo s potpisom
Nezadovoljna rezultatom međunarodne arbitraže, hrvatska država namjerava od mađarskog MOL-a otkupiti udio Ine koji im je prije desetak godina sama prodala.
Vlast je nepokolebljiva u toj namjeri, a opozicija je usrdno podržava, jer i jedni i drugi prirodno žele da naši građani na crpkama dobiju najbolju moguću uslugu, da jedna nepatvoreno hrvatska kompanija pravim Hrvaticama i pravim Hrvatima prodaje prvorazredno gorivo po gotovo smiješnim cijenama.
Jednom kad Ina ponovno bude naša, hrvatski će čovjek natočiti do vrha i poći da plati, a prodavač, jedan mlađi, pristojni, naočiti momak njegovanih brčića, odmah se vidi da je naš, će ga upitati:
“Samo gorivo?”
“Samo gorivo”, odgovorit će mušterija.
“Imamo čokoladu s rižom na popustu”, upozorit će svejedno zaposlenik crpke pokazujući stalak kraj blagajne. “Dva komada za trinaest kuna.”
“Ne bih, hvala.”
“Vaše cijenjeno ime, molim?”
“Oprostite?” zbunit će se mušterija.
“Kako se zovete?” ponovit će prodavač.
“Srđan. Zašto?”
Popust za katolike
Onaj za blagajnom će se zamišljeno namrštiti.
“Vi ste, Srđane, Hrvat?”
“Tako je.”
“A kako vam se, ako smijem upitati, roditelji zovu?”
“Zvonimir i Kata.”
“Oh, onda dobro”, uzdahnut će prodavač olakšavajuće, kuckajući nešto po tipkovnici.
“Ne razumijem”, kazat će Srđan još uvijek ne shvaćajući.
“Imate pravo na dvadeset pet posto popusta.”
“A je li? To je nešto novo?”
“Otkad smo vratili kompaniju u hrvatske ruke”, objasnit će onaj s brčićima, “Hrvatima je gorivo za četvrtinu jeftinije.”
“O?! Pa, svaka čast! A ima li možda neki popust za katolike?”
“Kako ne, ako imate krštenicu…”
“Slučajno, baš imam. Prije nekoliko dana mi je trebala za građevinsku dozvolu”, uzviknut će zadovoljno Srđan i izvaditi dokument iz džepa, a zatim i otvoriti galeriju u mobitelu.
“A tu je i slika mene, žene i maloga s don Mladenom lani kad nam je došao blagosloviti kuću.”
“Krštenica će biti dosta.”
“Ne bih se htio hvaliti, ali ja sam i branitelj”, reći se onda Srđan ponosno, vraćajući krštenicu u džep.
“Dvjesto sedamdeset dana u borbenom sektoru. I još sam fasovao pe-te-es-pe.”
“Pe-te-es-pe i dvjesto sedamdeset dana u borbenom sektoru”, ponovit će momak s druge strane zadivljeno, pa otkucati još nekoliko brojki i shvatiti:
“Čovječe! Sa svim popustima, ispada da ne morate ništa platiti. Dapače, mi vama moramo vratiti trinaest kuna i dvadeset dvije lipe.”
“Pa, da znate, sad bih i mogao uzeti one čokolade s rižom”, zaključit će nasmijano Srđan, uzimajući dva mala omota sa stalka.
Jeftiniji prezervativi i žvake
Ovakve ćemo prizore uskoro gledati kad Ina ponovno bude stopostotno hrvatska i prvenstveno u njezinu poslovanju postane zaštita naših nacionalnih interesa.
Sve će na Ininim crpkama, ne samo gorivo, već i motorna ulja, prezervativi, žvake bez šećera, voda s limunom i čips s paprikom, za Hrvate i katolike biti povoljnije nego za Šveđane i protestante, a o pravoslavnim Srbima da i ne govorimo.
Državna naftna kompanija krasno će skrbiti o svojim građanima, mnogo bolje nego što to čine privatni Petrol, Tifon, Crodux ili Lukoil.
Ili, možda neće. Mnogo je ipak vjerojatnije da će gorivo, kao i dosad, svi prodavati za istu cijenu, koju lipu gore ili dolje, a ono Inino čak i neće biti najkvalitetnije.
No, gdje je onda u ovome svemu nacionalni interes?
Zašto bi se itko od nas trebao radovati da je premijer Andrej Plenković odlučio otkupiti natrag Inine udjele od Mađara, i zašto i Božo Petrov i Ivan Bulj i Davor Bernardić redom drže kako je to izvanredna zamisao?
U četvrt stoljeća kako, evo, živimo u kapitalizmu, u bezbroj primjera smo mogli naučiti da je hrvatskim građanima savršeno svejedno, ne ide im ni u džep ni iz džepa, ako ih zapošljava Hrvat, Nijemac, Talijan ili Arapin. Naprotiv, nije neobično da su strani poslodavci i milosrdniji od naših, a i roba koju nude često je bolja od robe poduzeća u hrvatskom vlasništvu.
Tko god sutra bude vlasnik Ine, i dizel i super ostat će nepromijenjeno loši i skupi. Kupimo li Inu natrag, državna će blagajna ostati siromašnija za dvije milijarde dolara, a ni Inini zaposleni ni mušterije od toga neće imati baš ništa.
Jedino što će Hrvati zapravo dobiti, jedini nacionalni interes koji će se ovom kupovinom ostvariti, je da će Božo Petrov ili Andrej Plenković u Ininoj Upravi lakše zaposliti nekakve svoje glupe kumove.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).