novinarstvo s potpisom
U prilogu objavljujemo tekst reagiranja Udruge Korektiv na napis objavljen 7. studenoga 2017. godine pod naslovom, ”Prevareni na Sudu u Strasbourgu, dođite u četvrtak u Novinarski dom”.
Tekst reagiranja objavljujemo (odmah ispod ove kolumne) unatoč činjenici da se Udruga Korektiv ne može pohvaliti značajnijim rezultatima svojih aktivnosti. Jer, što je ta Udruga ostvarila od svojeg osnutka do danas?
Dostavljen nam je i ”press materijal” Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske.
U tom ”press materijalu” govori se o prikrivenoj otimačini Hrvatske poštanske banke, navodno, posljednje značajnije hrvatske banke, s naznakom u zagradama da je riječ o pokušaju izigravanja projekta agrarne banke.
Prema tom ”press materijalu poslovno vodstvo Hrvatske poštanske banke (HPB) sazvalo je za 8. prosinca 2017. godine skupštinu na kojoj predlaže da ju interesenti izvan sadašnjeg kruga dioničara dokapitaliziraju sa 600 milijuna kuna, što bi označilo ”kraj većinskog državnog vlasništva” u toj banci.
Prema mišljenju sastavljača ”press materijala” stalnim zahtjevima za svježim kapitalom poslovodstvo banke nastoji prisiliti državu da digne ruku od strateški iznimno važnog resursa (agrarne banke).
Ne razumijem motive sastavljanja tog ”press materijala”.
Ne razumijem zašto itko misli da će u zemlji u kojoj se vlasti iscrpljuju sprečavanjem informacija nešto postići ili promijeniti objavljivanjem informacije koju vlast ne želi objaviti?
Ne razumijem zašto sastavljači ”press materijala” očekuju da će objavljivanje upravo njihovog ”press materijala” zaustaviti nešto što brojni raniji ”press materijali” nisu mogli zaustaviti, primjerice, ”press materijali”, pa i prosvjedi raznih radnika u industriji, Tvornice duhana Zagreb, Kamenskog, Janka Gredelja, željezara, brodogradilišta, itd.
Znaju li članovi Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj da je sadašnji ministar financija Zdravko Marić, dr. sc., bio u razdoblju 2009. – 2011. predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske poštanske banke nakon što ja na toj funkciji naslijedio svojeg tadašnjeg šefa Ivana Šukera (koji je isto bio ministar financija) i da se u Hrvatskoj poštanskoj banci ne može događati ništa bez znanja Vlade i HDZ-a?
Uostalom, zar nije većina članova obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj na izborima glasala za političke stranke u čijem programu je privatizacija (razvlašćivanje države, zadrugarstva i svih drugih oblika koji nisu isključivo privatno vlasništvo)?
Zbilja ne razumijem, ali eto unatoč svemu objavljujem i bit tog ”press materijala”.
Javio se i čitatelj (podaci poznati redakciji) koji mi piše da je sada pročitao: ”kolumnu iz 2015. u kojoj ste pisali o opomenama iz porezne uprave koju ste dobili za porezna dugovanja za koja dotad niste ni znali. Naime i ja sam također dobio opomenu za neplaćeni porez o kojem nemam pojma da ga uopće imam. Danas sam poreznike zvao telefonski i rekli su mi da je to dug iz 2009. na što sam ja ostao bez riječi. Nikad prije nisam dobio nikakvu obavijest ne znam otkud su sad to iščupali
Nisu mi rekli o čemu se radi, nego samo da dođem osobno u Poreznu upravu. Sutra ujutro idem do Porezne uprave, pa evo ako dobijete ovaj mail volio bi da mi date koji savjet”.
Eh, ”koji savjet”. Odgovorio sam čitatelju da ne znam nikakav savjet, jer ni sebi ne mogu pomoći – Porezna uprava drži moj novac bez osnove (oduzet mi nezakonitom ovrhom) na računu države, imam pravomoćnu odluku Inspekcije nadležne za nadzor rada Porezne uprave da je ovršno rješenje nezakonito, podnio sam prijavu protiv poreznika DORH-u koji je prijavu proslijedio USKOK-u (svibanj 2015.), a USKOK evo do danas nije završio tzv izvide!?
I što čitatelju savjetovati? Pa ništa, poreznici rade što ih volja, pravosuđe isto i prestanimo se svi zajedno uzalud tome čuditi. Sami od sebe vlastodršci i ”njihova” državna uprava to neće prestati raditi.
Javila se i čitateljica (podaci poznati redakciji).
Čitateljica piše: ”Posredstvom člana obitelji doznala sam za mogućnost svojevrsnog konzultiranja s Vama, a vezano uz probleme/borbu s institucijama. Ukratko ću Vam izložiti o čemu se radi pa Vi sami odlučite jeste li prava osoba koja mi može pomoći. Ako niste, svejedno Vam unaprijed zahvaljujem na strpljenju i vremenu.
Dakle, moja priča počinje u srpnju 2016. godine kada zaprimam privremeno porezno rješenje prema kojemu moram uplatiti iznos od 608,47 kuna na ime razlike poreza na dohodak i prireza.
Naime, 2015. godine kao javni službenik iskoristila sam mogućnost premještaja, te sam s navedenim datumom prešla raditi iz jednog manjeg mjesta u Zagreb u istoj državnoj službi. Sukladno tome, dio plaće sam dobila od odjela u manjem mjestu, a preostali dio od odjela u Zagrebu (naglašujem iste državne službe). Nikakve druge prihode nisam ostvarila, osim plaće.
Budući da sam smatrala da nikakav dug prema Poreznoj upravi ne postoji, izjavila sam u zakonskom roku prigovor na privremeno rješenje.
Nikakvog odgovora nije bilo sve do 31. 10. 2017. godine (znači nakon godine i tri mjeseca) kada sam zaprimila porezno rješenje kojim se moj prigovor odbija kao neosnovan, te da sam dužna po izvršnosti rješenja uplatiti razliku poreza na dohodak i prireza sukladno čl. 43. a Zakona o porezu na dohodak.
U svojem obrazloženju naveli su, između ostalog, da je uvidom u informacijski sustav Porezne uprave, JOPPD obrasce, utvrđeno da sam ostvarila dohodak od nesamostalnog rada iz čl. 14. Zakona o porezu na dohodak kod dva poslodavca istodobno (tijekom mjeseca studenog i prosinca sporne godine).
Činjenica je, međutim, da sam u studenom te godine dobila dio plaće od jednog odjela iste državne službe, a drugi dio plaće od drugog odjela, kod svakog za točno vrijeme provedeno na radu. Ponavljam, nikakve druge prihode nisam ostvarila osim plaće.
Zanima me:
– ne obvezuje li nekakav rok i Poreznu upravu budući da je o mojem prigovoru odlučivala preko godinu dana te je li njihovo rješenje zakonito?
– ukoliko je njihovo rješenje nezakonito, da li da se žalim pozivajući se opet na ono na što sam se pozvala i u prigovoru (a to je da ne dugujem ništa jer sam ostvarila prihod isključivo od nesamostalnog rada u javnoj službi i to dio plaće od jednog i drugi dio od drugog odjela iste javne službe) ili da se pozivam na to da o prigovoru nisu odlučili u roku.
Još jedan mali dodatak priči. Ne mogu odrediti točno, ali ujesen 2016. (listopad ili studeni, možda čak i kasnije), telefonski me kontaktirala osoba koja se predstavila kao zaposlenik Porezne uprave, te mi je rekla da se moj prigovor odbija i da moram platiti porez, na što sam upitala da li ću to dobiti i napismeno, jer se želim žaliti. Tada se ta ženska osoba iznervirala te mi uzrujano rekla ‘Dobro! Ja sam mislila da ćemo to ovako riješiti ali kako želite…’ i prekinula razgovor.
Bit ću Vam zahvalna na bilo kakvoj pomoći”.
Čitateljice draga, žalili se vi ili ne, svejedno će vam prisilno uzeti taj novac uz naplatu visokih kamata i troškova, ovršnim rješenjem bez sudskog nadzora koje će provesti Fina u ime i za račun Porezne uprave, ignoriranjem pravomoćne presude Suda EU iz Luxembourga, kojom je presuđeno da se ne može provesti prisilni platni nalog za plaćanja s tuđeg računa u poslovnoj banci bez pravomoćne sudske odluke.
U Hrvatskoj kao zemlji bezakonja i poreznici mogu što ih je volja.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.
*****
(Opaska uredništva: Iduće reagiranje objavljujemo premda je naš kolumnist Ivica Grčar dobrano pisao o istim stvarima koje problematizira gosp. Bačoka. Pozivamo ga, kao što je učinio kolega Grčar, da pojasnio našim čitateljima što je točno učinila njegova Udruga od osnivanja do danas, da nam to dokumentira – na adresu kolege Grčara – i preporučujemo mu da pročita materijale koje je objavio kolega Grčar, a dostupni su na desnom stupcu naše naslovnice, ispod apela čitateljima kojima moćnici krša prava da se jave Ivici Grčaru).
”Reagiranje Udruge Korektiv
Za 15.000 eura mjesečno protiv ljudskih prava u Strasbourgu
Poštovani gospodine Grčar,
pročitavši Vaš članak od 07. studenoga 2017. godine, ”Prevareni na Sudu u Strasbourgu, dođite u četvrtak u Novinarski dom”, predstavnici udruge za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda KOREKTIV su se uredno e-mailom prijavili i HOK-u i gđi. Štefici Stažnik (Uredu za zastupanje Vlade RH pred Europskim sudom za ljudska prava) i dana 9. studenoga oko 15,45 i pristupili u Novinarski dom, radi sudjelovanja na Okruglom stolu.
Unatoč urednoj prijavi, pa i razgovoru sa glavnom organizatoricom ovog Okruglog stola gđom Šteficom Stažnik, nismo od iste dobili dozvolu ulaska u dvoranu, s obrazloženjem da se odazvao neočekivano velik broj članova HOK-a i drugih a da mi građani (i udruge istih) nismo ”target” ovog skupa!
Dakle iz ovih usmeno rečenih razloga su i predsjednik udruge Korektiv i dopredsjednik (inače profesor dr. sc. iuris u mirovini, koji je samo radi ovog Okruglog stola doputovao iz istočne Slavonije) ostali ispred same dvorane.
Vi ste u pravu kada problematizirate praksu rada Europskog suda za ljudska prava, većina građana Republike Hrvatske od ovog Suda dobije samo pisamce, umjesto pisane i obrazložene odluke naznačenog suca pojedinca kako to inače propisuje čl. 45 Konvencije.
S obzirom da se ova nepoštena (i nemoralna) praksa već ”ustalila” od 2010. godine, t.j. od uvođenja Protokola 14., a da je ista doživjela svoj ”vrhunac pod dirigentskom palicom Elice Grdinić”, voditeljice tzv. Cro Section u Strasbourgu, ”vrhunac” od čak više od 98 posto odbačaja svih zahtjeva (tužbi) iz Republike Hrvatske (vidjeti statistiku samog Suda za 2013. godinu, uz ”pomoć filteraša” svih iz Republike Hrvatske, koji i nisu suci).
Krajnje je vrijeme da se toj i takvoj praksi stane na kraj!
Naravno da se nitko neće (iz)boriti za prekršena brojna ljudska prava masovno prevarenih građana iz Republike Hrvatske na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu ako se prevareni sami ne budu borili.
Ali kako će se ovi građani boriti ako ne znaju, ili ako lako odustaju ili Sudu ne šalju svoje zahtjeve za revizijom?
Stoga se predlaže uskoro (povodom Međunarodnog dana ljudskih prava – 10. prosinca 2017. godine) održati također Okrugli stol u istom Novinarskom domu, ali otvoren za sve ljude i namjere radi dodatne (samo) zaštite ljudskih prava, budući da još nismo čuli niti vidjeli ništa što bi ukazivalo na poboljšanje kritizirane prakse rada Suda, kao niti stav sadašnjeg predsjednika Suda u Strasbourgu u pogledu stanja više od 13.000 zahtjeva samo iz Republike Hrvatske, koji nisu na pošten i pravno valjan način rješavani i za koje nema niti jednog valjanog dokaza da je imenovani (makar i u zagradi naznačeni) sudac sudjelovao u njihovim postupcima.
Stoga, jer n e m a niti jednog dokaza da su ovi postupci bili valjani, pitanje što će biti s takvim zahtjevima je osnovano i legitimno je tražiti reviziju istih.
A sukladno čl. 21 Europske Konvencije / Article 21 – Criteria for office / suci moraju biti visokog moralnog karaktera i moraju posjedovati sve kvalifikacije za imenovanje za visoki sudački ured ili za sudačkog konzultanta i sa prepoznatim kompetencijama, a kada se predsjedniku Suda i ovim sucima / kao i osnivaču Suda – Vijeću Europe / predoči dovoljno dokaza da je revizija:
zahtijevana od što većeg broja prevarenih građana;
nužna, s obzirom na brojne povrede i svjesno izigravanje prava pa i prava na pošteno suđenje, jer postojeća praksa ”filtriranja” koje je svjesno i s takvom namjerom omogućeno člankom 24. stavom 2. Konvencije, da uz suca-sucu a s i s t i r a i asistent-izvjestitelj, a da izvjestitelj-asistent nije sudac i asistira jer poznaje lokalni jezik pa da isti zahtjeve prevodi sucu a i da poznaje uz Konvencijsko i lokalno pravo, a da n e m a niti jednog dokaza da je taj sudac i neposredno odlučivao o dopuštenosti istog, nije ni moralna niti pravno valjana,
za očekivati je da Sud, ne izabere u ovom sastavu nastavak postojeće nakaradne i neprihvatljive prakse rada i da ostane zapamćen kao najveći kršitelj ljudskih prava, ne samo u Europi, već i šire, već da će Sud i njegov osnivač-Vijeće Europe donijeti jedinu ispravnu odluku, a to je, sve zahtjeve iz RH od 2010.g. na ovamo preispitati, a naročito one zahtjeve za koje već ima zatražene revizije i izuzeća od uništavanja!
Za ovo je kao prvo potreban dodatni kadar, jer s istim izvjestiteljima i istoj njihovoj voditeljici i istom tajniku Suda, koji su doveli do ovog, nemoguće je to uspješno i pozitivno riješiti.
Kao drugo, za ovo su potrebna i dodatna sredstva, a njih vidimo ima i viška iz redovnog proračuna Vijeća Europe i koji da se ”dobrovoljno alocira radi smanjivanja velikog broja zaostalih predmeta”, a ima se i za bogate ručkove, primanja i sl.
Novca očito ne nedostaje, pogotovo kada se ima u vidu da je prosječna godišnja plaća suca pojedinca oko 200.000 Eura, a predsjednika, zamjenika, voditelja i više, što čini više od 15.000 Eura mjesečne plaće suca, s time da se čini da su voditelji /voditeljice stimulirani još dodatno.
Indicije su za ovo je i nenormalno visok postotak odbacivanja zahtjeva, pa je tako npr. ”rekorder” na ovom Sudu u Strasbourgu ”naša” voditeljica Elica Grdinić sa čak oko 98 posto do 99 posto proglašenih nedopuštenim zahtjevima građana Republike Hrvatske, a proglašenih po ”njenim filterašima”!!!
Tim očigledno nenormalno visokim postotkom proglašavanja zahtjeva navodno nedopuštenim po čl. 34. i 35. Konvencije ova voditeljica je u suštini ”ušparala” Republici Hrvatskoj silne milijune, pa i milijarde, koje Republika Hrvatska neće iz proračuna trebati isplatiti građanima koji su svoju zaštitu radi presuda u kojima su im povrijeđena neka od ljudskih prava, a najčešće od povreda na pošteno suđenje u Republici Hrvatskoj, potražili od Europskog suda za ljudska prava.
Zašto (za sada) da Sud u takvoj situaciji mijenja postojeću praksu kada se nitko javno i dovoljno glasno ne buni!?!
Da li se zato ova 20 godišnja uspješna suradnja Visoke ugovorne strane – HCP / RH / ESLJP odvijala pod tako neobičnim mjerama osiguranja i zatvorena za građane i njihove predstavnike?
Da li je stoga na Okruglom stolu bila ”nevidljiva” ova voditeljica – Elica Grdinić?
Osim navedenoga, pitanje svih pitanja je što je to Visoka ugovorna strana-RH potpisala i ratificirala u Saboru 1997. godine, moguće i naknadno sa osnivačem ovog Suda, sa Vijećem Europe?
Građani RH to mahom ne znaju.
Zakonom o pravu na informacije to bi moralo biti javnosti dostupno u potpunosti, jer građani imaju pravo znati, a ne lutati kao Martin u Zagreb (Strasbourg), Martin iz Zagreba (Strasbourga).
Dakle za naredni Okrugli stol predlažemo sve karte na stol.
Udruga Korektiv,
predsjednik Ante Bačoka”.