Nečastivi na teološkom fakultetu

Ovo je zapravo najkraća moguća verzija priče o tome kako je Sotona postao najpoznatiji lik unutar kršćanstva.

Karijeru je započeo prilično skromno – u svetoj knjizi Židova, koju oni zovu Tora (Zakon, naputak), a kršćani Stari zavjet – Sotona kao lik spominje se tek 4 puta.

Sama riječ satan postoji na brojnim mjestima i obično znači neprijatelj, protivnik ili tužitelj. ”Neka ga tužitelj (satan) dovede na sud!”, vapi pjesnik u Psalmu 109:6.

No, postoje i slučajevi gdje ova riječ satan pred sobom ima i određeni član ha, pa se onda odnosi na konkretnu osobu.

Tri takva mjesta otkrijete i sami kad čitate hrvatski prijevod. Sotona je onaj koji trećem poglavlju ”Knjige proroka Zaharije” stoji zdesna svećeniku Jošui i optužuje ga.

Osobno, prije no što sam prestao vjerovati u Boga, ja sam prvo prestao vjerovati u Sotonu. Iz svega rečenog – a mogao sam pisati i puno detaljnije i opširnije, jasno je da se tu radi valjda o najnemoralnijem obliku vjerovanja

On optužuje i Joba u prva dva poglavlja istoimene knjige – ali svojim optužbama dodaje i konkretne kušnje. Pritom treba zapaziti da nijednu akciju ne poduzima bez izričite božanske zapovjedi i nipošto ne prelazi granice ovlasti koja mu je dana.

Sotona u ”Knjizi Ljetopisa” kuša i Davida u jednom ne baš jasnom tekstu potičući ga na popis stanovništva (što onda Jahve milosrdno kažnjava pomorom naroda).

Sotona se pojavljuje i u zanimljivoj priči o proroku Bileamu – tu hrvatski prijevod donosi ”i anđeo Gospodnji stade mu na put da ga zaustavi” (Brojevi 22:22), dok bi ispravnije bilo ”i anđeo gospodnji stade na put kao Sotona”.

I, vjerovali ili ne – ali to je sve od spominjanja Sotone u Tori. U najkraćem, on je prikazan kao neki Jahvin testni inženjer, koji po jasnim uputama razbija automobile i time utvrđuje koliko su ispravni. Nema riječi ni o kakvoj pobuni protiv Boga i sličnim motivima (za koje ste bili uvjereni da postoje u Starom zavjetu).

Nakon završetka pisanja Tore prošlo je nekoliko stoljeća do pojave kršćanstva. U međuvremenu su se Židovi upoznali s religijom svojih gospodara Perzijanaca, u čijoj se svetoj knjizi Avesta nalaze brojne molitve protiv demona.

Koncept demona pojavljuje se i kod Grka – tamo je demon zapravo duhovno biće koje dobivamo prilikom rođenja i naš je blizanac (ostatak tog vjerovanja nalazimo i u 12. poglavlju Djela apostolskih, gdje su neki pomislili da čuju Petrovog duha, a ne Petra osobno).

Demon kod Grka može biti dobar ili loš, ali kod Perzijanaca – a onda i kod kršćana – demon je isključivo zlo biće, zloduh.

I Novi zavjet pun je demona, koji djeluju više kao neka vojska pod izravnom zapovijedi Sotone. Sotona je sada potpuno neovisan lik, radi po svojemu – premda mu i dalje najbolje ide kušanje (pa kuša i samog Isusa).

Zbog sklonosti klevetanju dobiva i naziv diabolos ili, po naški, đavao.

Pojava demona u Novom zavjetu i neovisna Sotonina uloga nisu naslijeđe Starog zavjeta, nego posljedica prihvaćanja prvenstveno perzijskih religijskih motiva. Sotona više nije sporedni lik; on je po broju spominjanja u tekstovima novozavjetnih pisaca definitivno glavni antijunak.

Ali crkvenim ocima ni to nije bilo dovoljno. Oni su počeli pronalaziti Sotonu u Starom zavjetu, pa je tako već pisac opskurne novozavjetne knjige ”Otkrivenja” tvrdio da se Sotona prerušio u zmiju što je kušala Adama i Evu.

U najkraćem, on je prikazan kao neki Jahvin testni inženjer, koji po jasnim uputama razbija automobile i time utvrđuje koliko su ispravni. Nema riječi ni o kakvoj pobuni protiv Boga i sličnim motivima (za koje ste bili uvjereni da postoje u Starom zavjetu)

Ezekielov pjesnički dijalog s kraljem Tira protumačen je kao metafora o Sotoninoj pobuni, a Izaijina metafora o babilonskom kralju kao ”sinu zore” (Bar Kokba, doslovce – Venera) koji je pao u tamu Šeola poslužila je kao povod da Sotona dobije i novo ime – Lucifer (latinski naziv za Veneru), po kojemu će postati i najpoznatiji.

Oci su također ”otkrili” da je Lucifer prije pada bio vođa nebeskog orkestra.

Da se i ovako razvijena fikcija može još proširiti, najbolje su dokazali fundamentalistički teolozi u zadnja dva stoljeća. Sotona je postao predsjednik svih država – osim povremeno Amerike (ako pobijede republikanci).

On je odavno zavladao i svim Crkvama (papa je Sotonin sluga), osim, naravno, onom pravom u kojoj prebiva prava teologija. Ali i u toj jedinoj Božjoj Crkvi on ima puno svojih ubačenih agenata, tako da ostaje tek šačica pravih vjernika.

Ne trebam ni spominjati da Nečastivi drži sve katedre na teološkim fakultetima (ta mi se pretpostavka čak čini i prilično dokazanom). U slobodno vrijeme osniva rock bandove – započeo je s Beatlesima, a kako više nikada nije ponovio taj uspjeh, prebacio se na sviranje heavy metala. ”Svi najbolji rock bandovi su sotonski!”, vapi Bart Simpson u jednoj od antologijskih scena.

Obrazovaniji teolozi ipak se pokušavaju nekako riješiti tog vrlo nezgodnog pojma nezavisnog božanskog neprijatelja, odgovornog za sva zla ovoga svijeta (uključujući i nu metal). Primjerice, u teologiji René Girarda Sotona je jedan neosobni mehanizam proizvodnje sukoba i nevinih žrtvenih jaraca.

Nedavno je i papa kritizirao katoličke karizmatike koji u svemu vide vraga – i čini se da Sotona lagano gubi pozicije unutar najveće kršćanske zajednice (kao i kod dobrog dijela protestanata).

No, u klasičnoj teološkoj misli Katoličke crkve Sotona je i dalje realna osoba, odgovorna za pobunu protiv Boga – baš kao što su realne i njegove sluge poput Marxa, Lenjina, Tita i Davora Bernardića.

Ona priča o neosobnom Sotoni zgodna je za ljude koji žele spojiti nespojivo (teologiju s filozofijom), ali se pastvi i dalje servira solo gitarist Iron Maidena s rogovima i bradom (usput, ja ne znam kad se počeo Sotona zamišljati kao rogato i repato stvorenje).

I dalje su vrlo snažni oni katolički krugovi koji ne daju Lucifera i krive Drugi vatikanski koncil kao glavni uzrok odumiranja mitologije o Zlom, čiji je spomen ušao čak i u Očenaš (”izbavi nas/sačuvaj nas od Zlog…”).

Naravno, tako nečemu razuman se čovjek može samo smijati – kad ne bi cijela ta priča o Sotoni imala i svojih konkretnih negativnih rezultata. Jer sve one vještice spaljene su zato što su bile Luciferove sluškinje i ljubavnice. I danas je dovoljno nekoga dovesti u svezu s vragom, pa da taj nesretnik jednostavno bude prekrižen od strane vjernika.

Obrazovaniji teolozi ipak se pokušavaju nekako riješiti tog vrlo nezgodnog pojma nezavisnog božanskog neprijatelja, odgovornog za sva zla ovoga svijeta (uključujući i nu metal). Primjerice, u teologiji René Girarda Sotona je jedan neosobni mehanizam proizvodnje sukoba i nevinih žrtvenih jaraca

U praksi možete sasvim lako zamisliti kako funkcionira čovjek u svijetu u čijem svakom kutku i zakutku čuči Đavao. Zapravo – teško da to možete zamisliti; možda jednostavno da si predočite nekoga tko hoda s uvjerenjem da je sva površina minirana.

Ideja Sotone ruši i svaku mogućnost dijaloga i unutar kršćanstva, a kamoli s onima izvan Crkve. Budite uvjereni da će brojni kršćani pročitavši ovaj tekst možda vidjeti da ima tu neke istine, ali onda se ”sjetiti” kako je autor jamačno bio pod vodstvom Sotone (čijim drugim da je tako uvjerljiv?), te nervozno kliknuti na neki ”kršćanski” web.

Osobno, prije no što sam prestao vjerovati u Boga, ja sam prvo prestao vjerovati u Sotonu. Iz svega rečenog – a mogao sam pisati i puno detaljnije i opširnije, jasno je da se tu radi valjda o najnemoralnijem obliku vjerovanja.

Ako kršćanstvo, što mi je sasvim razumljivo, nema petlje reći vjernicima da nema Boga, možda bi već dovoljno oslobađajuće bilo reći da nema Sotone. Premda bi time religija izgubila na snazi budući da ona svoju snagu definitivno crpi i iz svog pokušaja da ljude sačuva od beskonačno zlog bića.

Svejedno, vrijeme je da se shvati kako je čovjek čovjeku prečesto vrag i kako smo mi sami iskonski autori svega zla što nas je zadesilo.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

    •  Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
    •  Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
    •  Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
    •  Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
    •  Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
    •  Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
    •  Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
    •  Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
    •  Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
    •  Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora