novinarstvo s potpisom
Ajme, kako to gordo zvuči – biti predsjednik/predsjednica Republike Hrvatske! Gordo možda, ali ništa posebno u praksi ne znači. Zato košta ovaj narod i druge narodnosti koji imaju sreću hodati zemljom Hrvatskom u ova vremena.
Zamislite Hrvata, povjesničara znanja, profila i formata Jurčevića, Hasanbegovića ili Lučića… za jedno stotinjak godina u budućnosti. Kako bi oni protumačili ovo kratko razdoblje od 1990. – 2020. u Hrvatskoj?
Kakva bi to bila ”bajka” u njihovoj interpretaciji, naravno ukoliko bilo što nalik ljudima do tada opstane na planetu Zemlji!?
Kao klasičnim revizionistima, za njih ovo razdoblje po mom mišljenju ne bi postojalo. Bila bi to ”crna rupa” u kalendaru hrvatske zbilje. Otprilike kao što ni sada osobe tog ”znanstvenog nivoa” ne znaju što se točno dogodilo prije nekih sedamdeset godina. Krhko im je znanje, ali saznat će, u to sam siguran, kako to već život zna ”pojasniti”.
Prije koji dan, kad sam na TV-u dijelom odslušao Katarinu Peović iz Radničke fronte, bi mi pomalo žao što se takva osoba upušta u kandidaturu za predsjednicu RH.
Velim pomalo žao, jer objasniti sebi njene ambicije nije mi lako. Skoro da pomislih da je na tragu Giusepine Martinuzzi, pjesnikinje i komunistkinje.
Ukaže se na nacionalnoj dalekovidnici dan poslije petnaeste obljetnice smrti Stipe Šuvara – posljednje javne, časne i dosljedne osobe, a uz to zagovornika demokratskog socijalizma. Čovjeka neokrnjenog moralnog integriteta u politici demokratske Republike Hrvatske.
Podržao bih njezine stavove i uvjerenja o demokratskom socijalizmu kad bi ih dotična promovirala kao program za parlamentarne izbore, a ne za predsjedničke.
Bojim se da Katarina Peović prosipa snagu na uzaludan posao i uzaludnu funkciju; zbog toga mi je ”pomalo” žao.
Propovijedanje ”demokratskog socijalizma” sa visine Pantovčaka na ostatak Hrvatske teško da može inicirati tsunami promjena. To se eventualno može dogoditi zajedničkim djelovanjem družine s lijeve i desne strane Trga sv. Marka, ukoliko se zaobiđe ”crkva”, za što ova družina nema dovoljno jak ”žmigavac” iliti pokazatelj smjera kretanja.
Iz naše vizure radnika, seljaka i poštene inteligencije, a to je ”zero” nadmorske visine, odnosno s najnižeg vodostaja Save ispod mosta Mladosti u Zagrebu, maglovite visine Medvednice čini se udaljene kao Mont Everest. Do tih visina ne dopire glas naroda, ali do Markova trga bi mogao.
Pored Pantovčaka, tu su na sličnoj visini i Kulmerovi dvori, a i Medvedgrad … sve naša sveta hrvatska mjesta, najčešće u magli. Što je donekle i sreća – mi ne vidimo njih, a ni oni nas – čak i kad je potpuno vedro.
Uglavnom, mislim da HR, tako ni EU, pa ni ostatak svijeta, ne očekuje od predsjednice/ka Hrvatske nikakve posebne akcije, dapače – što manje akcije.
Funkcija je to koja bi eventualno trebala promovirati razumijevanje, toleranciju, ljubav u javnom prostoru, na estradi, smotrama folklora, sportskim priredbama… uz što manje seljenja Ureda po Lijepoj našoj… Tako bi bilo donekle podnošljivo. Nikoga ne bi posebno vrijeđalo, a garant je zabavno, kao što smo već iskusili.
Iz pragmatičnih razloga i iz iskrene brige za hrvatski narod ja ću stati i glasati za KGK. Imam dobrih razloga, pogotovo nakon njezine posjete Izraelu.
Evo nekoliko prvih koji mi padaju na pamet:
Gospođa KGK je u proteklih pet godina vrlo jasno definirala svoju ulogu i svoj značaj u domaćim i svjetskim razmjerima i kao osoba i kao predsjednica RH. Pozicija niža od ovog ”rejtinga” ne može se očekivati, pogotovo nakon ovog posjeta Izraelu. Realno, to je visoki EU standard za osobe koje su odrastale i formirale se iza ”željezne zavjese”.
Ostali kandidati ne mogu nam garantirati takav ”ujednačen” standard bez obzira na to iz kojeg izbornog stada dolazili – lijevog ili desnog.
Za dubine njihovih mogućih potonuća ni Marijanska brazda neće biti dovoljno duboka.
Uglavnom, gospođa je izgradila prepoznatljivu predsjedničku platformu kako za domaću publiku tako i za EU, a do kraja mandata čini se da će je zaokružiti.
S druge strane, mislim domaće, Pantovčak je, čini se, uredno održavan, što je dosta važno za blisku budućnost kad će ga vjerojatno Kinezi privatizirati. Cijena će biti dvostruko veća ukoliko Predsjednica vrati ”onu bistu” na mjesto odakle ju je sklonila.
S gledišta modnog mačka, što je jedino relevantno gledište na stanje stvari u RH, gospođa je bitno popravila image – super izgleda, jest malo zategnuta, ali to će s vremenom olabaviti. Mislim da Milanović i Škoro nemaju šanse, što god poduzimali.
Što je dodatno važno, gospođa KGK neće nam priređivati iznenađenja u sljedećem mandatu.
Teško je očekivati inovacije u negativnom smjeru, barem glede ovoga što smo do sada iskusili.
Očekuje nas stabilno razdoblje na trasiranoj razini uz moguća pozitivna iznenađenja.
Mislim da bistu JBT neće vratiti na Pantovčak baš odmah po osvajanju drugog mandata, ali kuvertiram potez i primam oklade.
Mislim da Milanović+Škoro nema petlje da je vrati. Međutim, bista se već polira do punog sjaja. Ukoliko KGK bistu u predizbornoj kampanji dovede do punog sjaja i u finalu kampanje vrati na Pantovčak – pobjeda je njezina. Zatim nas očekuje stabilno razdoblje beznađa bez velikih iznenađenja.
Ovom, pa i svakom drugom budućem premijeru i vladi RH treba predsjednica koju ”poznaju u dušu”, a tada će sve vlade moći biti mirne u svom ”delanju”, a ona u svom.
Omogućimo Predsjednici da doktorira u sljedećem mandatu – njojzi dobro, Vladi dobro, rektoru Borasu dobro, a nama najjeftinije!
Kad se već propada – pripazimo da to bude što jeftinije za domovinu – ako već toliko volimo našu Hrvatsku.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.