novinarstvo s potpisom
Adam Kadić, 11-godišnji dječak iz Gradišta kod Županje koji je rođen s Down sindromom, primio je svoju prvu pričest, kako i dolikuje, na oltaru crkve zajedno s ostalim svojim vršnjacima, prvopričesnicima, među kojima je bilo još dvoje djece s posebnim potrebama.
Alojzije Asić, župnik župne crkve sv. Franje Asiškog u Gradištu, koji je Adamu i spomenutoj dvoje djece želio uskratiti primanje hostije s ostalim prvopričesnicima, pak, odradio je svoju posljednju prvopričesničku misu u Gradištu.
Sam je u svojoj propovijedi, naime, najavio da odlazi iz župe, a kako do ovih događaja o njegovu odlasku iz Gradišta nije bilo spomena, pretpostavlja se da je nadbiskup đakovačko-osječki, monsinjor Đuro Hranić, odlučio kazniti svećenika zbog njegova stava i ponašanja koje je u suprotnosti s Evanđeljem, ali i svemu što propagira i sama Crkva na čelu s papom Franjom.
Dodatno je apsurdno što se sve to događalo u župi koja nosi ime sv. Franje Asiškog, po kojemu se nazvao i aktualni katolički crkveni poglavar.
“Žao mi je, uistinu mi je žao zbog takvih postupaka koji se mogu dogoditi. Da on izdvoji dijete i da je ono kao šugavo trebalo biti sa strane, to doista treba osuditi. Ja se ispričavam tim roditeljima koji su doživjeli takvu marginalizaciju. Molim ih da oproste”, jasno je Hranić osudio namjeru svećenika Asića, koji je Adama i njegovo dvoje vršnjaka htio izdvojiti od ostale djece prigodom obreda primanja sakramenta svete pričesti.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
KOMENTAR DRAGE PILSELA
Nema nikakve dvojbe da je župnik Asić pogriješio i da se pokazao kao grozan pastoralni radnik. Tko zna što mu još sve leži na duši.
Kada se saznalo za skandal, u subotu navečer požurio sam nazvati toga župnika, predstavio sam se i zatražio njegov komentar. On mi je rekao da ”jedna majka izmišlja” i da će sva djeca zajedno dobiti prvu pričest.
Možemo sada spekulirati je li se predomislio nakon velikog pritiska javnosti (i dobro je da je javnost budna, a još bolje kada su u pitanju slučajevi bilo kakve diskriminacije!), međutim nešto drugo moramo ovdje uočiti.
Snimka pokazuje trenutak kada Adam treba dobiti pričest. Dečko pruži ruke, propisno, kako bi sam sebi prenio Tijelo Kristovo u usta. To je znak kršćanske zrelosti i odgovornosti.
Međutim, svećenik Asić mu ne želi dati pričest u ruke te inzistira da Adam ispruži jezik. On se ne da. Zatim do njega stiže majka da ga nagovori, ali on i dalje traži svoje pravo. Tada se župnik okreće prema novinarima i kaže: ”Ako on neće, što da mu ja radim?” A nije da Adam ”neće”, nego hoće onako kako je pravilno shvatio da se smije.
Postoji naravno ogroman broj onih koji još baštine pretkoncilsku praksu pružanja jezika svećeniku prilikom pričešćivanja. Postoji i naopaka misao da vjernik ”ne smije” dirati hostiju, da je ”svečanije” ako mu je svećenik sam gurne u usta.
Adam ne samo da je shvatio (a taj je glupi i neobrazovani svećenik govorio da takva djeca ”ne shvaćaju”) da on ima pravo na ”intimnost” s Bogom u hostiji, već je održao lekciju kršćanske zrelosti tom svećeniku i daleko izvan granica župe.
Kada se konačno pričestio, zajednica mu je zasluženo zapljeskala.