novinarstvo s potpisom
MANIFEST ŽENA MEĐUNARODNOG PEN-a
Jednoglasno usvojen od delegata Međunarodnoga PEN-a, 21. rujna 2017. godine na Osamdeset i trećem kongresu PEN-a u Lavovu u Ukrajini.
Prvim i temeljnim načelom Povelje PEN-a tvrdi se kako ”književnost ne poznaje granice”. Te su granice tradicionalno doživljavane kao međe koje razdvajaju zemlje i ljude. Za mnoge žene u svijetu – donedavno gotovo za sve žene svijeta – prva i zadnja, a možda i najmoćnija granica bila su vrata kuće u kojoj žive: roditeljskoga doma ili kuće njihovih muževa.
Kako bi ostvarile svoja prava na slobodu govora, čitanja i pisanja, ženama je prije svega potrebno omogućiti slobodu kretanja – tjelesnog, intelektualnog i društvenog. Malo je društvenih sustava koji se ne ophode neprijateljski prema ženi koja kroz život ide sama.
PEN misli da nasilje nad ženama, u svim mogućim oblicima, kako unutar četiri zida, tako i u javnome prostoru, dovodi do opasnih oblika cenzure. Diljem svijeta, neprekidno se kultura, vjeroispovijest i tradicija stavljaju iznad ljudskih prava i koristi ih se u argumentaciji kojom se ohrabruje i opravdava zlo počinjeno nad ženama i djevojčicama.
PEN misli da je svako ušutkivanje pojedinaca istovremeno i poricanje njihove egzistencije. To je vrsta smrti. Bez potpune slobode izražavanja ženske kreativnosti i znanja, čovječanstvo je prikraćeno i osiromašeno.
Za hrvatski P.E.N. centar, Tomica Bajšić
***
THE PEN INTERNATIONAL WOMEN’S MANIFESTO
The first and founding principle of the PEN Charter asserts that ”literature knows no frontiers”. These frontiers were traditionally thought of as borders between countries and peoples. For many women in the world – and for almost all women until relatively recently – the first, and the last and perhaps the most powerful frontier was the door of the house she lived in: her parents’ or her husband’s home.
For women to have free speech, the right to read, the right to write, they need to have the right to roam physically, socially and intellectually. There are few social systems that do not regard with hostility a woman who walks by herself.
PEN believes that violence against women, in all its many forms, both within the walls of a home or in the public sphere, creates dangerous forms of censorship. Across the globe, culture, religion and tradition are repeatedly valued above human rights and are used as arguments to encourage or defend harm against women and girls.
PEN believes that the act of silencing a person is to deny their existence. It is a kind of death. Humanity is both wanting and bereft without the full and free expression of women’s creativity and knowledge.