novinarstvo s potpisom
Ako bi se biralo koje su novozavjetne riječi najviše zloupotrijebljene, kladim se da bi među glavnim kandidatima bio tekst iz Ivana 8:7 ”Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen”.
Samo se sjetite gdje sve to niste čuli – kad bi uhvatili nekog političara s prstima u pekmezu vrijednom par milijuna eura, eto nekog ”evanđeliste” s tim citatom (jer svi ste vi lopovi); ili kakvog popa s djetetom u krevetu – odmah bi vam netko nabio na nos da nitko od nas nije bez grijeha (jer ste jučer pogledali zgodnu mladu curu).
A ovih je dana u intervjuu opskurnom medijskom smeću predsjednica države načinila usputnu egzegezu tog teksta primijenivši ga na Pavelića: ”Svi smo mi ljudi, nitko od nas ne može prvi baciti kamen…”, reče novopečena stručnjakinja za hermeneutiku Novog zavjeta. Pa, hajdete, molim vas, tko od vas nije barem jednom u životu napisao neki rasni zakon, osnovao koncentracijski logor ili naredio genocid nad nekim narodom?
Ima taj tekst u Evanđelju dosta dugu i zanimljivu povijest; red je da ga prvo rastumačimo, prije no što zamislimo Isusa kako brani jadnog raba Božjeg Pavelića od kamenovanja.
Kao što znaju svi oni koji su se ozbiljnije bavili Novim zavjetom, tekst u Ivanu 8:1-11 ne pripada izvorno tom Evanđelju, nego je dodan puno kasnije. Dovoljno je da taj tekst naprosto prebrišete i vidjet ćete kako se 8:12 prirodno nastavlja na završetak 7. poglavlja.
Teksta u najranijim rukopisima nema nigdje, a onda se pojavljuje na kraju Evanđelja po Luki (i više i ”miriše” na Luku nego na Ivana), da bi se onda reinkarnirao usred Ivana, na mjestu kojemu objektivno ne pripada.
Stoga, ako tražite tekstove u kojima progovara povijesni Isus – ovdje ga definitivno nemojte tražiti. I kad ja ovdje koristim riječ ”Isus”, onda se to referira na lik u tekstu, nikako ne na povijest.
Uglavnom, kako čitamo, Isus podučava u Hramu i njemu dolaze farizeji i pismoznanci (već sam taj izraz nije prirodan za Ivanov jezik, jer bi on naprosto upotrijebio riječ ”Židovi”). Dovode mu ženu za koju kažu da je upravo uhvaćena u preljubu. Ako tu sliku imate pred očima, onda vidite jednu prilično pornografsku sliku u koju odjedanput upadaju ljutiti religiozni tipovi s dugim bradama i hvataju golu ženu.
Dok oni ovo govore, Isus nešto piše po zemlji – i nemate pojma koliko su crkveni oci nagađali što je on to pisao. Onda Isus konačno progovara i veli: ”Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen”.
Tradicionalne tumače najviše zavodi ova fraza ”tko je od vas bez grijeha” – pa pošto, kako se veli, nitko nije bez grijeha, onda nema bacanja kamena.
Dakle, primijenjeno na naš slučaj, to bi značilo da vi koji ste, recimo, malo slagali svog prijatelja, niste prijavili sav porez ili ste prevarili ženu nemate što reći protiv Poglavnika, jer, u nekoj suludoj teologiji grijeh je grijeh, sve se isto računa.
No, odmah vas moram razočarati – ideja da su svi ljudi grešni nije ideja Evanđelja; ona se pojavljuje u Pavlovim spisima (i tamo u drugačijem smislu od onoga kod Augustina). Kad Isus veli ”Tko je od vas bez grijeha”, misli na konkretne ljude oko sebe i konkretnu situaciju.
Jer, ako ste se malo udubili u cijelu priču, uhvaćena je žena u preljubu, ali nije uhvaćen i muškarac u preljubu. On je spuštenih gaća nekako uspio umaknuti – a imate dojam da ga se nije ni pokušalo uhvatiti.
Mojsijev zakon (Ponovljeni zakon 22:22) bio je prilično jasan: za preljub se podjednako kažnjavaju i muškarac i žena. Stari zavjet našoj je civilizaciji prilično stran, kod nas nitko zbog preljuba ne ide u zatvor, a kamoli da se koga kamenuje. Ali ako se toj primitivnoj ideji kažnjavanja preljuba smrću ima što priznati, onda je to izjednačavanje krivnje muškarca i žene.
Nema tu onih tlapnji iz islama i kasnijeg kršćanstva da je žena glavni i praktički jedini krivac za seksualne prijestupe.
Uglavnom, ono što Isus odgovara, svjestan kako ga judaisti žele optužiti za zanemarivanje zakona, jest otprilike: ”Vi ste odobrili muškarčev preljub, pa time niste ništa bolji od ove žene”, kojoj on na kraju teksta otvoreno i kaže: ”Ne griješi više”.
Drugim riječima, ”Tko je od vas bez grijeha” ima jasno značenje (tko od vas nije, ovako ili onako, podržao preljub), a ne tek neku apstraktnu filozofiju o čovjeku kao bezuvjetno grešnom biću.
Svima je sasvim jasna ideja da podupiratelji preljuba ne mogu suditi preljubnicima.
Usput, zamijetite kako ovaj tekst zapravo brani ideju sličnu onoj koju zastupaju i današnji feministi – da je proglašavanje žena glavnim krivcima za seksualni nemoral još veći nemoral. Možemo samo žaliti što Crkva nije nastavila tim smjerom razmišljanja, pa se onda borila za stvarnu ravnopravnost spolova – onda bi ovaj svijet i ova naša povijest puno bolje izgledali.
A sada zamislite situaciju u kojoj se pred Isusa dovodi Pavelić: ”Ovoga smo upravo uhvatili kako je pisao rasne zakone i naredio istrebljenje Srba, Roma i Židova”. Mislite li da bi Isus – u bilo kojoj verziji tumačenja tog povijesno zatamnjenog lika – rekao nešto poput ”Svi mi griješimo, ne bacajte kamen na čovjeka”?
Ja ne mogu zamjeriti predsjednici što loše tumači Novi zavjet – jer to često čine i ljudi koji imaju doktorate iz teologije. Ali svakako mogu zamjeriti onaj nedostatak zdravog razuma u primjeni jednog teksta.
Znao sam svojedobno reći svojim studentima da uvijek moraju biti i mali Perica, dakle, koristiti onaj zdravi razum kakav bismo svi trebali imati.
Ja osobno ne spadam u ljude koje biste mogli nazvati bezgrešnima. Popis mojih mana i nedoličnih djela nemam namjeru iznositi u javnost (zašto bi to koga zanimalo?), premda je moje skromno mišljenje da se tu ne izdvajam u odnosu na većinu ljudi.
Ali ja stvarno nikada nisam dijelio ljude po naciji ili bilo čemu drugome. Nikada mi nije padalo na pamet da nekoga osudim samo zato što je pripadnik jedne nacije. I kad se Srbijom širila histerija protiv Hrvata – histerija koja je i mene istjerala iz rodnog Beograda – meni nije padalo na pamet da optužim sve Srbe. Pa ni onda kad su postrojbe JNA spalile rodno selo i kuću moje supruge.
Bio sam bijesan, ali sam htio da odgovaraju oni koji su nedjelo počinili zbog samog nedjela, a ne zbog pripadnosti ovom ili onom narodu.
Da se Pavelić stavi pred Isusa i da onda taj Isus veli isto ono što i predsjedničin Isus – ja bih se bez pardona pobunio. Ne samo pobunio, nego bih prvi bacio kamen na zločinačkog Poglavnika. I potaknuo ostale da učine to isto.
Ne mora to biti doslovno bacanje kamena – ne mora to biti ni smrtna kazna (koju ja kao humanist načelno odbacujem), samo ne bih dopustio da se ta moralna nakaza izvuče zato što, eto, nisam ni ja baš savršen čovjek.
Ne radi se o tome imamo li pravo kazniti Pavelića i njemu slične – mi jednostavno imamo dužnost kazniti takve zločince.
Jedna pametna Crkva – koja želi sebe učiniti relevantnom u 21. stoljeću – iz ovoga teksta treba prije svega izvući pouku o ravnopravnosti spolova.
Ipak se opravdano pribojavam da se na tako radikalan zaključak Crkva jednostavno neće nikada odvažiti. Ljepše im je pričati o grešnosti svih nas i o tome kako je cijeli problem započeo i završio sa ženama.
A i kako je Poglavnik bio dobar čovjek, koji je, poput svih nas, tu i tamo znao zgriješiti.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.