KGK s Mlakarom u bolju budućnost 19. stoljeća

Razvoj, identitet, odlučnost, pravednost, demokracija, sigurnost i optimizam sedam je točaka na kojima će kandidatkinja, ali i aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović temeljiti kampanju i eventualno vođenje Hrvatske i u narednih pet godina. Lijepo. Blago nama.

Zasigurno su njezini pobornici uživali u prijenosu iz prepune dvorane ”Globus” na zagrebačkome Velesajmu. Prvi izvještaji vele tisuću njih, članova, simpatizera, poduzetnika, sportaša, mladih… Svi k’o jedan razdragano poput školaraca mahali su na kraju papirnatim zastavicama dok je Bog iz razglasa ”čuvao Hrvatsku”.

Prethodno su glavni glumci – premijer i predsjednica – maestralno odglumili zajedništvo i slogu ljubeći se (Jakove, izdrži) pred kamerama prije i poslije govora… Prijetnje plovidbom Savom i metkom u glavu bile su učinkovite. Ljubav, barem ona za javnost, veća je nego ikad. Smijalo se, odobravalo, tapkalo Jakova po ramenu, šaputalo na uho, zdušno pljeskalo jedno drugome. Ma idila.

Na pozornici se u tu svrhu, na samom početku, ukazao Oliver Mlakar. Možda bi primjereniji izraz bio uskrsnuo, jer je u srpnju imao rođendan, napunio je 84 godine. Elem, lagano frfljajući (teško je reći da li zbog dobi, proteze ili Martinja), najavio je Joška Ševu s pjesmom Augusta Šenoe ”Oj, budi svoj” iz vremena hrvatskoga nacionalnog preporoda. Nema vam tog optimizma koji bi iz HDZ-a 21. stoljeća istjerao 19. stoljeće

Članovima grupa po društvenim mrežama koji bi po kratkom postupku rješavali za njih neželjeno stanje u Hrvatskoj demokratskoj zajednici zapriječeno je kaznama i izbacivanjem iz stranke. Tako je i Davor Ivo Stier, koji je još do jučer takvima poručivao ”Ne bojte se!”, iza skupa krotko, poput pokvarene ploče, uporno u mikrofone ponavljao: ”Tu smo da podržimo kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović”.

Strah je vrag! Lako je bilo biti radikalan u Argentini. U Hrvatskoj se brzo nauči kome se smije nekažnjeno prijetiti vrbama, mecima, puštanjem trupla nizvodno.

Kad takvo što činiš članovima HDZ-a, pa još visokopozicioniranima, to je govor mržnje; kad su te prijetnje upućene pripadnicima najbrojnije manjine, Romima ili migrantima, onda je to domoljublje i sloboda govora. Lako vam je to ukapirati.

Kad išaraš ružni spomenik Franji Tuđmanu, bivaš nađen i kažnjen dok se još boja na grafitu nije osušila, ali kad recimo miniraš na tisuće spomenika hrvatskim antifašistima, policija i sud nikako te ne mogu naći. Nekažnjeno možeš napisati ”Ubi Srbina”, ali kad to prepraviš u ”Ljubi Srbina”. bit ćeš majci nađen i kažnjen dok kažeš keks.

Onaj tko ne shvaća da Hrvatska postoji da bi HDZ-ovcima bilo dobro i komotno, da bi se oni i samo oni i nitko drugi osjećali kao svoj na svome, zaštićeno ma što god činili (lagali, varali, krali ili pljačkali…), ništa pod Bogom u ovih tridesetak godina nije naučio.

No, vratimo se mi u dvoranu ”Globus” koja je za ovu svečanu prigodu bila ukrašena sloganima ”Predsjednica jer Hrvatska zna” i ”Optimizam za Hrvatsku” (ne vašu, za onu njihovu). Na pozornici se u tu svrhu, na samom početku, ukazao Oliver Mlakar. Možda bi primjereniji izraz bio uskrsnuo, jer je u srpnju imao rođendan, napunio je 84 godine.

Elem, lagano frfljajući (teško je reći da li zbog dobi, proteze ili Martinja), najavio je Joška Ševu s pjesmom Augusta Šenoe ”Oj, budi svoj” iz vremena hrvatskoga nacionalnog preporoda.

Optimizma i vjere u kandidatkinju na početku skupa nedostajalo je očito i premijeru Andreju Plenkoviću, pa joj je vlastitom govorancijom oduzeo dobar dio onoga što će kasnije i sama reći, uvjeren valjda kako ”mala neće znati” obračunati se s Milanovićem, koji u svojim istupima znatno češće kritizira njega nego nju

Nema vam tog optimizma koji bi iz HDZ-a 21. stoljeća istjerao 19. stoljeće!

Voditelj iz prošloga stoljeća i lirska pjesma napisana korijenskim pravopisom iz stoljeća prije toga, koja nam poručuje da se borimo za jezik i narod (???), zbilja su krasna najava za ono što nas i narednih pet godina čeka. Pa ti budi optimističan!

Optimizma i vjere u kandidatkinju na početku skupa nedostajalo je očito i premijeru Andreju Plenkoviću, pa joj je vlastitom govorancijom oduzeo dobar dio onoga što će kasnije i sama reći, uvjeren valjda kako ”mala neće znati” obračunati se s Milanovićem, koji u svojim istupima znatno češće kritizira njega, nego nju.

Izašao je prvi za govornicu da, eto, podeblja optimizam jer ovi izbori, zna to svaki vrabac na grani, odlučuju i njegovu sudbinu. Na kraju svog govora velikodušno joj je udijelio da je ”hrvatski brend”. Sad očekujemo da od EU zatraži zaštitu porijekla predsjednice kao izvorno hrvatskoga proizvoda.

Nakon gromkoga aplauza premijeru predsjednica je preuzela kormilo i pokazala kako zna uzvratiti protukandidatu kad ide na predsjednika Vlade. Čovjek bi slušajući rekao da su ovo parlamentarni izbori.

Podsjetila je na stanje prije pet godina. Neupućeni koji bi ju pomno slušao mogao bi pomisliti da govori o Hirošimi i Nagasakiju. Tvrdi, naime, kako je tada ”vladalo beznađe i uvjerenje kako se ništa ne da učiniti”. ”Bilo je to stanje zapuštenosti, država bez ozbiljnoga razvoja i uređenoga sustava, bahato i arogantno vođenje države u propast.” Je li to normalno, retorički se zapitao Hrvatski Brend i odmah i odgovorio: ”Možda onome koji Hrvatsku smatra slučajnom državom”. Treba li uopće napominjati da se dvoranom napunjenom onima koji se lukavo čuvaju Whatsappa i Vibera prolomio gromoglasan pljesak.

Meni potpuno nejasno pljeskalo se i za izlazak iz ”regiona”, mada, koliko ja znam, za to je zaslužan Tuđman i Domovinski rat, a ne Brend koji je u to vrijeme bila službenica dvaju ministarstava.

Cijeli ovaj skup na Martinje okončan je simboličnom pjesmom ”Ljubim te do boli” djevojke jednako simbolična imena – Nika; i bilo bi to lijepo zaokruženo da nije završeno nejakim vikanjem ostarjelog voditelja: ”Pobjeda, pobjeda!” Ne’š ti optimizma i bolje budućnosti s Mlakarom

No, da ne griješimo dušu, održani govor ima i dobrih poruka. Meni osobno zanimljivo je i pohvalno uvođenje pravobranitelja za starije (zaštitit će, nadam se, Mlakara od vođenja kampanje za parlamentarne izbore), ali i nacionalne stipendije za najbolje maturante koji žele studirati na prestižnim svjetskim sveučilištima i vratiti se (Harvard svima, a ne samo njima).

No oduševljenje mi splasne kad se sjetim da je i prvih pet godina bilo itekako dovoljno za implementaciju tih zgodnih ideja o kojima slušamo u izborne svrhe.

Cijeli ovaj skup na Martinje okončan je simboličnom pjesmom ”Ljubim te do boli” djevojke jednako simbolična imena – Nika; i bilo bi to lijepo zaokruženo da nije završeno nejakim vikanjem ostarjelog voditelja ”Pobjeda, pobjeda!” Ne’šti optimizma i bolje budućnosti s Mlakarom.

Ovako se iz završnice skupa moglo iščitati da s optimizmom trebamo gledati prošla stoljeća – HDZ-u omiljeno 19. i 20. stoljeće. Pitat ćete se zašto. Pa zato što i HDZ i predsjednica u prošlosti plivaju k’o ribe u vodi dok Hrvatska tone.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora