novinarstvo s potpisom
Kucam ovo na svom laptopu već drugi dan prikovan za krevet. Nisam bolestan, samo me duša boli, doživio sam takav niski udarac da naprosto ne znam kada ću se i hoću li se oporaviti.
Sve je počelo time što sam kliknuo na link o predstavljanju knjige 100 notornih Jugoslavena, upriličenom u dominikanskom samostanu u Splitu.
Sav ozaren – i očito jako naivan – odmah sam potražio spisak i počeo s čitanjem od vrha. Jer, napokon, prognozirao sam da sam među prvih 10, ako ne i među nositeljima medalja.
Kad sam shvatio da nisam visoko plasiran, krenuo sam detaljno iščitati sva imena i – ruka mi drhti dok ovo kucam – vidio kako se nisam uspio plasirati ni među prvih 100.
Što mislite kako bi se Luka Modrić osjećao da ga netko ne uvrsti među 100 najboljih hrvatskih nogometaša?
E, tako je bilo i meni, pa još triput gore. Ništa to što sam rođen u Beogradu, što sam bio u Partiji, što sam služio JNA, što sam ozloglašeni i zadrti ateist, što pišem za Glasilo jugoslavenske ljevice (poznatije kao Autograf), što sudjelujem u prosvjedima protiv Vatikanskih ugovora tražeći da Crkva ima ono mjesto koje je imala u SFRJ – koju, a propos toga, nikada ne nazivam ”bivšom državom“.
Sav taj moj trud je bio potpuno zaludan.
I onda je uslijedio šok kad sam vidio tko se sve probio na tu listu i time dobio status koji bi trebao pripasti meni.
Matiju Babića ne bih ni komentirao, on je kapitalist, nema u njemu ni trunke ljubavi prema socijalističkom samoupravljanju.
Ali da netko stavi Dragu Pilsela na listu, a mene izostavi!? Pa, koji je to umobolnik uopće sastavljao?
Podsjećam kako je navedeni Drago Pilsel, prvo, dijete hrvatskih roditelja, dok sam ja iz miješanog hrvatsko-makedonskog braka. Pilsel je, uz to, odgajan u filoustaškom duhu – dok su mene roditelji marljivo podučavali da je Tito najveći sin naših naroda i narodnosti, njega su njegovi upoznavali s ljepotama NDH i vrlinama Ante Pavelića.
Jest, Pilsel je kasnije o svemu tome promijenio mišljenje – ali gdje se to može mjeriti s mojim konstantnim ustrajavanjem u jugoslavenstvu kojega sam ja popio s majčinim mlijekom?
Da ne spominjem kako je Pilsel JNA vidio samo na slikama, a ja sam tamo bio i desetar, pa čak i predavač ”političkog obrazovanja i vaspitanja” na kojemu sam ispirao mozak nevinim vojnicima dokazujući im kako su bratstvo i jedinstvo te socijalističko samoupravljanje najveća postignuća ljudskog roda.
Čak sam i prisegnuo da ću te vrijednosti braniti po cijenu svog života.
I onda Pilsela stave na visoko 33. mjesto, a mene ni među 100. Barem da je lista 101 Jugoslaven, pa da me stave na utješno 101. mjesto, čini mi se da bih odmah ozdravio.
No, dok ovo pišem kao da mi postaje jasnije zašto je tako ispalo.
Sastavljač liste, moj kolega Vjekoslav Krsnik, studirao je – između ostalog – Pravni fakultet u Beogradu. I onda je kao zagriženi nacionalist radio za ustašku novinsku agenciju zvanu Tanjug. Išao čak u Australiju kako bi tamo čuvao granice Tanjugove Hrvatske.
I odmah sam se sjetio nedavno preminulog Mladena Schwartza, najvećeg nacista židovskog podrijetla – i on je, vjerovali ili ne, studirao u Beogradu, i to, baš kao i ja, filozofiju.
Čak je to spomenuo prilikom svoje kandidature za predsjednika Hrvatske – da je studiranjem u Beogradu iznutra upoznao srpski nacionalizam. Znate, Jugoslaveni studiraju uglavnom u Zagrebu ili neki, kao ”Jugoslaven“ Pilsel u Argentini – ali pravi Hrvati, ustaše od brijega odvaljene, studiraju u Beogradu.
Za mene to može značiti samo jedno – kad se bude pravila lista najvećih hrvatskih desničara današnjice, garantirano me čeka mjesto u samom vrhu.
Nisam li, napokon, svojim studijem u Beogradu i službom u JNA upoznao srpski nacionalizam i takozvano jugoslavenstvo duboko iznutra da će tome morati i dominikanci zapljeskati?
Istina, nisam bio general kao Tuđman, ali se, valjda, računaju i desetarski ”čvarci“.
A kad smo već kod braće dominikanaca, od kojih uskoro očekujem lentu s likom Poglavnika – najmanje brončanu, da se ne zezamo – postavio bih im jednostavno teološko pitanje.
Što znači izraz ”Kraljevstvo Božje/nebesko“? Hint – ne znači NDH.
Kad Isus govori o Kraljevstu Božjem/nebeskom, on, prije svega, želi reći da nešto fundamentalno ne valja s Kraljevstvom ljudskim/zemaljskim.
Dragi dominikanci, da vi sad Isusu počnete srati kako je ”vječna Hrvatska” ono pravo ostvarenje Kraljevstva Božjeg, Isus bi mahnuo rukom i grohotom se nasmijao.
A onda bi uzeo bič i otjerao vas iz tog svog hrama u kojemu dopuštate bljuvotine poput knjige Tanjugovog novinara i beogradskog studenta Vjekoslava Krsnika.
No, evo, ipak vas usrdno molim da me stavite na spisak Jugoslavena.
Kada ljudske gnjide prave popise za odstrel, onda je poštenom svijetu mjesto na vrhu tog popisa.
Unaprijed zahvalan!